Olovo-sulfid
Nazivi | |
---|---|
Drugi nazivi
olovo(II) sulfid
| |
Identifikacija | |
3D model (Jmol)
|
|
ChemSpider | |
ECHA InfoCard | 100.013.861 |
| |
| |
Svojstva | |
PbS | |
Molarna masa | 239,28 g/mol |
Gustina | 7700 kg/m3 |
Tačka topljenja | 1390 K |
Tačka ključanja | 1281°C |
Rastvorljivost u vodi | nerastvoran |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa). | |
Reference infokutije | |
Olovo-sulfid je jedinjenje olova i sumpora opšte formule PbS. Oksidacioni broj olova u ovom jedinjenju je +2, a sumpora -2.
Nalaženje[uredi | uredi izvor]
Olovo-sulfid se u prirodi javlja kao mineral galenit čiji kockasti kristali imaju sjaj poput metalnog olova.[1]
Dobijanje[uredi | uredi izvor]
Nastaje:
- redukcijom sulfata ugljenikom;
- zagrevanjem olova u pari sumpora;
- provođenjem vodonik-sulfida kroz neutralan, kiseo ili alkalan rastvor neke soli olova (ako je prisutna hlorovodonična kiselina u višku, onda nastaje narandžast, žut ili crven talog olovotiohlorida Pb2SCl2).[1]
Osobine[uredi | uredi izvor]
Olovosulfid se ne rastvara u vodi, niti u alkalnim hidroksidima i alkalnim sulfidima. Uz ključalu razblaženu azotnu kiselinu gradi se olovo-nitrat i sumpor. Koncentrovana azotna kiselina ga pretvara u olovo-sulfat usled oksidacije sumpora u sumpornu kiselinu.[1]
Sintetički dobijen olovo-sulfid se topi na 1114 °C, dok se galenit topi na nešto nižoj temperaturi. Počinje da sublimuje na 950 °C u vakuumu ili u struji nekog inertnog gasa, gradeći male kockaste kristale. Kada se zagreva na vazduhu gradi olovo-sulfat.[1]
Značaj[uredi | uredi izvor]
U analitičkoj hemiji taloženje olovo-sulfida dejstvom vodonik-sulfida na olovo-acetat je dokazna reakcija za prisustvo vodonik-sulfida.[2]
Galenit je glavna ruda za dobijanje olova.[3]