Obrnuti govor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Obrnuti govor je hipoteza predložena od strane Dejvida Outsa.

Outs tvrdi da svaki put kada ljudska bića govore, smišljaju dve rečenice srodnog značenja, od kojih samo jednu možemo čuti, dok je druga izgovorena unazad i uključena u onu izgovorenu normalno.

Ovo u suštini znači da ukoliko se govor osobe snimi i pusti unazad, slušalac može čuti njene podsvesne misli. Najpoznatiji primer koji navodno dokazuje ovo, je čuveni govor Nila Armstronga, izgovoren prilikom spuštanja na Mesec, u kome čuveno {Small step for man} (Mali korak za čoveka) postaje {Man will spacewalk }, (bukvalno „Čovek će svemirohodati"). Pobornici teorije obrnutog govora tvrde da dati primer odražava Armstrongovo mišljenje u tom trenutku, da će ljudska vrsta hodati po drugim svetovima.

Izvesne konzervativne grupe iz SAD tvrde da se obrnuti govor koristi u hevi metal muzici za skrivanje poruka koje pozivaju na asocijalno ponašanje, pa čak i poruka sa neo-satanističkim značenjem.

Još jedna popularna hipoteza, predložena od strane Outsa, je da deca koja još uvek ne znaju da govore, zapravo izgovaraju svoje misli unazad, te ako bi ono što deca izgovaraju bilo snimljeno i pušteno unazad, mogli bismo razumeti značenje dečjeg mumlanja.

Međutim, po mnogima obrnuti govor nije ništa više do maštovitog davanja smisla nerazgovetnim glasovima, i da nam se čini da poruke čujemo zbog toga što nam je rečeno šta da očekujemo da čujemo.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]