Ništa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ništa se matematički označava nulom, koja grafički predstavlja prazninu unutar zaokruženog prostora.

Ništa ili ništavilo (lat. nihil), pojam je koji opisuje odsustvo ili nepostojanje bilo čega. Ima svoju primenu u raznim naukama, između ostalog matematici, fizici, računarstvu. U filozofiji, ništa kao nebiće je pojmovno negiranje bića. Pojam ničega ima primenu i u matematici, gde se označava nulom ili ništicom. Filozofski i matematički pojam ništice formulisan je u drevnoj Indiji, pod nazivom šunja (sanskrit: śūnya).[1]

„Ništa”, korišteno kao zamenica, označava odsustvo nečega ili određene stvari koju bi neko mogao očekivati ili želeti da bude prisutna („Nismo našli ništa”, „Ništa nije bilo tamo”) ili neaktivnost jedne ili više stvari koje su obično ili mogu biti aktivne („Ništa se nije pomerilo”, „Ništa se nije dogodilo”). Kao predikat ili dopuna „ništa” označava odsustvo značenja, veličine, vrednosti, relevantnosti, stajanja ili značaja („To je priča/ Idiotovo kazivanje, puno zvuka i besa,/ Označava ništa”; „Afera nije značila ništa”; „Ja nisam ništa u njihovim očima”).[2]Ništavilo” je filozofski pojam koji označava opšte stanje nepostojanja, ponekad popredmećeno kao domen ili dimenzija u koju stvari prelaze kada prestanu da postoje ili iz kojeg mogu nastati, npr. smatra se da je Bog stvorio svemir ex nihilo, „iz ničega”.[2][3]

Ništa u filozofiji[uredi | uredi izvor]

U filozofskom smislu, pojam „ništa” se prvi put javlja u Parmenidovoj izreci: „Biće jeste, a nebiće nije“. Za atomiste ništa označava prazninu. U Platonovom učenju o najvišim rodovima bića dokazuje se nužnost postojanja nebića (me on) kao suprotnosti obuhvaćene samim pojmom bitka (Sofist, 258a — 259d). Tako za Platona, ništa kao nebiće, naznačuje različitost. Aristotel određuje nebitak kao pojmovnu suprotnost bitku tvrdeći: „bitak nije nebitak“ (Met. IV, 3, 1105 b). Kao puka mogućnost, prvobitna materija se kod Platona i Plotina takođe javlja kao relativno ništa.[4]

Za Avgustina i hrišćansku teologiju ništavilo je znak konačnosti uzete u sebi, bez odnosa sa principom stvaranja i dobra. Duns Skot je prvi uveo razlikovanje apsolutnog ništa (ništavilo) i relativnog ništa, kako bi pomirio iskaz „od ničega nastaje ništa“ (lat. ex nihilo nihil fit) s teološkim shvatanjem da je Bog stvorio svet iz ničega (lat. creatio ex nihilo). U Hegelovoj dijalektičkoj logici čisti bitak je usled svoje apstrakcije i neodređenosti identičan s čistim ništa. Pojam ništa ima značajnu ulogu u filozofiji egzistencije. Kod Hajdegera se ništa javlja kao „ništa bića“, dok je kod Sartra ništa istovetno s bitkom-za-sebe čoveka u pukoj egzistenciji svoje bačenosti u svet sebe.[4]

Kineski č'an filozof Šenhui upitan: »Što je ništavilo?» odgovara: »Ako kažeš da postoji onda sigurno pretpostavljaš obeležja čvrstoće i otpornosti, a ako kažeš da je to nešto što ne postoji, kakvu onda tražiš pomoć od tog pojma?«

Ništa u matematici[uredi | uredi izvor]

Prihvatanje i odbacivanje, poznavanje i nepoznavanje nule, praznine i beskonačnosti seže duboko u istoriju. Primitivna nula se prvi put pojavila u starom Vavilonu, ali samo kao vrsta pokazivača mesta u brojevima.[5]

Veruje se da je u 4. veku p. n. e. prilikom Aleksandrovih osvajanja vavilonska nula preneta u Indiju. Nula je u Indiji dobila brojnu vrednost i mesto na osi. Bilo je prilično neuobičajeno da nešto što broji ništa, nešto bez količine postane broj. Stari indijski matematičari su pokušali i da dele nulom, utvrdivši da kada se doda ili oduzima bilo šta od razlomka 1/0, ništa se ne dešava jer je broj 1/0 nepromenljiv (to je, zapravo, jednako beskonačno).[5]

Posle 7. veka, u prodoru islama na daleki Istok, Arapi su saznali za indijske brojeve, pa se njihova matematika razvijala uz nulu.

U 13. veku, Italiji i zapadnom svetu nulu je predstavio matematičar Leonardo Fibonači, ali bez mnogo uspeha. Leonardo je putovao u Afriku gde se školovao u arapskim školama. Po povratku u Italiju napisao je više knjiga o matematici u kojima je između ostalog prikazao prednosti arapskih brojeva i nule.[5]

U 17. veku francuski matematičar i filozof Rene Dekart načinio je koordinatni sistem u koji je uveo nulu. U tom sistemu uvideo je vezu između oblika i jednačina i time zasnovao analitičku geometriju.[5]

Ništa u fizici[uredi | uredi izvor]

Simulacija crne rupe Mlečnog puta

Moderna fizika je nauka koja je u svom svetu pronašla primenjenu nulu. Fizičari su otkrili da nule na neki način postoje u univerzumu, razbacane unaokolo, a nazvane su crne rupe.[5] Crna rupa na neki način "guta" prostor i vreme, a opšta teorija relativnosti je opisuje kao mesto u kome je prostor-vreme beskonačno zakrivljeno.

Računarstvo[uredi | uredi izvor]

U računarstvu, „ništa” može da bude rezervisana reč (u VB.Net) koja se koristi umesto umesto neimenovanog, apstrakcije podatka.[6][7] Iako računarski hardver za skladištenje uvek sadrži brojeve, „ništa” simbolizuje broj koji sistem preskače kada programer to želi. Mnogi sistemi imaju slične mogućnosti, ali različite ključne reči, kao što su „null” (e.g. SQL), „NUL”, „nil”, i „None” (Pajton).[8]

Da bi se dala instrukcija procesoru računara da ne radi ništa, ključna reč kao što je „NOP” može da bude distupna. Ovo je kontrolna apstrakcija; procesor koji izvršava NOP će se ponašati identično kao i procesor koji ne obrađuje ovu direktivu.[9]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „THE CONCEPT OF ŚŪNYA”. Arhivirano iz originala 11. 9. 2013. g. Pristupljeno 22. 8. 2015. 
  2. ^ a b "Nothing", Merriam-Webster Dictionary
  3. ^ definition of suffix "-ness" - "the state of being", Yourdictionary.com, [www.yourdictionary.com/ness-suffix]
  4. ^ a b Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.
  5. ^ a b v g d B92 Broj sa najviše muka
  6. ^ Kraus, Laslo (2016). Programski jezik S++ sa rešenim zadacima. Beograd: Akademska misao. ISBN 978-86-7466-582-4. 
  7. ^ „Summary Of Object-Oriented Programming (OOP) Concepts In Java”. Javajee. 12. 9. 2012. Pristupljeno 28. 1. 2018. 
  8. ^ „The None Object — Python v2.7.1 documentation”. Docs.python.org. Pristupljeno 30. 11. 2010. 
  9. ^ NOP - ARM Software Developer Toolkit Reference Guide.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]