Nemačka podmornica U-141
Opšti podaci | |
---|---|
Karijera | |
Kobilica postavljena | 12. decembar 1939. |
Porinut | 17. jul 1940. |
Završetak gradnje | 21. avgust 1940. |
Glavne karakteristike | |
Deplasman | 314 tona površinski deplasman 364 tona podvodni deplasman |
Dužina | 43.97 metara |
Širina | 4.92 metara |
Visina | 8.40 metara |
Gaz | 3.93 metara |
Dubina ronjenja | 150 metara |
Pogon | 700 KS u površinskoj vožnji 410 KS u podvodnoj vožnji |
Brzina | 12,70 čvora u površinskoj vožnji 7,40 čvora u podvodnoj vožnji |
Posada | 22 - 24 oficira i mornara |
Naoružanje | Topovi: 1 × 20 mm Torpedne cevi: 3 × 533 mm (5 torpeda) ili 12-18 mina |
Podmornica U-141 je bila Nemačka podmornica tipa II-D i korišćena je u Drugom svetskom ratu. Podmornica je izgrađena 21. avgusta 1940. godine, i služila je u 1. podmorničkoj flotili (21. avgust 1940 — 23. oktobar 1940) - obuka, 3. podmorničkoj flotili (24. oktobar 1940 — 30. septembar 1941) - borbeni brod, 21. podmorničkoj flotili (1. oktobar 1941 — 1. mart 1945) - školski brod, i u 31. podmorničkoj flotili (2. mart 1945 — 2. maj 1945) - trenažni brod.
Služba[uredi | uredi izvor]
Po završetku gradnje, 21. avgusta 1940. godine, podmornica U-141 je uvrštena u sastav 1. flotile, i vrši trenažnu obuku posade. Od oktobra 1940. godine, podmornica U-141 je prebačena u sastav 3. flotile (borbena flotila), ali na svoje prvo borbeno patroliranje, ona će otići tek sledeće godine.
Dana, 13. aprila 1941. godine, pod komandom Filipa Šilera, podmornica U-141 napusta bazu Kil, i nakon svega pet dana patroliranja, uplovljava u bazu Bergen, Norveška, odakle 29. aprila kreće na novo patroliranje. Sedam dana kasnije, 5. maja, podmornica je napadnuta od jednog britanskog patrolnog bombardera Lokid Hadson, na oko 50 nautičkih milja od konvoja OB-318. Oštećenja koja je U-141 pretrpela od eksplozija tri dubinske bombe, prouzrokovala su prekid patrole. Ubrzo su na mesto napada pristigli i britanski ratni brodovi, Electra (H 27) i Escapade (H 17), ali nisu uspeli da otkriju nemačku podmornicu. Podmornica U-141 stiže 11. maja u bazu Lorjan, Francuska, gde prolazi određeni remont. Na sledeće svoje borbeno patroliranje podmornica U-141 kreće iz baze Lorjan, 31. maja 1941. godine.
U 03:29 sati, 22. juna 1941. godine, švedski trgovački brod Calabria, koji se izdvojio od konvoja SL-76, pogođen je jednim torpedom ispaljenog sa podmornice U-141, i tone nakon 30 minuta na oko 100 nautičkih milja od broda-svetioika Inishtrahull. Brod je već ranije gađan sa dva torpeda, u 00:27 i 02:13 sati, ali su oba promašila. Tri člana posade švedskog broda je poginulo prilikom njegovog potapanja. Četiri dana kasnije, 26. juna, U-141 uplovljava u bazu Lorjan, čime je završila svoje patroliranje. Nakon skoro tri nedelja, 14. jula, U-141 kreće iz baze Lorjan u novo patroliranje.
Dana, 26. jula 1941. godine, u 03:28 sati. Podmornica U-141 napada konvoj OS-1, na oko 365 nautičkih milja od Bladi Forlenda. Komandant podmornice U-141, Šiler, smatrao je da su pogođena tri broda sa po jednim torpedom. Posada prvog broda je počela da napusta brod, drugi je eksplodirao, a treći koji je imao četiri dimnjaka, bio je teško oštećen. U stvarnosti, pogođena su samo dva broda; britanski teretni brod Botwey je potopljen, a drugi britanski trgovački brod, Atlantic City je napusten, ali se posada kasnije opet ukrcala i uspela da doplovi do Klajda. Atlantic City je kasnije opravljen i vraćen novembra 1941. godine u službu. Zapovednika, 48 članova posade i četiri stražara, sa broda Botwey, spasio je spasilački brod Copeland (zapovednik V. Dž. Hertli), i iskrcava ih 28. jula i Grinoku. Podmornica U-141 uplovljava 1. avgusta u bazu Lorjan, i tu ostaje do 21. avgusta, kada polazi na svoje novo, a ujedno i poslednje borbeno patroliranje.
U 23:37 sati. 5. septembra 1941. godine, islandski ribarski brod Anders (zapovednik Oskar Teodor Oskarson), je pogođen po sredini jednim torpedom, ispaljenog sa U-141, i tone zajedno sa kompletnom posadom od 11 ljudi. Sutradan, 6. septembra, U-141 ispaljuje torpedo ka britanskom ribarskom brodu King Erik, koji nakon pogodka tone, takođe sa celokupnom posadom od 15 člana. Dana, 18. septembra 1941. godine, U-141 uplovljava u bazu Kil, čime završava svoju borbenu upotrebu. Do kraja rata ona služi isključivo kao podmornica za obuku mladih podmorničara, a 2. maja 1945. godine, posada je potapa u Vilhelmshafenu, kako ne bi pala saveznicima u ruke.
Komandanti[uredi | uredi izvor]
- Hajnc-Oto Šulce (21. avgust 1940 — 30. mart 1941)
- Filip Šiler (31. mart 1941 — 29. novembar 1941)
- Jirgen Kriger (30. novembar 1941 — 16. jun 1942)
- Ginter Meler (16. jun 1942 — 15. februar 1943)
- Ditrih Rauh (16. februar 1943 — 28. jul 1943)
- Bernard Lutman (29. jul 1943 — 6. novembar 1944)
- Hajnrih-Ditrih Hofman (7. novembar 1944 — 2. maj 1945)
Brodovi[uredi | uredi izvor]
Ime broda | Država | Težina | Godina izgradnje | Datum napada | Napomena |
---|---|---|---|---|---|
Calabria | Švedska | 5.560 tona | 1916. | 22. jun 1941. | Potopljen |
Atlantic City | Ujedinjeno Kraljevstvo | 5.133 tona | 1941. | 26. jul 1941. | Oštećen |
Botwey | Ujedinjeno Kraljevstvo | 5.106 tona | 1916. | 26. jul 1941. | Potopljen |
Anders | Island | 190 tona | 1890. | 5. septembar 1941. | Potopljen |
King Erik | Ujedinjeno Kraljevstvo | 228 tona | 1899. | 6. septembar 1941. | Potopljen |
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Podmornica U-141
- Istorija podmornice U-141
- Trgovački brod Calabria
- Trgovački brod Atlantic City
- Trgovački brod Botwey
- Ribarski brod Anders
- Ribarski brod King Erik