Olivera Lazarević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Оливера)
Olivera Lazarević
Lični podaci
Datum rođenjaoko 1373.
Mesto rođenjaKruševac, Moravska Srbija
Datum smrti1444.
Porodica
SupružnikBajazit I
PotomstvoUruz-sultanija
Melek-sultanija
RoditeljiKnez Lazar
Kneginja Milica
DinastijaLazarević

Olivera Lazarević (oko 1373. — posle 1444.[1]) bila je najmlađa kći kneza Lazara Hrebeljanovića i kneginje Milice. U svojoj mladosti ona je provela dvanaest godina (1390—1402) u haremu osmanskog sultana Bajazita I, kao zalog miru između porodice Lazarevića i Osmanskog carstva, a jedno vreme i u zarobljeništvu mongolskog emira Tamerlana, kao zatočenica nesrećnih okolnosti nakon Angorske bitke 1402. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

"Car Lazar i njegova porodica", reprodukcija originalne litografije Pavla Čortanovića iz 1860. godine.

Rođena je oko 1373. kao najmlađa ćerka kneza Lazara i kneginje Milice, čukununuke Vukana Nemanjića. Imala je četiri starije sestre Maru, Jelenu, Draganu i Teodoru i dva brata Stefana i Vuka [2].

Olivera je 1390. godine data za ženu osmanskom sultanu Bajazitu I (1389—1402). Naime, posle Kosovske bitke Srbijom je, u ime maloletnog kneza Stefana Lazarevića, vladala kneginja Milica. Ona je ovaj teški vladarski i majčinski teret odluke o vazalstvu Turcima i davanju Olivere u harem podelila sa preživelim plemstvom i crkvenom jerarhijom. Tako je konačnu odluku o slanju Olivere u sultanov harem doneo Državni sabor, krajem 1389. godine. Pored slanja Olivere Bajazitu, Lazarevići su se obavezali i na vazalne obaveze prema Osmanlijama koje su podrazumevale plaćanje godišnjeg danka i redovno izvršavanje vojnih obaveza [3].

Prema predanju, put iz rodnog Kruševca ka Drenopolju srpski narod je Oliveri posuo ružama[traži se izvor]. Među stotinama žena u haremu Olivera je postala jedna od četiri sultanove zakonite žene - kadune[traži se izvor]. Vremenom se između njih dvoje ipak rodila ljubav. Prema postojećim izvorima Olivera je bila „vanredno lepa i imala je veliki uticaj na strastima odanog Bajazita“[4] i uspela da „i u sultanskome haremu održi prvo mesto, i da zadobije i održi ljubav besnog Bajazita“[5]. Sa njim je dobila tri ćerke: Melek-hatun, Oruz-hatun, a treća ćerka je nepoznatog imena. Svoje “mesto u haremu i sultanovom srcu“[5] ona je često koristila da pomogne svome napaćenom narodu i državi[traži se izvor]. Za sve vreme boravka u haremu Olivera je ostala u pravoslavnoj veri.

Posle bitke kod Angore (Ankare) 1402, gde je tatarski emir Tamerlan naneo težak poraz Osmanlijama i zarobio sultana Bajazita, zarobljeništva je dopala i Olivera. Prema osmanskoj tradiciji, Bajazit je 8. marta 1403. u tatarskom ropstvu na kraju izvršio samoubistvo zbog sramote koja je bila nanesena Oliveri [6]. Olivera je oslobođena iz zatočeništva tokom 1403. zahvaljujući poslanstvu koje je njen brat Stefan Lazarević, sada već despot, poslao Tamerlanu [7].

Vratila se u Srbiju 1403. godine i nešto kasnije se trajno nastanila na dvoru svoga brata despota Stefana u tadašnjoj prestonici Beogradu. Sve do njegove smrti, bila mu je „verni pratilac, drug i savetnik, podstrekač i tešitelj“[8] Često je putovala kod sestre Jelene-Jele Balšić- Kosače u Dubrovnik, Zetu i Hercegovinu. Naročito je toplo bila primana u Dubrovniku, jer je „Domina Despina“ (kako su je Dubrovčani zvali) bila „časna gospođa od krvi Svetloga Despota i od njegovoga Dvora“.

Princeza Olivera nije se više udavala. Poslednji put ona se pominje u dokumentima iz 1443. godine.[9] Smatra se da je umrla posle 1444. godine i ne zna se gde je sahranjena. „Žrtvu princeze Olivere za spas naroda i otadžbine posle Kosovske bitke, srpski narod je još za njenog života veoma visoko cenio. Ona je smatrana žrtvom biblijskog karaktera, bogougodnom i hristolikom žrtvom, prinetom iz slobode, ljubavi i poslušanja prema svome rodu i otačastvu.“[10]

Sećanje na Oliveru Lazarević danas[uredi | uredi izvor]

Bajazit i Olivera u Tamerlanovom zarobljeništvu

Godine 2008. u Beogradu je osnovan Fond „Princeza Olivera“ u znak sećanja na princezu Oliveru Lazarević. Misija Fonda je očuvanje duhovnosti i srpske kulturne i istorijske baštine.

  • Princeza Olivera zaboravljena srpska Kneginja ekskluzivna istorijska monografija, prva sinteza svih dosadašnjih znanja o princezi Oliveri Lazarević, na srpskom, engleskom i ruskom jeziku zasebno, izdavač Fond „Princeza Olivera“ g. (Princeza Olivera zaboravljena srpska Kneginja. 2009. ISBN 978-86-912875-0-4., Princess Olivera, a forgotten Serbian Heroine. ISBN 978-86-912875-2-8. . Princessa Olivera, zabыtaя serbskaя knяginя. ISBN 978-86-912875-1-1. )
  • Kneginja Olivera, put ružama posut, drugo, skraćeno i prerađeno izdanje monografije Princeza Olivera zaboravljena srpska Kneginja, na srpskom i nemačkom jeziku zasebno, izdavač Fond „Princeza Olivera“ g. (Kneginja Olivera, put ružama posut. 2010. ISBN 978-86-912875-3-5.. Die Fürstin Olivera, mit Rosen bestreuter Weg. ISBN 978-86-912875-4-2. Leiptzig)
  • Stojana Magdelinić je 2010. godine objavila treće izdanje romana „Olivera“ o Oliveri Lazarević (ISBN 978-86-83337-44-6 , izd. Raška škola)
  • O njenom životu je 2013. snimljen prvi dokumentarni film „Put ružama posut“.[11]
  • U knjizi Dve srpske sultanije: Olivera Lazarević (1373—1444) i Mara Branković (1418—1487) - Dve biografije kao prilog istoriji srpsko-osmanskih odnosa 1389-1487 (Dereta. . Београд. 2016. ISBN 978-86-6457-054-1. ), Nikola Giljen je preko biografija dveju srpskih plemkinja koje su postale i osmanske sultanije ispričao i priču o srpsko-osmanskim odnosima u 14. i 15. veku i priču o poslednjem periodu srpske srednjevekovne istorije, u vreme kada je Srbija još uvek postojala kao država (1389—1459), kao i u prvim decenijama njene istorije pod osmanskom okupacijom (1459—1487).

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Lazar Hrebeljanović
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Olivera Lazarević
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Milica Hrebeljanović
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Veselinović & Ljušić 2001, str. 77, 81.
  2. ^ Veselinović & Ljušić 2001, str. 76–77.
  3. ^ Veselinović & Ljušić 2001, str. 77.
  4. ^ Vladimir Ćorović, Istorija Jugoslavije, Beograd 1933.
  5. ^ a b Stojan Novaković, Srbi i Turci 14. i 15. veka, Beograd 1893.
  6. ^ Istorija srpskog naroda II, Srpska književna zadruga, Beograd (1982). str. 48, nap. 4.
  7. ^ Istorija srpskog naroda II, Srpska književna zadruga, Beograd (1982). str. 65.
  8. ^ Voja Ivanović, „Despot Stefan–Povest o peru i maču“, Duga, 1990.
  9. ^ Smrt despota Stefana Lazarevića („Večernje novosti”, 1. jul 2017)
  10. ^ Nikola Giljen, Olivera Šaranović, Sonja Jovićević Jov, Princeza Olivera, zaboravljena srpska Kneginja, Beograd 2009.
  11. ^ Film o princezi Oliveri („Politika“, 10. april 2013), Pristupljeno 17. 4. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]