Natanail Ohridski i Plovdivski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Natanail Ohridski i Plovdivski
Natanail Kučeviški
Lični podaci
Datum rođenja(1820-10-26)26. oktobar 1820.
Mesto rođenjaKučevište, Osmansko carstvo
Datum smrti18. septembar 1906.(1906-09-18) (85 god.)
Mesto smrtiPlovdiv, Kneževina Bugarska

Natanail Ohridski i Plovdivski ili Natanail Kučeviški (bug. Натанаил Охридски; Kučevište, 26. oktobar 1820Plovdiv, 18. septembar 1906) je bio mitropolit ohridski i plovdivski Bugarske egzarhije, pisac i revolucionar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je kao Nedeljko Nešo Stojanov (Nedяlko Nešo Stoяnov) ili Stankov Bojkikev (Stankov Boйkikev) u selu Kučevištu na Skopskoj Crnoj Gori, u severnoj Makedoniji.

Školuje se u Kučeviškom manastiru, a zatim u Samokovu 1835. godine.

Obrazovanje nastavlja u Prilepu, gde zajedno sa bugarskim učiteljem Georgijem Samurkaševim prevodi antisemitski traktat „Služenje jevrejsko i svo njihovo zlotvorstvo“ (Služenie evreйsko i vse zlotvorenie nihno) monaha Neofita, štampanog 1838. godine, u prvoj bugarskoj štampariji Teodosija Sinaitskog u Solunu.

Godine 1837. podstrižava se za monaha u manastiru Zograf i dobija ime Natanail. Posle godinu dana odlazi na školovanje u Duhovnu seminariju u Kišinjev, a zatim u Odesku seminariju. U Rusiji zajedno sa Zaharijem Knjažeskim prevodi delo „Ogledalo hrišćansko“ (Zercalo ili ogledalo hristiяnskoe), štampano u Moskvi 1847. godine.

Posle završene seminarije odlazi na studije u Kijevsku duhovnu akademiju koju završava 1851. godine. U Kijevu je rukopoložen za jeromonaha. Putuje po Rusiji, Austriji, Srbiji, Vlaškoj, Moldaviji, Otomanskoj imperiji. U Pragu, 1853. godine, izdaje delo „Prijateljsko pismo Bugarina Grku“ na crkvenoslovenskom jeziku, u kojem opisuje događaje oko odvajanja dela Carigradske patrijaršije i stvaranja Bugarske egzarhije. Godine 1863. predstavnik je u Moravskoj, na proslavi 1.000 godina od dela Svetih Ćirila i Metodija.

Delatnost[uredi | uredi izvor]

Od 1854. do 1869. godine je predstavnik Zografskog manastira, kao iguman Dobroveckog manastira u Moldaviji. U Bukureštu 1865. godine izdaje „Bukvar Slavjano-b'lgarski“ (Bukvar slaveno-bъlgarskій), namenjen tadašnjoj bugarskoj školi u njegovom rodnom selu Kučevištu, a zatim piše knjigu „Događaji u Skopskoj eparhiji“, u kojoj objašnjava razloge protivgrčkog stava u crkvenim pitanjima.

U septembru 1872. godine, rukopoložen je za prvog mitropolita Bugarske egzarhije u Ohridu. U vreme izbijanja Rusko-turskog rata 18771878. godine, učestvuje u Kresnensko-razloškom ustanku među bugarskim narodom u Pirinskoj Makedoniji, kao borac za priključenje Makedonije Bugarskoj, u skladu sa organizovanom akcijom Rusije oko stvaranja Velike Bugarske kao ruske interesne sfere na Balkanu. U Petrograd šalje izveštaje o progonima Bugara u Makedoniji, paljenjima sela, silovanjima i drugim zločinstvima nad narodom, od strane Turaka. Posle propasti ustanka i odluka Berlinskog kongresa kojim je poništena odluka o stvaranju Velike Bugarske, a Bugari svedeni na realnu meru, učesnici ustanka beže u Bugarsku. U Ohrid više nije mogao da se vrati zbog odluka turskih vlasti. Zbog toga ostaje u Bugarskoj i od 1891. godine postaje plovdivski mitropolit u autonomnoj Istočnoj Rumeliji i na tom mestu ostaje do smrti.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Žizneopisanie mitropolita ohridsko-plovdivskago Natanaila (avtobiografični beležki) - Sbornikъ za narodni umotvoreniя, nauka i knižnina, Dѣlъ istoriko-filologičenъ, kn. VII. (XXV.), 1909, 1-77; Onlajn verzija
  • Kiril, patriarh bъlgarski. Natanail, mitropolit Ohridski i Plovdivski (1820-1906). S., 1952.
  • Cacov, Boris. Arhiereite na Bъlgarskata pravoslavna cъrkva. S., 2003.
  • Bъlgarskata vъzroždenska inteligenciя. Enciklopediя. Sъst. N. Genčev i Kr. Daskalova. S. 1988, 446-447.
  • Natanail Ohridski. Borba za Bъlgariя. S., 2004.
  • Čolov, P. Bъlgarski istorici. Biografično-bibliografski spravočnik. S., 2010, pp. 157.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • "Mala enciklopedija Prosveta", opšta enciklopedija - četvrto izdanje, „Prosveta“, Beograd, 1986.
  • „Proizšestvіe vъ Skopska eparhiя otъ 1860 do 1865", Braila, 1865, str.4.
  • „Kiril patriarh Bъlgarski. Bъlgarskata ekzarhiя v Odrinsko i Makedoniя sled Osvoboditelnata voйna 1877-1878". Tom pъrvi, kniga vtora, str. 305.
  • „Kiril patriarh Bъlgarski. Bъlgarskata ekzarhiя v Odrinsko i Makedoniя sled Osvoboditelnata voйna 1877-1878". Tom pъrvi, kniga pъrva, str. 305-306.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]