Naftovod Baku-Tbilisi-Čejhan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Trasa naftovoda Baku-Tbilisi-Čejhan

Naftovod Baku-Tbilisi-Čejhan, naftovod BTČ ili transkavkaski naftovod, je naftovod za prenos sirove nafte sa naftnih polja Azerbejdžana i Kazahstana u Čejhan na Sredozemnom moru. Naftovod je dug 1760 kilometara, i pušten je u promet 2005. godine. Građen je u svrhu smanjenja zavisnosti zapadnoevropskih zemalja i SAD od nafte iz persijskog zaliva. Naftovod svojom trasom, i pored eventualno kraćeg puta, izbjegava regione Azerbejdžana (Nagorno-Karabah), Gruzije (Južna Osetija i Abhazija) i Turske (Kurdistan).

Tehničke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Ovaj naftovod počinje naftnim terminalom Sangačal kod Bakua, prolazi Azerbejdžanom (442 kilometra), Gruzijom (248 kilometara) i Turskom (1070 kilometara) i završava u sredozemnoj luci Čejhan. Svojom trasom, naftovod prelazi brda u visini od 2800 metara. Na njegovoj cijeloj dužini se nalazi 8 pumpnih, 2 servisne i 87 ventilnih stanica. Naftovod je, zbog izbjegavanja sabotaža, na cijeloj dužini ukopan u zemlju na dubinu od oko 1 metra. Prečnika je pretežno od oko jednog metra, dok se u blizini Čejhana blago sužava. Rok trajanja ovog naftovoda je oko 50 godina. Kapacitet iznosi oko 1 milioon barela (oko 160.000 m3) dnevno. Zapremina cijelog naftovoda iznosi oko 10 miliona barela sirove nafte. Troškovi transporta iznose 3,2 američka dolara po barelu.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]