Orkestar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Simfonijski orkestar na sceni
Raspored muzičara u simfonijskom orkestru:1. Drveni duvači: Fl. picc. = flauta pikola, Fl. = flaute, Ob. = oboe, C. ingl. = engleski rog, Cl. b. = bas-klarinet, Cl. = klarineti, Fg. = fagoti, Cfg. = kontrafagot. 2. Limeni duvači: Cor. = horne, Tr. = trube, Trbn. = tromboni, Tb. = tuba.
Izgled partiture za orkestar:Đ. PučiniTurandot“ - muzički intermeco između 1. i 2. slike II čina

Pod orkestrom se podrazumeva manja ili veća grupa instrumentalista[1][2] koja zajednički izvodi muzičko delo[3] napisano ili obrađeno za sastav te grupe.

Sam naziv potiče od grčke reči ορχηστρα[4] kojom se označavao prostor između scene i gledališta u pozorištu gde su se nalazili hor, muzičari instrumentalisti i igrači koji su igrali u antičkim tragedijama i komedijama. U današnjem smislu, ovo ime se počelo koristiti od 16. veka.

Istorijski razvoj orkestra[uredi | uredi izvor]

Istorijski razvoj orkestra vodi od prvih instrumentalnih grupa nastalih zbog potrebe zajedničkog instrumentalnog muziciranja. U prvo vreme razvoja instrumentalne muzike, sastav je bio najčešće slučajan - zavisio od postojećeg instrumentalnog fonda. Gledano kako su bili grupisani, to su pre bila kamerna, nego orkestarska tela.

Na razvoj tehnike orkestra mnogo utiče razvoj tehnike sviranja na pojedinim instrumentima. Barok je važno razdoblje za formiranje orkestra. To je doba procvata gudačkih instrumenata, doba razvoja solističkog muziciranja.[5]Sama osnova, strukture i funkcije savremenog simfonijskog orkestra stvaraju se u doba bečkih klasičara. Hajdn i Mocart povećavaju broj duvačkih instrumenata u orkestru, a razbijaju grupu kontinua, uklanjajući čembalo iz orkestra. Romantičari koriste specifične zvučne karakteristike instrumenata i instrumentalnih grupa. Time dočaravaju različita romantičarska raspoloženja. Mogućnosti instrumenata u orkestru obradio je Berlioz u svom delu Nauka o instrumentaciji. Vagner dovršava izgradnju modernog orkestra. On uvodi i nove instrumente u orkestar.

Vrste orkestara[uredi | uredi izvor]

Prema instrumentima od kojih je sastavljen, orkestar može biti:[6]

  • gudački - sastoji se samo od gudačkih instrumenata. Oni su grupisani u deonice prve violine, druge violine, viole, violončela i kontrabasa.
  • duvački - sastoji se od duvačkih instrumenata (flaute, oboe, klarineti, fagoti, trube, horne, pozaune i još neke vrste limenih duvačkih instrumenata).
  • vojni - sastoji se pretežno od duvača. Da bi se istakao ritam, dodaju mu se udaraljke (doboš, bubanj, činele idr.)
  • simfonijski ili veliki - sastoji se od gudačkih instrumenata, kojih je po broju najviše i koji čine podlogu simfonijskog orkestra, zatim od drvenih duvačkih instrumenata (flaute, oboe, klarineti, fagoti i njima srodni instrumenti), od limenih duvačkih instrumenata (trube, horne, pozaune i još neki iz njihove grupe) i udaraljki (timpani, mali doboš, bubanj, činele, triangl, gong, zvončići i dr.). Pored njih, u orkestru se nekada nalaze i jedna, dve ili više harfi, klavir i orgulje.
  • operski - sastav mu je isti kao i kod simfonijskog orkestra, razlikuje se jedino po nameni.

Druge varijante orkestara[uredi | uredi izvor]

Pored gore pomenutih orkestara, mogu se naći i druge varijante orkestara, kao što su:

Kamerni orkestar[uredi | uredi izvor]

Pod pojmom kamerni orkestar,[9][10] podrazumeva se instrumentalni orkestar manjeg sastava (od ital. camera = soba), znatno manji od velikog simfonijskog orkestra. Ponajčešće ga sačinjavaju: I i II violine, viole, violončela, kontrabasi, 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 2 horne, 2 trube i timpani.

U okviru kamernog orkestra postoje razni sastavi. Nekada se kamerni orkestar može sastojati i iz samih gudačkih instrumenata[11]. On se tada zove gudački orkestar. Može to da bude grupa gudača kojoj se dodaje nekoliko drugih instrumenata. Kamerni orkestar se često sreće u kompozicijama koncertnog karaktera.

Poneki sastavi se nalaze na granici između orkestra i kamernog ansambla.

Instrumenti standardnog simfonijskog orkestra[uredi | uredi izvor]

Dajemo prikaz instrumenata standardnog simfonijskog orkestra (prema rasporedu kojim su zabeleženi u partituri):[12]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Definition of instrumentalist”. Dictionary.com. Arhivirano iz originala 13. 1. 2021. g. Pristupljeno 11. 1. 2021. 
  2. ^ „Instrumental Musician”. Government of Alberta. Arhivirano iz originala 18. 1. 2021. g. Pristupljeno 19. 2. 2021. 
  3. ^ „Musical Composition”. www.copyright.gov. Pristupljeno 2019-01-26. 
  4. ^ Vlastimir Peričić, Višejezični rečnik muzičkih termina
  5. ^ Evropski barokni orkestar otvorio Belef
  6. ^ Dejan Despić, Mali rečnik muzičkih instrumenata - Savez društava muzičkih i baletskih pedagoga Srbije - Beograd, 1992
  7. ^ Criswell, Chad. „What Is a Jazz Band?”. Arhivirano iz originala 28. 7. 2014. g. Pristupljeno 25. 7. 2014. 
  8. ^ „Roles of the Instruments”. Jazzinamerica.org. Pristupljeno 21. 5. 2014. 
  9. ^ Baron, John Herschel (1998). Intimate Music: A History of the Idea of Chamber MusicNeophodna slobodna registracija. Pendragon Press. ISBN 1-57647-018-0. 
  10. ^ Blum, David (1986). The Art of Quartet Playing: The Guarneri Quartet in conversation with David BlumNeophodna slobodna registracija. New York: Alfred A. Knopf. ISBN 0-8014-9456-7. 
  11. ^ Kamerni orkestar: Gudači Svetog Đorđa
  12. ^ Raspored instrumenata u simfonijskom orkestru po partituri

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]