Novopazarski sandžak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Novopazarski sandžak
Yeni Pazar sancağı
1790. (prvi put)
1865. (drugi put)—1817. (prvi put)
1902. (drugi put)
Zastava

Novopazarski sandžak, pre izdvajanja Pljevaljskog sandžaka 1880. godine
Glavni gradNovi Pazar
RegijaBalkan
Zemlja Osmansko carstvo
Događaji
StatusBivša pokrajina
Vladavina
 • OblikBegovat
Istorija 
• Uspostavljeno
1790. (prvi put)
1865. (drugi put)
• Ukinuto
1817. (prvi put)
1902. (drugi put)
Prethodnik
Sledbenik
Bosanski sandžak (Osmansko carstvo)
Hercegovački sandžak (Osmansko carstvo)
Kraljevina Srbija
Kraljevina Crna Gora
Sandžaci Kosovskog vilajeta (1907)
Pljevaljski sandžak (1880—1912)
Sjenički sandžak (1902—1912)

Novopazarski sandžak (tur. Yeni Pazar sancağı, od osm. tur. سنجاق preko tur. sancak — zastava) je bila upravna jedinica Osmanskog carstva, sa središtem u Novom Pazaru. Postojao je u dva navrata, od 1790. do 1817. godine i potom od 1865. do 1902. godine.

Prvi Novopazarski sandžak (1790–1817)[uredi | uredi izvor]

Prvo osnivanje Novopazarskog sandžaka (1790) dogodilo se u vreme Austrijsko–turskog rata (1787–1791) i bilo je uslovljeno potrebama odbrane u jugoistočnim oblastima Bosanskog sandžaka, koje su izdvojene i organizovane kao poseban Novopazarski sandžak, u sastavu Bosanskog pašaluka. Za vreme Prvog srpskog ustanka (1804–1813), na području ovog sandžaka su vođene česte borbe između ustanika i turskih snaga. Tek nakon smirivanja opštih prilika, Novopazarski sandžak je ukinut (1817) i njegovo područje je vraćeno u sastav Bosanskog sandžaka.[1]

Drugi Novopazarski sandžak (1865–1902)[uredi | uredi izvor]

Vilajetskim zakonom iz 1865. godine, ustanovljen je Bosanski vilajet sa sedam sandžaka, od kojih je jedan bio i Novopazarski.[2] Obuhvatao je kaze: Novi Pazar, Sjenica, Pljevlja, Nova Varoš, Prijepolje, Bijelo Polje sa Bihorom, Mitrovica, Berane, Kolašin i Trgovište (Rožaje).[3]

Do prvog trajnog preuređenja Novopazarskog sandžaka došlo je usled velikih političkih promena koje su nastupile nakon austrougarskog zaposedanja najvećeg dela Bosanskog vilajeta (1878). Iako su zapadne oblasti ovog sandžaka tada ostale pod turskom upravom, posebnim tursko-austrougarskim sporazumom iz 1879. godine bilo je predviđeno uspostavljanje austrougarskog vojnog prisustva u Priboju, Prijepolju i Bijelom Polju. Međutim, poslednja odredba sporazuma je promenjena tako što je Bijelo Polje zamenjeno Pljevljima.[4]

Sprovođenjem ovog sporazuma i dolaskom austrougarskih posada u Priboj, Prijepolje i Pljevlja, na ovom području je uspostavljeno svojevrsno dvovlašće. Upravo u to vreme, Novopazarski sandžak je izdvojen iz sastava Bosanskog vilajeta i priključen Kosovskom vilajetu (1879).[4][5] Naredne godine, čitava zapadna oblast oko Pljevalja, Prijepolja i Priboja izdvojena je iz sastava Novopazarskog sandžaka i na tom području je stvoren poseban Pljevaljski sandžak (1880) koji je obuhvatao srezove (kaze) Pljevlja i Prijepolje, kao i sresku ispostavu (mudirluk) Priboj.[6][5] Nakon ove podele, Pljevaljski sandžak je ostao posebna upravna jedinica sve do kraja turske vlasti (1912).

U međuvremenu, na području smanjenog Novopazarskog sandžaka neprestano su se sučeljavale suprotstavljene političke težnje Turske, Austrougarske, Srbije i Crne Gore. Iz Novopazarskog sandžaka su 1902. godine izdvojene kaze Novi Pazar[7] i Mitrovica i pripojene Prištinskom sandžaku. U isto vreme, kaze Berane i Rožaje prebačene su pod nadležnost Pećkog sandžaka. Tada je od ostatka Novopazarskog sandžaka zvanično formiran Sjenički sandžak, sa kazama: Sjenica, Bijelo Polje, Nova Varoš i Vraneš (Donji Kolašin). Time je Novopazarski sandžak prestao da postoji kao upravna jedinica, ali pojam se održao u upotrebi čak i nakon 1902. godine.

Naslednici Novopazarskog sandžaka, sandžaci Pljevaljski i Sjenički, postojali su sve do Prvog balkanskog rata (1912–1913). U jesen 1912. godine, celokupno područje oba sandžaka oslobodile su vojske Srbije i Crne Gore, čime su i pomenuti sandžaci prestali da postoje.[8] Konačno razgraničenje na oslobođenim područjima izvršeno je posebnim sporazumom između Srbije i Crne Gore koji je sklopljen 12. novembra 1913. godine.[9]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šabanović 1959, str. 232
  2. ^ Šabanović 1959, str. 96–97, 233
  3. ^ Šabanović 1959, str. 234
  4. ^ a b Rakočević 1983, str. 263.
  5. ^ a b Petrović 1995, str. 8.
  6. ^ Rakočević 1983, str. 264.
  7. ^ Mušović 1976, str. 164.
  8. ^ Đorđević 1983, str. 189.
  9. ^ Jagodić 2010, str. 31.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]