Olimpijska svečanost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Svečano otvaranje[uredi | uredi izvor]

Grčki sportisti predvode defile na ceremoniji svečanog otvaranja Zimskih Olimpijskih igara u Vankuveru 2010. godine
Ceremonija otvaranja dostiže svoj vrhinac paljenjem Olimpijskog plamena. U poslednje vreme, radi atraktivnosti i originalnosti, plamen se pali na različite načine. Na slici: paljenje Olimpijskog plamena u Solt Lejk Sitiju, 8. februara 2002.

Svečanost otvaranja Olimpijskih igara protkana je mnogim običajima koji su postali tradicionalni. Po takvoj tradiciji svečanost otvaranja počinje izlaskom predstavnika država na način da sportisti ulaze na stadion po abecednom redu imena svojih zemalja. Uvek prva izlazi delegacija Grčke, domovine Olimpijskih igara, a poslednja delegacija države koja organizuje Igre. Na čelu reprezentacije svake države ide sportista ili sportistkinja koji imaju čast nošenja zastave svoje zemlje.

Nakon što su sportisti – predstavnici svih država ušli na Olimpijski stadion Igre proglašava otvorenim sam šef države domaćina. Tada se svira Olimpijska himna i u stadion se unosi Olimpijska zastava. Za to vreme baklja s Olimpijskim plamenom je na ulazu u stadion, gde je na kraju, preuzima poslednji nosač baklje. Ovo je možda najveća čast koja se može pružiti nekoj osobi, a za poslednjeg nosača plamena obično se bira istaknuti sporttista, bivši ili sadašnji, naravno zemlje domaćina. Poslednji nosač baklje prinosi Olimpijski plamen plameniku koji je smešten na dominantnom mestu Olimpijskog stadiona. Uskoro Olimpijski plamen počinje goreti svom snagom, uz istovremeno puštanje golubova, simbola mira.

Na kraju, svi nosioci zastava zemalja učesnica okružuju govornicu na koju dolazi jedan sportista i jedan sudija. Prvi, u ime svih sportista, učesnika Igara, a drugi u ime sudija koji će suditi takmičenja na Igrama, polažu svečanu Olimpijsku zakletvu da će se viteški časno i pošteno boriti i takmičiti, odnosno pravedno i nepristrano suditi.

Uz tradicionalne elemente otvaranja Olimpijskih igara, svaka zemlja domaćin u tu svečanost unosi i delove svoje kulture, tradicije i običaja.

Svečano zatvaranje[uredi | uredi izvor]

Sportisti svih zemalja na ceremoniji zatvaranja Letnjih Olimpijskih igara 2008. u Pekingu

Zatvaranje Olimpijskih igara nije protkano tako strogim pravilima kao svečano otvaranje. Sportisti svih zemalja ulaze na stadion, ali ne, kao prilikom otvaranja, strogo iza svog nacionalnog stega, nego svi pomešani, da bi se time simbolizovalo jedinstvo sportske mladosti sveta. Olimpijski plamen polako se gasi, Olimpijska zastava polako se spušta niz jarbol, skida se, slaže i predaje gradonačelniku grada-domaćina sledećih Olimpijskih igara.

Predsednik MOK-a proglašava Olimpijske igre zatvorenim.

Vidi još[uredi | uredi izvor]