Operacija Kondor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Operacija Kondor
Deo Hladnog rata

Članovi operacije Zelena: aktivni članovi (Argentina, Bolivija, Brazil, Čile, Paragvaj, Urugvaj). Svetlozeleno: povremeni članovi (Kolubija, Peru, Venecuela). Plavo: organizator (SAD).
Vreme19501980.
Mesto
Južna Amerika
Ishod suzbijanje levičarskog pokreta
Sukobljene strane
 SAD
 Bolivija
 Brazil
 Argentina
 Čile
 Paragvaj
 Urugvaj
 Peru
Levičarski pokret
Komandanti i vođe
Sjedinjene Američke Države Henri Kisindžer
Bolivija Ugo Banzer
Brazil Ernesto Gezel
Argentina Horhe Rafael Videla
Čile Augusto Pinoče
Paragvaj Alfredo Stresner
Urugvaj Aparisio Mendez
Bolivija Huan Hose Tores
Brazil Žuan Gulart
Čile Bernardo Lejton
Čile Karlos Prats
Paragvaj Martin Almada
Urugvaj Ektor Gutjerez Ruiz
Žrtve i gubici
30.000—80.000 stradalih levičara[1][2]

Operacija Kondor je bio šifrovani naziv za tajnu operaciju u Južnoj Americi pod pokroviteljstvom SAD.

Organizacija i cilj operacije[uredi | uredi izvor]

Operacija Kondor je naziv za operaciju koja se odvijala od 50-ih do 80-ih godina 20. veka. Njen cilj je bio da se uz pomoć SAD i desničarskih diktatura suzbiju levičarski pokreti na tlu Američkog kontinenta. Države koje su učestvovale u tome su bile Bolivija, Brazil, Argentina, Čile, Urugvaj i Paragvaj.

Ekvador i Peru su bile zemlje koje su imale sporedne uloge, zato što su se kasnije priključile operaciji.

Operacijom kao predsednici, rukovodili su:

Jedan od ljudi u SAD koji je vodio ovu operaciju bio je Henri Kisindžer.

Uloga Henrija Kisindžera[uredi | uredi izvor]

Zajedno sa CIA-jom su 1973. podržali puč generala Avgusta Pinočea protiv demokratski izabranog predsednika Salvadora Aljendea čiji socijalistčki pravac nije odgovarao američkim interesima u Latinskoj Americi.

Zbog umešanosti Kisindžera kod tog i sumnje za umešanost u Operaciji Kondor sredinom 70-ih, Kisindžeru su upućeni sudski pozivi za svedočenja (a i optužbe) iz mnogih zemalja, kojima se on nije odazvao. Godine 2001. je brazilska vlada povukla poziv Kisindžeru za održavanje govora u Sao Paolu, zato što mu nije mogla garantovati diplomatski imunitet.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Norton, Ben (28. 05. 2015). „Victims of Operation Condor, by Country”. Arhivirano iz originala 01. 04. 2016. g. Pristupljeno 22. 03. 2016. 
  2. ^ Fernandez, Belen (30. 08. 2014). „Reappearing the disappeared of Operation Condor”. Al Jazeera. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]