Operacija Kondor
Operacija Kondor | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Hladnog rata | |||||||
Članovi operacije Zelena: aktivni članovi (Argentina, Bolivija, Brazil, Čile, Paragvaj, Urugvaj). Svetlozeleno: povremeni članovi (Kolubija, Peru, Venecuela). Plavo: organizator (SAD). | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
SAD Bolivija Brazil Argentina Čile Paragvaj Urugvaj Peru | Levičarski pokret | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Henri Kisindžer Ugo Banzer Ernesto Gezel Horhe Rafael Videla Augusto Pinoče Alfredo Stresner Aparisio Mendez |
Huan Hose Tores Žuan Gulart Bernardo Lejton Karlos Prats Martin Almada Ektor Gutjerez Ruiz | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
30.000—80.000 stradalih levičara[1][2] |
Operacija Kondor je bio šifrovani naziv za tajnu operaciju u Južnoj Americi pod pokroviteljstvom SAD.
Organizacija i cilj operacije[uredi | uredi izvor]
Operacija Kondor je naziv za operaciju koja se odvijala od 50-ih do 80-ih godina 20. veka. Njen cilj je bio da se uz pomoć SAD i desničarskih diktatura suzbiju levičarski pokreti na tlu Američkog kontinenta. Države koje su učestvovale u tome su bile Bolivija, Brazil, Argentina, Čile, Urugvaj i Paragvaj.
Ekvador i Peru su bile zemlje koje su imale sporedne uloge, zato što su se kasnije priključile operaciji.
Operacijom kao predsednici, rukovodili su:
- Rene Barijentos, predsednik Bolivije (dobio značajnu pomoć od CIA da uhvati Če Gevaru, koji vodio gerilski rat u njegovoj zemlji)
- Horhe Rafael Videla, predsednik Argentine, svrguno sa vlasti Izabelu Peron, suprugu Huana Perona
- Augusto Pinoče, uz pomoć CIA-e svrgnuo sa vlasti Salvadora Aljendea
- Alfredo Stresner, vladao Paragvajem,
- Ernesto Gezel, vladao Brazilom 21 godinu.
Jedan od ljudi u SAD koji je vodio ovu operaciju bio je Henri Kisindžer.
Uloga Henrija Kisindžera[uredi | uredi izvor]
Zajedno sa CIA-jom su 1973. podržali puč generala Avgusta Pinočea protiv demokratski izabranog predsednika Salvadora Aljendea čiji socijalistčki pravac nije odgovarao američkim interesima u Latinskoj Americi.
Zbog umešanosti Kisindžera kod tog i sumnje za umešanost u Operaciji Kondor sredinom 70-ih, Kisindžeru su upućeni sudski pozivi za svedočenja (a i optužbe) iz mnogih zemalja, kojima se on nije odazvao. Godine 2001. je brazilska vlada povukla poziv Kisindžeru za održavanje govora u Sao Paolu, zato što mu nije mogla garantovati diplomatski imunitet.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Norton, Ben (28. 05. 2015). „Victims of Operation Condor, by Country”. Arhivirano iz originala 01. 04. 2016. g. Pristupljeno 22. 03. 2016.
- ^ Fernandez, Belen (30. 08. 2014). „Reappearing the disappeared of Operation Condor”. Al Jazeera.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Operacija Kondor (jezik: španski)
- Operacija Kondor (jezik: engleski)
- Operacija Kondor u Nacionalnom Arhivu Amerike (jezik: engleski)
- Operacija Kondor u Čileu (jezik: engleski)
- Operacija Kondor (jezik: engleski)
- Učešće Henrija Kisindžera u operaciji Kondor (jezik: engleski)