Ob (reka)

Koordinate: 66° 32′ 02″ N 71° 23′ 41″ E / 66.53389° S; 71.39472° I / 66.53389; 71.39472
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ob (Обь)
Pogled na Ob
Sliv Oba
Opšte informacije
Dužina3.650 km
Basen2.972.497 km2
Pr. protok12.500 ​m3s
Vodotok
IzvorAltajske planine
Koor. izvora49° 45′ 0″ N 86° 34′ 0″ E / 49.75000° S; 86.56667° I / 49.75000; 86.56667
V. izvora2.300 m
UšćeObski zaliv, Salehard[1]
Koor. ušća66° 32′ 02″ N 71° 23′ 41″ E / 66.53389° S; 71.39472° I / 66.53389; 71.39472
Geografske karakteristike
Država/e Rusija
PritokeIrtiš, Vasyugan River, Ket River, Tom, Tym River, Vakh River, Čulim, Polui River, Severnaya Sosva River, Anuy River, Katun River, Charysh River, Biya River, Kazim River, Inya River, Aley River, Chumysh River, Parabel River, Pim River, Lyamin River, Chaya, Tromyogan River, Kunovat, Kiyevskiy Yegan, Shegarka River, Synya, Peschanaya River, Bol'shoy Atlym, Bol'shoy Yëgan, Yeltsovka River, Kamenka River, Kasmala River, Yunzherka, Chemash”yugan, Yanyg-Yalbogn'ya, Bolshoy Yugan River, Bolshoy Salym River, Kamenka
DRV13010200312115200000019
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Ob (rus. Обь) je reka u azijskom delu Rusije. Teče kroz Zapadnosibirsku niziju.

Dužina reke iznosi 3.650 km (spajanjem reke Katunja i Bije u Altaju) ili 5.410 km (od izvore njene pritoke Irtiša). Ob se uliva u Obski zaliv (Karsko more). Reka stvara deltu dugačku 80 km i širine od 30 do 90 km. Reka je podeljena na gornji (do ušća reke Tom), srednji (do ušća Irtiša) i donji tok (do ušća u Obski zaliv). U gornjem toku reka teče kroz visoravan. U donjem toku teče veoma sporo stvarajući močvare u okolini. Leti se izliva i plavi okolno zemljište. Srednji protok iznosi oko 12.500 m³ vode u sekundi,[1] a maksimalni oko 42.800 m³/s. Od Novosibirska dobija odlike ravničarske reke. Nizvodno od ušća Irtiša javlja se asimetrija obala: desna je visoka i strma, dok je leva niska.

Kod grada Pjeregrebnoje reka se deli na dva rukavca: Veliki Ob - dugačak 446 km, i Mali Ob - dugačak 456 km. Ovi rukavci se kod grada Selaharda spajaju u jedno korito široko do 20 km i duboko do 40 m. Pritoke Oba, leve pritoke: Irtiš, Vasijugan, i desne pritoke: Tom, Čulim, Vah

Reka je prekrivena ledom od 170 dana u gornjem toku do 220 dana u donjem toku. Ob je plovan celom dužinom. Iako je veliki deo godine zaleđen na reci je razvijen transport. Oko 80% transporta predstavlja transport drveta. U gornjem i središnjem toku razvijen je ribolov. Iznad Novosibirska nalazi se velika hidroelektrana. U donjem toku nalaze se velike zalihe nafte i zemnog gasa. U reci živi preko 50 različitih vrsta ribe. Krajem 19. veka sagrađen je kanal Ob-Jenisej, koji je spojio Ob sa rekom Jenisej. Vremenom je ovaj kanal zapušten i nije više u upotrebi.

Gradovi na Obu[uredi | uredi izvor]

Glavne luke i pristaništa Opskog bazena: Novosibirsk, Tomsk, Surgut, Labatnangi, Pavlodar, Omsk, Toboljsk, Tjumenj.

Nazivi[uredi | uredi izvor]

Međunarodno poznato ime reke zasniva se na ruskom imenu Обь (Obʹ). Ono verovatno vodi poreklo od protoindoiranske reči *Hā́p-, „reka, voda“ (uporedi vedski áp-, persijski āb, tadžički ob i paštunski obə, „voda“). Kac (1990)[2] predlaže komsko ob 'reka' kao neposredni izvor derivacije za rusko ime. Kacov predlog zajedničkog finsko-ugarskog korena, rano pozajmljenog iz predindoiranskog izvora vezanog za sanskrtsko ambhas- 'voda', Redei (1992) smatra malo verovatnim,[3] koji ovo radije analizira kao kasniju pozajmicu od potomka nenazalnog oblika korena *Hā́p-.

Ob je Hantima poznat kao As (izvor imena „Остя́к“), Jag, Kolta i Jema; za narod Nenca kao Kolta ili Kjuaj; a sibirskim Tatarima kao Umar ili Omas.

Zemljopis[uredi | uredi izvor]

Ob se formira 26 km jugozapadno od Bijska u Altajskom kraju, spajanjem reka Bija i Katun. Obe reke izviru u gorju Altaj, Bija iz jezera Telekoje, dok Katun iz istoimenih lednika na južnim obroncima planine Beluha. Ob krivuda zapadno i severno do 55°, kroz veštačka jezera Kamener i Novosibirsk i grad Novosibirsk, gde skreće na severozapad, teče Zapadnosibirskom depresijom istočno od Urala, potom na sever kroz gradove Nižnjevartovsk, Surgut i Hanti-Mansijsk. Oko 300 km nakon Hanti-Mansijske, Ob se deli na Veliki Ob i Mali Ob, 446 odnosno 456 km dužine, koji se ponovo spajaju pre severnosibirskog grada Saleharda, nakon kojeg reka skreće na istok i utiče u Obski zaliv (Golemi, 970 km dugački i do 70 km široki estuarij) u Karskom moru, koje se nadovezuje na Severno ledeno more.

Reka se deli na više rukavaca, posebno nakon spajanja s velikom rekom Irtiš, na oko 69° istočno. Irtiš, koji izvire u Kini, duži je od Oba mereno od izvora do mesta njihovog spajanja. S 5410 km od izvora Irtiša do ušća Oba, to je najduža reka u Rusiji. Značajne su pritoke; s istoka Tom, Čulim, Ket, Tim i Vah, te sa zapada i juga Vasjugan, Irtiš (s rekama Išim i Tobol) i Severna Sosva.

Kombinovani sistem Ob-Irtiš, treći najduži rečni sistem Azije nakon kineskih Yangtze i Žute reke, dugačak je 5410 km, s površinom sliva od 2 990 000 km2

Sliv reke Ob većinom se sastoji od stepe, tajge, močvara, tundre i polupustinjske topografije. Naplavne ravnice Oba karakterišu mnoge pritoke i jezera.

Ob je zaleđen na jugu kod Barnaula od novembra do aprila, te na severu kod Saleharda, 160 km od ušća, od oktobra do početka juna.

Ob prolazi kroz nekoliko klimatskih zona. Od vlažne kontinentalne u gornjem toku na jugu, do subartičke klime u donjem toku na severu. Gradovi Bijsk, Barnaul i Novosibirsk uživaju ugodnu klimu s toplim letima i umerenim prolećima i jesenima.

Antropogeografija[uredi | uredi izvor]

Ob u Barnaulu.

Ob se većinom koristi za navodnjavanje, pitku vodu, hidroelektričnu energiju i ribarstvo. U reci živi više od 50 vrsta riba.

Plovne vode unutar sliva dosežu ukupnu dužinu od 15 000 km. Važnost sliva Oba za transport bila je posebno značajna pre izgradnje Transsibirske željeznice. Od tada, uprkos većim delom južno-severnom smeru reke i većine pritoka, širina sliva Oba omogućavala je i (donekle indirektan) prevoz u smeru istok-zapad. Do početka 20. veka, posebno značajna zapadna luka bila je Tjumenj na reci Turi, pritoci Tobola. Nakon što je do Tjumenja 1885. produžena željeznica Jekaterinburg-Perm, što je omogućilo vezu s rekama Kamom i Volgom, grad je postao značajna polazna željeznička stanica, do produženja pruge dalje na istok. Na istočnom kraju sliva, Tomsk na reci Tom, bio je važna polazna stanica.

U Tjumenju, prvi je parobrod zaplovio 1836, te su parobrodi srednjim tokom Oba plovili od 1845. Prvi parobrod na Obu, „Osnova” Nikite Mjašnikova, porinut je 1844, ali počeci su bili teški, te se promet parobrodima nije ozbiljnije razvio do 1857. Na Jeniseju, parobrodi su plovidbu započeli 1863, dok na Leni i Amuru 1870-ih. U nastojanju da se plovni sistem Oba produži, korištenjem reke Ket krajem 19. veka izgrađen je sistem kanala (Ob-Jenisej kanal), radi povezivanja reka Ob i Jenisej, ali uskoro je napušten jer nije mogao konkurirati Transibirskoj železnici.

Mostovi preko Oba u Novosibirsku.

Po dovršenju Transsibirske pruge, omogućena je direktna, celogodišnja prometna veza u smeru istok-zapad, ali Ob je ostao značajan za povezivanje velikih prostranstava Tjumenjske i Tomske oblasti s većim gradovima duž transsibirske rute, kao Novosibirsk ili Omsk. U drugoj polovini 20. veka, izgradnja željezničkih veza za Labitnangi, Tobolsk, i naftno-plinska središta Surgut i Nižnjevartovsk nije umanjila značaj vodenih puteva za povezivanje mesta koje ne opslužuje željeznica.

Godine 1956, izgrađena je brana kraj Novosibirska, koja je stvorila tada najveće veštačko jezero u Sibiru, nazvano Novosibirskoe vodohranilište, ili neformanlo „Obsko more”.

Od 1960-ih do 1980-ih razmatran je divovski projekt delomičnog skretanja voda Oba i Irtiša prema Kazahstanu i sovjetskim srednjeazijskim republikama, obnavljanjen vodenih zaliha Aralskog mora. Projekt nije nikada zaživio, te je napušten 1986. iz ekonomskih i ekoloških razloga.[4][5]

Dužina reka[uredi | uredi izvor]

  • 3650 km - dužina Oba bez Katuna
  • 4338 km - Ob s Katunom, najdužom izvorišnom rekom
  • 5410 km - Irtiš-Ob - ukupna dužina Irtiša (4248 km) + dužina donjeg toka Oba nakon spajanja s Irtišem (1162 km)
    • Još 800 km ušća

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Ob River at Salekhard”. River Discharge Database. Center for Sustainability and the Global Environment. 2010-02-13. Arhivirano iz originala 2010-06-12. g. Pristupljeno 2010-11-06. 
  2. ^ Katz, Hartmut. Zum Flußnamen Ob. — Specimena Sibirica III, pp. 93–95. Wien.
  3. ^ Rédei, Károly. Szófejtések. — Nyelvtudományi Közlemenyek 93, pp. 125–135.
  4. ^ Douglas R. Weiner, "A Little Corner of Freedom: Russian Nature Protection from Stalin to Gorbachev". University of California Press. . 1999. ISBN 0520232135 https://books.google.com/books?id=2rRjx4pCEx0C.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć). On Google Books p. 415
  5. ^ Glantz, Michael (13. 5. 1999). Creeping Environmental Problems and Sustainable Development in the Aral Sea Basin. Cambridge University Press. str. 174. ISBN 0521620864. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]