Nemezis (roman Agate Kristi)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nemezis
Orig. naslovNemesis
AutorAgata Kristi
Jezikengleski jezik
Žanr / vrsta delaKriminalistički
Izdavanje
Datumnovembar 1971.
Broj stranica256
Tip medijaTvrdi povez
Hronologija
PrethodnikPutnik za Frankfurt
NaslednikZlatna lopta i druge priče

Nemezis (izdat 1971) je kriminalistički roman Agate Kristi (1890–1976) prvi put objavljen u Velikoj Britaniji od strane izdavačke kuće "Collins Crime Club" u novembru 1971.[1] i u SAD od strane izdavačke kuće "Dodd, Mead and Company" kasnije iste godine.[2][3] Izdanje u Velikoj Britaniji se prodavalo po ceni od 1,50 funte,[1] a izdanje u SAD po ceni od 6,95 dolara.[3] Bio je to poslednji roman o gospođici Marpl koji je autorka napisala, iako je Usnulo ubistvo bio poslednji objavljen roman o gospođici Marpl.

Gospođica Marpl se upoznaje sa Džejsonom Rafielom u romanu Karipska zagonetka gde rešavaju zagonetku. U svojoj oporuci, Rafiel ostavlja još jednu zagonetkju koju treba da reši gospođica Marpl.

Nemezis je u vreme objavljivanja dobio uglavnom pozitivne kritike. Opisana je kao „zapanjujuće sveža”[4] sa „đavolski finim” sukobom i sveukupno je bila „prilično dostojna Pikasa iz detektivske priče”.[5] To je „prvorazredna priča“ u „uobičajenom detektivskom romanu“.[6] Roman je „čitljiv i genijalan“ i „Gospođica Kristi ostaje nepopustljiva“ u svojoj 80. godini.[7] Kasnija Barnardova recenzija je jedina negativna beleška u kojoj se navodi „Baštenske staze do kojih vodimo nisu ni primamljive ni profitabilne“, a Barnard ocenjuje da Kristini kasniji romani opšteno nisu tako dobri kao ranije.[8]

Nedavne analize radnje i likova u ovom romanu pronalaze homoseksualne teme,[9] ali lik „Gospođica Marpl kao da posmatra strastveno prijateljstvo između žena kao samo fazu u njihovom životu“ što je bilo „konvencionalno gledište koje su zastupali ljudi Marplinog pokolenja i društvenog staleža.[10]

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Gospođica Marpl dobija pismo od zastupnika nedavno preminulog Džejsona Rafiela, milionera kojeg je upoznala tokom odmora na kome je naišla na ubistvo, u kojem se traži da istraži neodređeni zločin. Ako uspe da reši zločin, naslediće 20.000 funti. Rafiel joj je ostavio nekoliko tragova. Ona počinje tako što se pridružuje obilasku poznatih britanskih kuća i vrtova sa još petnaestoro ljudi koje je organizovao gospodin Rafiel pre svoje smrti. Elizabet Templ je direktorka škole u penziji koja priča priču o Veriti koja je bila verena za Rafielovog nesrećnog sina Majkla, ali do braka nije došlo. Još jedan član turističke skupine gospođica Kuk je žena koju je nakratko upoznala u Sent Meri Midu.

Njen sledeći trag dolazi od Lavinije Glin. Rafiel je pisao gospođi Glin i njenim dvema sestrama pre svoje smrti i predložio da gospođica Marpl provede sa njima fizički najzahtevnijih nekoliko dana proputovanja po vili "Stari dvor". Gospođica Marpl prihvata Lavinijin poziv. Zatim upoznaje Lavinijine sestre usedelice Klotild i Anteu Bredburi-Skot. Obilazeći teren, gospođica Marpl primećuje puzavicu koja se sprema da procveta (Rusku lozu) koja prekriva olupinu staklenika. U razgovoru sa slugom, gospođica Marpl saznaje da se Veriti pridružila porodici pošto su joj roditelji pomrli i postala prilično vezana za Klotild. Veriti je sada mrtva, svirepo ubijena. Majkl Rafiel je u zatvoru.

Ujutro po povratku na zabavu, gospođica Marpl saznaje da je gospođica Templ povređena u odronu tokom pešačenja prethodnog dana i da leži u komi u bolnici. Skupina ostaje još jednu noć da sačeka vesti od turističkog vodiča o stanju gospođice Templ. Patologa i psihologa kog zanimaju zločinački mozgove profesora Vandsteda gospodin Rafiel je uputio da krene u obilazak. On je ispitao Majkla Rafiela na zahtev upravnika zatvora u kome je Majkl bio na robiji i došao je do zaključka da Majkl nije sposoban za ubistvo. On govori gospođici Marpl koliko je Majklov otac izgledao otuđen, a da je ipak želeo pravdu. On pominje nestalu mladu meštanku Noru Brod i boji se da će biti pronađena ubijena. Vansted odvodi gospođicu Marpl da vidi gospođicu Templ. U trenutku svesti, gospođica Templ je tražila gospođicu Marpl. Gospođica Templ je bila prisebna dovoljno dugo da kaže gospođici Marpl da „traži Veriti Hant“, a posle je umrla te noći. Tri sestre upućuju svoj poziv gospođici Marpl kada je odlučila da se ne vrati na proputovanje i ona odmah prihvata. Te noći, gospođa Glin priča gospođici Marpl priču o Veriti u njihovom domaćinstvu.

Nakon istrage o smrti gospođice Templ, gospođicu Marpl posećuje arhiđakon Brabazon, prijatelj gospođice Templ. On kaže gospođici Marpl da je venčao Veriti Hant i Majkla Rafiela na tajnoj svadbi. Iako nije odobravao tajnovitost i brinuo se za njihove izglede, pristao je da ih venča jer je video da su zaljubljeni. Najviše se iznenadio kada se Majkl nisu pojavili na svadbi, niti su poslali ikakvu poruku. Gospođica Marpl ostaje još jednu noć sa tri sestre kada se proputovanje nastavili. Profesor Vansted putuje u London vozom na posao za gospođicu Marpl. Gospođica Baro i gospođica Kuk odlučuju da posete obližnju crkvu. Kasnije te večeri, gospođica Marpl razgovara sa sestrama o tome šta ona misli da se moglo dogoditi i, dok su razgovarali, pojavile su se gospođica Baro i gospođica Kuk da razgovaraju sa gospođicom Marpl.

Dok su pričale o gospođici Templ, gospođica Marpl ukazuje, iako lažno, da su Džoana Kroford i Emlin Prajs (dvoje sa proputovanja) gurnuli gromadu, a njihova pokrića su samo izmišljotina. Dok su se spremale da odu, gospođica Kuk je ukazala da kafa ne bi odgovarala gospođici Marpl jer će je držati budnu celu noć. Klotild je tada ponudila toplo mleko. Dve dame su ubrzo otišle, iako se svaka vratila da uzme svoj zaboravljeni predmet. U tri sata ujutru, Klotild ulazi u sobu gospođice Marpl i iznenađuje se kada je gospođica Marpl upalila svetlo. Gospođica Marpl joj kaže da nije pila mleko. Klotild nudi da ga zagreje, ali gospođica Marpl joj govori da i dalje ne bi pila jer zna da je ona ubila Veriti Hant i zakopala njeno telo u olupinu staklenika jer nije mogla da podnese da je Veriti ostavi zbog nekog drugog. Ona takođe zna da je Klotild svirepo ubila Noru Brod da bi (pogrešno) prepoznala njeno telo kao Veritino i tako bacila sumnju na Majkla Rafiela. Klotild je ubila i gospođicu Templ. Kad je Klotild nasrnula a nju, gospođica Marpl je dunula u pištaljku pa su gospođice Kuk i Baro pritrčale u njenu odbranu — oni su telohranitelji koje je gospodin Rafiel zaposlio da štite gospođicu Marpl. Klotild je sama popila mleko koje je otrovano. Gospođica Marpl priča priču ministru unutrašnjih poslova, uključujući da je Veriti sahranjena na imanju Bredburi-Skotovih. Majkl Rafiel je oslobođen. Gospođica Marpl prikuplja svoje nasledstvo, uverena da je izvršila zadatak koji joj je dat.

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Gospođica Marpl: Neudata žena koja sa godinama postaje slaba, prirodna detektivka. Ona prima zahtev od Džejsona Rafiela sa malo početnih podataka da reši neimenovani zločin za njega.
  • Džejson Rafiel: Milioner, nedavno preminuo, koji je upoznao gospođicu Marpl u Karipskoj zagonetki.
  • Majkl Rafiel: Džejsonov sin još uvek osumnjičen za ubistvo. Džejson smatra da njegov sin nije dobar.
  • Ester Volters: tajnica gospodina Rafiela koja je upoznala gospođicu Marpl u Karipskoj zaognetki.
  • Veriti Hant: Verenica Majkla Rafiela, ali do braka nikada nije došlo, a pronađena je ubijena, a prepoznala ju je Klotild Bredburi-Skot nekoliko godina ranije.
  • Gospođica Elizabet Templ: Penzionisana direktorka škole koju je Veriti Hant pohađala i koja deli priču o veridbi Veriti Hant sa gospođicom Marpl dok su obe obilazile poznate kuće i vrtove. Povređena je u odronu i umrla je sledećeg dana.
  • Gospođica Kuk: Mlada žena u turističkoj skupini koje se gospođica Marpl seća da je videla blizu svoje kuće pre proputovanja. Kasnije je otkriveno da ju je na proputovanje poslao Džejson Rafiel da pomogne i zaštiti gospođicu Marpl.
  • Gospođica Baro: Jedna od petnaestoro na proputovanju sa gospođicom Marpl. Pojavljuje se sa gospođicom Kuk. Kasnije se otkriva da ju je Džejson Rafiel poslao na proputovanje da pomogne i zaštiti gospođicu Marpl radeći sa gospođicom Kuk.
  • Lavinija Glin: Udovica i jedna od tri sestre Bredburi-Skot koje žive duž rute obilaska u blizini mesta gde je vrt koji treba da obiđe naporna šetnja za slabu ženu. Džejson Rafiel je kontaktirao sestre da pozovu gospođicu Marpl bude kod njih dok se proputovanje ne nastavi.
  • Klotild Bredburi-Skot: Neudata Lavinijina starija sestra koja se vezala za Veriti Hant koja je poslata da živi sa njima kada su joj roditelji pomrli.
  • Antea Bradburi-Skot: Neudata Lavinijina i Klotildina mlađa sestra.
  • Profesor Vansted: Jedna od petnaestoro ljudi na proputovanju sa gospođicom Marpl, takođe na poziv Džejsona Rafiela. On je psihijatar koji je pregledao Majkla Rafiela. Vanstead ocenjuje da je Majkl nesposoban za ubistvo.
  • Arhiđakon Brabazon: prijatelj gospođice Templ koji kaže gospođici Marpl da je pristao da venča Majkla i Veriti. To je za njega neobičan postupak, tajni brak, ali je ocenio da su istinski zaljubljeni jedno u drugo.
  • Džoana Kroford: Mlada žena na proputovanju sa svojom tetkom.
  • Emlin Prajs: Mladić na proputovanju.
  • Nora Brod: Meštanka u oblasti kuće Bredburi-Skotovih čije je telo unakaženo što je otežalo prepoznavanje.

Književni značaj i prijem[uredi | uredi izvor]

Metju Koadi iz časopisa "Čuvar" je 4. novembra 1971. zaključio tekst rečima: „Nije Kristin klasik, ali stara ruka je zapanjujuće sveža, a mešavina opuštajuća kao topla kupka.[4]

Moris Ričardson je za časopis "Posmatrač" 31. oktobra 1971. rekao o gospođici Marpl u ovoj priči: „Obračun kada se, sama u krevetu, sasvim bespomoćna, čak ni bez igle za pletenje, suočila sa snažnim velikim đavolom, je đavolski. Nije jedan od njenih najboljih, možda, ali je izuzetno izuman, sasvim dostojan Pikasa iz detektivske priče."[5]

U časopisu "Dnevno ogledalo" je 28. oktobra 1971. pisalo: „ Ovom prvorazrednom pričom dama Agata se pobedonosno vraća uobičajenom detektivskom romanu nakon čarolije psihološke napetosti.[6]

Robert Viver iz časopisa "Dnevna zvezda Tronta" 4. decembra 1971. rekao je: „Kristijeva bogato zaslužuje odanost koju joj pružaju poklonici uobičajene zagonetk. Ona je čitljiva i genijalna, a u romanu Nemezis je tražila damu tragalicu početnicu gospođicu Džejn Marpl duboko u slučaju ubistva dok pokušava da izvrši zahtev koji dolazi iz groba. Preko 80 godina gospođica Kristi ostaje nepokolebljiva."[7]

Robert Barnard je prokomentarisao zaveru da „gospodin Rafiel šalje gospođicu Marpl u obilazak veličanstvenih vrtova“. Njegov uopšteno negativan stav o romanu je kratko izražen u jednoj rečenici: „Vrtne staze do kojih vodimo nisu ni primamljive ni profitabilne. Važe sve uobičajene strogoće o pokojnoj Kristijevoj.“[8]

Homoseksualne teme[uredi | uredi izvor]

Roman se bavi nedozvoljenom i neizrečenom prirodom „ženske ljubavi“. Klotild Bredburi-Skot je prikazana kao starija žena koja živi sa svoje dve sestre. Upoznavši Klotild, gospođica Marpl oseća njenu pravu prirodu. Ipak, izgleda da Marplova nije videla istinu u ovom slučaju zbog sopstvenih očekivanja u vezi sa polom.[9]

Marplova u sebi misli da bi Klotild „bila veličanstvena Klitemnestra ---mogla je od ushićenja da izbode muža kadi“.[11] Ipak, ona odbacuje ovu misao. Klotild se nikada nije udavala, a Marplova misli da nije sposobna da ubije bilo koga osim svoje varijante Agamemnona.[9] U romanu, Klotild je ubila svoju voljenu kako bi je sprečila da je napusti i ode da „živi sa muškarcem i ima decu, brak i normalnost.[9]

Kristijeva povezuje percipiranu izopačenost lezbejstva sa izopačenim ponašanjem ubistva. Ipak, Klotild je prikazana kao strastvena u svojoj ljubavi. Ova strast je istovremeno sprečava da unakazi Veritin leš i štiti je od bilo kakve stvarne tuge zbog njene smrti.[9]

Identitet ubice je imao za cilj da zbuni tipične Kristine čitaoce. Klotild Bredburi-Skot je prikazana kao ugledna usedelica. Ipak, otkriveno je da je ubila svoju mladu štićenicu Veriti Hant uz kombinovanu motivaciju ljubavi i ljubomore. Ljubav između Klotild i Veriti nikada nije u potpunosti istražena jer je Kristijeva u svojim delima obično posvećivala najmanji mogućirazvoj i izlaganje strastvenim vezama.[9]

U svom zaključku, čini se da gospođica Marpl na strastveno prijateljstvo između žena gleda samo kao na fazu u njihovom životu. Faza kojoj je suđeno da se završi kada jedna od žena umesto toga izabere muškog ljubavnika. Ovo je bio izbor koji je tipično otvoren za mlađu ženu u istopolnoj vezi. Ovo je bio konvencionalni stav koji su imali ljudi Marplinog pokolenja i društvenog staleža.[10] Kristini radovi uopšteno ukazuju da žene imaju „imperativnu potrebu i pravo na puno seksualno iskustvo“. Ipak, Kristijeva (u ovom romanu) čak i ne pominje mogućnost da bi lezbejska veza mogla biti jednako ispunjena kao heteroseksualna.[10]

U romanu, Veriti je na kraju odbacila Klotild u korist Majkla Rafiela. Mudrost ovog izbora nije dovedena u pitanje. Sama gospođica Marpl priznaje da Majkl „nikada nije bio dobar“ i da je imao male izglede da se ikada popravi, iako je nepravosnažno osuđen za ubistvo. Ipak, izgleda da je Marplova uveren da je Majkl bio pravi čovek za „mladu, lepu, nevinu i dobru” Veriti, možda zato što je mogao da joj ponudi seksualno ispunjenje i decu. Majkl je tako prikazan kao hadmoćan izbor kao romantični parnjak Klotild. Ista Klotild prikazana je kao plemenita i pametna žena koja voli Veriti više od bilo koga ili bilo čega na svetu. Klotild je jedini lik koji je odbio da prihvati to što Veriti prirodno više voli muškarace.[10]

Veriti nije jedina koju je Klotild ubila. Druga žrtva je Nora Brod, privlačna devojka iz radničkog staleža. Klotild nudi Nori „zavodljive poklone“ i činove prijateljstva, ali ipak je svirepo ubija. Kada je zamoljena da prepozna Norin leš, Klotild je lažno prepoznaje kao Veriti. Ovim je ponovljen obrazac iz romana Telo u biblioteci (1942). U oba slučaja, osobu zove policija i traži da prepozna leš. U oba slučaja, osoba ima tajne pobude i namerno vrši lažno prepoznavanje.[10] Dok policija istražuje ubistvo Veriti iz višeg staleža, Norin nestanak nije ni istražen. Policija ju je smatrala samo još jednom „laknom” devojkom koja nije obavestila porodicu da beži sa muškarcem.[10]

Prilagođavanja[uredi | uredi izvor]

Televizija[uredi | uredi izvor]

Godine 1987. ekranizaciju romana Nemezis je emitovao BBC u dva dela od po 50 minuta u nedelju 8. i 15. februara 1987. Bila je to osma ekranizacija (od dvanaest) u seriji Gospođica Marpl sa Džoan Hikson u naslovnoj ulozi. Ekranizacija dosta značajno odstupa od romana. Gospođicu Templ je ubila kamena bista koja je gurnuta sa balkona dok je obilazila biblioteku, a ne stena gurnuta tokom pešačenja, Majkl Rafiel nije poslat u zatvor zbog Veritine smrti jer nije optužen zbog nedostatka dokaza već je viđen kako živi na ulici, a ime Nore Brod je promenjeno u Nora Brent. Novi izmišljeni sestrić i kumić Lajonel Pil ide sa gospođicom Marpl. On je ostao sa njom pošto ga je žena izbacila. Takođe, uklanjeni se likovi Ester Volters, Emlina Prajsa i Džoane Kraford.

U vreme emitovanja, prethodnica Karipska zagonetka još nije bila snimljena. Ulogu Džejsona Rafiela je na kraju odigrao Donald Plezens, a ne Frenk Getlif koji je tumačio lik u ovoj ekranizaciji.

Godine 2007. ITV je emitovao ekranizaciju romana (emitovanu 1. januara 2009.) sa Džeraldin Mekjuan u naslovnoj ulozi serije Marpl. Kao i kod drugih ekranizacija napravljenih za ovu seriju, i ova je bila samo vrlo labavo zasnovana na romanu. Izmenjeni su zaplet, pobuda i imena većine likova i prizori i skoro sve o liku ubice je suštinski izmenjeno, a savremene teme su dodate. Izmene napravljene u ekranizaciji su sledeće:

  • Likovi Ester Volters, gospođice Templ, gospođice Kuk, Lavinije glin, profesora Vansteda, arhiđakona Brabazona, Džoane Kroford i Emlina Prajsa su izbačeni.
  • U ekranizaciji su dodati novi likovi:
    • Majkl Fejber, Sidni Lamli, Lorens Rejburn, Amanda Dalrimpl, Derek Turnbul, Rouena Vadi, Martin Vadi i detektiv pozornik Kolin Hards.
  • Klotild i Antea Bredburi-Skot su postale kaluđerice Klotild i Agnes.
  • Kaluđerica Klotild je Veriti isto ubila jer je odlučila da napusti ženski manastir (i nju) i uda se za Majkla. Ona obaveštava igumaniju da je nepoznati i teško zavijen vojnik umro, ali Veriti pokriva zavojima tako da je sahranjena kao 'Ralf Kolins'. Kada je videla novinski oglas očajne žene koja traži svog muža Martina Vadija koji je nestao u Dankirku, sestra Klotild kaže vojniku koji je izgubio pamćenje da je on Martin Vedi. Zatim ga predstavlja očajnoj ženi koja ga prihvata. Ova obmana je dovela do drugih ubistava. Sestra Klotild je izvršila samoubistvo melodramatično kopljem statue sveca, a Ralf je pronašao svoju pravu ženu koja je živela kao udovica jedanaest godina.

Roman je takođe ekranizovan kao deo korejske televizijske serije iz 2018. Gospođica Ma, Nemezis.

Radio[uredi | uredi izvor]

Roman je prilagođen kao radio-drama za BBC Radio 4 sa Džun Vitfild u glavnoj ulozi. Prvi put je emitovan u novembru i decembru 1998. i ponovo u kasnijim godinama, među kojima i 2011. i 2013.[12][13]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Peers, Chris; Spurrier, Ralph; Sturgeon, Jamie (mart 1999). Collins Crime Club – A checklist of First Editions (Second izd.). Dragonby Press. str. 15. 
  2. ^ Cooper, John; Pyke, B.A. (1994). Detective Fiction – the collector's guide (Second izd.). Scholar Press. str. 82, 87. ISBN 0-85967-991-8. 
  3. ^ a b „Twilight Years 1968-1976”. American Tribute to Agatha Christie. Pristupljeno 4. 8. 2015. 
  4. ^ a b Coady, Matthew (4. 11. 1971). „Review”. The Guardian. str. 14. 
  5. ^ a b Richardson, Maurice (31. 10. 1971). „Review”. The Observer. str. 31. 
  6. ^ a b „Review”. Daily Mirror. 28. 10. 1971. str. 25. 
  7. ^ a b Weaver, Robert (4. 12. 1971). „Review”. Toronto Daily Star. str. 51. 
  8. ^ a b Barnard, Robert (1990), A Talent to Deceive – an appreciation of Agatha Christie (Revised izd.), Fontana Books, str. 201, ISBN 0-00-637474-3 
  9. ^ a b v g d đ Makinen 2006, str. 105
  10. ^ a b v g d đ Gill 2016
  11. ^ Christie, Agatha (2016) [1971]. Nemesis. Harper. str. Chapter 8. ISBN 978-0008196622. 
  12. ^ „Nemesis”. Miss Marple on BBC Radio: June Whitfield. 23. 11. 2001. Pristupljeno 4. 8. 2015. 
  13. ^ „Miss Marple - Nemesis”. BBC Radio 4. 4. 4. 2011. Pristupljeno 4. 8. 2015. 

Literatura[uredi | uredi izvor]