Nikola Milićević Lunjevica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Milićević
Nikola Milićević Lunjevica
Datum rođenja1767.
Mesto rođenjaLunjevica
 Osmansko carstvo
Datum smrti23. maj 1842.(1842-05-23) (74/75 god.)
Mesto smrtiLunjevica
 Kneževina Srbija

Nikola Milićević[1] (Lunjevica, 1767 — Lunjevica, 1842) po kome je i dobio nadimak Lunjevica, bio je srpski trgovac, jedan od glavnih pomagača srpskih ustanaka i predsednik suda rudničkog.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nikola Milićević rođen je u selu Lunjevica 1767. godine, po kom je i bio prozvan Lunjevica. Krajem 18. veka bio je veoma poznat kao bogati trgovac u svom kraju, ali i na prostorima preko Save. Bogatstvo je njegovo naročito umnožavao trgovinom preko zemunskih trgovaca koji su austrijskoj vojsci nabavljali hranu i stoku. "Tako viđen čovek ne mogaše da ne pođe sa svojim odanim mu, Rudničanima u boj kada dođe vreme borbi za oslobođenje...", zabeležili su hroničari.[3]

Nikola Lunjevica je u svojoj sredini važio za čoveka mudrih saveta, a novčanim sredstvima i trgovačkim znanjem pomagao je i nabavkom ubojnih sredstava za srpsku ustaničku vojsku. I pored toga što nije nikad uvršten u red ustaničkih starešina, upamćen je po tome što je obilato pomagao ustanike u začecima Srpske revolucije, kako u Prvom, tako i u Drugom srpskom ustanku.

Tokom oba ustanka, dobro je sarađivao sa vojvodom Milošem Obrenovićem. Nikola je bio Milošev pobratim, pa time i dever njegovoj supruzi Ljubici. Njihov savremenik Sima Milutinović Sarajlija ukazuje na to da je vojvoda Miloš došavši iz Takova, gde je ustanak ugovoren, u Crnuću kod kuće zatekao jedan konjski tovar prepun talira, što mu je dao gazda Nikola Milićević iz sela Lunjevice, spremio i poslao još nešto novca da mu se nađe.[4]

Nikola Lunjevica je bio glavni posrednik ženidbe Miloša Obrenovića i Ljubice, iz čuvene porodice Vukomanović. Na četrdesetodnevni pomen Radoslava, oca buduće knjeginje Ljubice, Nikola je sa Miloševim bratom Milanom, rudničkim vojvodom, završio posao oko Miloševe ženidbe.

Ličnost Nikole Lunjevice ostala je zabeležena i u slučaju kada je vojvoda Milan Obrenović krenuo 1810. godine u Bukurešt. On je tada predao Nikoli Lunjevici osam stotina rupšija s molbom da ih on, u slučaju Milanove smrti, preda njegovom sinu Risti. Kad su umrli i Milan i Rista, Nikola Lunjevica je otišao na dvor knezu Milošu Obrenoviću i predao mu zapečaćeni koverat sa novcima koji su mu povereni na čuvanje.[4]

Za vreme vladavine kneza Miloša Obrenovića, Nikola Lunjevica je vršio dužnost predsednika Okružnog suda rudničkog. Bio je poznat kao umešan sudija koji je mnogo praštao.

Obnovio je manastir Vujan, gde je i sahranjen posle svoje smrti 11. (23). maja 1842. godine.[4][5]

Sticajem okolnosti, unuka Nikole Lunjevice, Draga, udajom za kralja Aleksandra Obrenovića, postala je tragična kraljica Srbije.[6]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Bratstvo Milićevića > Znameniti Milićevići”. Znameniti Milićevići. Arhivirano iz originala 29. 01. 2020. g. Pristupljeno 29. 1. 2020. 
  2. ^ Pavlović, Ivan S. „Nikola Milićević Lunjevica”. Knjižara. Pristupljeno 29. 1. 2020. 
  3. ^ Gavrilović, Andra, ur. (1901). Znameniti Srbi XIX. veka, godina I. Zagreb: Srpska štamparija. str. 14. 
  4. ^ a b v Gavrilović, Andra, ur. (1901). Znameniti Srbi XIX. veka, godina I. Zagreb: Srpska štamparija. str. 15. 
  5. ^ "Srpske novine", 30. maj 1842
  6. ^ „Bila je OMRAŽENA kraljica, a da li je to zaslužila: Draga Mašin, fatalna žena zbog koje je promenjen Ustav”. Žena. Pristupljeno 29. 1. 2020.