Odo de San Aman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Odo de San Aman
Grb Odo de San Amana
Datum rođenja1110
Mesto rođenjaArtoa
Datum smrti1180.
Mesto smrtiDamask

Odo de San Aman (franc. Eudes de Saint-Amand) bio je osmi veliki majstor vitezova Templara i tu funkciju je obavljao od 1171. do 1179.

Lični život[uredi | uredi izvor]

Odo de San Aman je rođen u Francuskoj. On je bio maršal Jerusalima i kasnije vikont. Kao lider reda bio je jako tvrdoglav što će mu u podjednakoj meri doneti i slavu i probleme. Primer za ovo se može naći 1172. kada je vitez Gantijer di Menil (franc. Gantier du Mesnil) od strane kralja Almarika I od Jerusalima optužen za ubistvo islamskih velikodostojnika San Aman je odbio da ga izruči uz objašnjenje da vlast nad redom ima samo Papa.

Vojnička karijera[uredi | uredi izvor]

Bitka u blizini Ramla u kojoj su San Aman i kralj Balduin IV Jerusalimski pobedili Saladinovu vojsku

San Aman je učestvovao u nekoliko ratnih ekspedicija kao Veliki Majstor. Predvodio je vojne akcije u Nablusu, Jerihonu, Džerašu gde je postigao značajne pobede sa Templarima. Jedna od najznačajnih je pobeda u bici koja se odigrala u blizini današnjeg Ramla u Izraelu protiv Saladina. U martu 1179. San Aman je učestvovao u izgradnji tvrđave na Jakovljevom gazu, ta tvrđava je narušila prethodno postignuto primirje između Saladina i Balduina IV kojim je ta teritorija proglašena neutralnom zonom i služila je za prelazak trgovaca. Saladin je ponudio novac San Amanu u zamenu za uništenje tvrđave ali je veliki majstor to odbio. Prilikom jednog obilaska sporne teritorije, avgusta iste godine, Templari su upali u zasedu Saladinove vojske, bitka koja je usledila za posledicu je imala zarobljavanje San Amana i ranjavanje kralja Balduina IV. Nekoliko dana kasnije Saladinove snage su srušile zid tvrđave i nanele težak poraz Templarima koji su tamo ostali stacionirani ubivši 800 vitezova dok su 700 zarobili.[1] San Aman je umro u jednom od Saladinovih zatvora tokom 1180. Njegovo oslobađanje je predlagano u zamenu za neke Saladinove rođake ali pregovori su došli suviše kasno po velikog majstora. Na čelu reda nasledio ga je Arno de Torož.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Crusaders' Lost Fort: Battle at Jacob's Ford”. The Crusaders' Lost Fort: Battle at Jacob's Ford - bbc.co.uk/history/programmes/timewatch/article_crusader_01.shtml. Arhivirano iz originala 13. 08. 2006. g. Pristupljeno 8. 1. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]