Osetski jezik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Osetski jezik
Iron ævzag/Digoron ævzag
Govori se uRusiji, Gruziji, Turskoj
Broj govornika
oko 640.000 (nedostaje datum)
Ćirilica
Zvanični status
Službeni jezik u
 Severna Osetija — Alanija
 Južna Osetija
Jezički kodovi
ISO 639-1os
ISO 639-2oss
ISO 639-3oss
Etnolingvističke grupe na Kavkazu (Oseti br. 19 na karti)
{{{mapalt2}}}
Rasprostranjenost osetinskog jezika
  Većinski jezik
  Manjinski jezik

Osetski ili osetinski jezik (Ирон æвзаг), iranski je jezik iz porodice indoevropskih jezika. Govori se u Osetiji, regionu na padinama planine Kavkaz, na granici Rusije i Gruzije.

Osetinski jezik ima 2 dijalekta; iron na istoku i digoron na zapadu. Dijalekat iron je osnova književnog jezika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ovaj jezik potiče od jezika drevnog naroda Alani, koji su bili jedna od podgrupa Sarmata. To je jedini iranski jezik koji je danas rasprostranjen na Kavkazu.

Prva štampana knjiga na osetinskom jeziku pojavila se 1789. Prve novine, Iron gazet, štampane su 23. jula 1906. u Vladikavkazu. Tvorac književnog jezika je pesnik Kosta Hetagurov.

Osobine[uredi | uredi izvor]

Svojom složenom gramatikom osetinski jezik liči na staroiranske jezike. Na primer, sistem padeža sadrži 8 ili 9 padeža. Imenička promena je aglutinativna. Osetinski jezik nema članove i ne razlikuje rodove.

Fonologija je pod jakim uticajem kavkaskih jezika.

Red reči u rečenici, kao ni u srpskom, nije strogo određen, ali najčešće je subjekat-objekat-predikat: Irinæ fætkъuы hærы.Irina jabuku jede.

Pismo[uredi | uredi izvor]

Moderna ćirilična azbuka osetinskog jezika sadrži 35 slova, od toga 26 suglasnika 7 samoglasnika i 2 diftonga. Ćirilica je prilagođena za zapisivanje osetinskog jezika 1844. Savremena varijanta koja se koristi od 1937:

A Ӕ B V G D Dz E Ё Ž Z I Й K L M N O P R S T U F H C Č Čъ Š Щ Ъ Ы Ь Э Ю Я
a ӕ b v g d dz e ё ž z i й k l m n o p r s t u f h c č čъ š щ ъ ы ь э ю я

Spojevi GЪ, DŽ, DZ, KЪ, PЪ, TЪ, HЪ, CЪ i ČЪ se računaju za posebna slova. Slova Ё, Ž, Š, Щ, Ъ, Ь, Э, Ю, Я se koriste samo u ruskim pozajmljenicama.

Slovo Ӕ[uredi | uredi izvor]

Osetinski jezik je jedini ćirilični jezik koji ima slovo Ӕ, tj. postojanje slova Ӕ je siguran znak da se radi o tekstu na osetinskom.

Ipak, ovo slovo je u mnogim fontovima nedostupno, pa se pri pisanju na računaru koriste sledeći načini:

  • latinično slovo Æ (najčešće) koje ima isti izgled kao ćirilično (sreće se u danskom, norveškom i drugim, uglavnom skandinavskim jezicima);
  • spoj AE;
  • slovo Э, koje se u osetinskom sreće retko, i to u ruskim pozajmljenicama;
  • slovo A, ali to može umanjiti razumljivost teksta (uporedite kad — slava i kӕd — kada, az — godina i ӕz — ja).

Pravila čitanja[uredi | uredi izvor]

Za osetinski se može reći da važi pravilo „piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano“, tj. razlike između napisanog i izgovorenog su izuzetno male.

U osetinskom postoji ogroman broj pozajmljenica iz ruskog. One se ponekad pišu kao i u ruskom (statья — članak), nekad su delimično prilagođene osetinkom pravopisu (respublikæ — republika, revolюci — revolucija), a nekad su skoro sasvim prilagođene osetinskom (kъrandas — olovka, od karandaš, vagzal — železnička stanica, od vokzal).

Samoglasnici[uredi | uredi izvor]

Samoglasnika u osetinskom ima 7. Dele se na jake (A, E, I, O, U) i slabe (Æ, Ы). Ova podela je važna kod naglaska. Jaki samoglasnici se uvek izgovaraju otegnuto. Kvalitet izgovora za jake suglasnike je isti kao u srpskom. Važno je za njih napomenuti sledeće:

  • slovo E, za razliku od ruskog jezika, nije jotovano, tj. reč egъau se čita /e:ғá:ў/, ne /je:ғá:ў/, ali kao i u ruskom umekšava prethodni suglasnik;
  • slovo U može označavati samoglasnik U, ali i suglasnik Ў (englesko W, water, ranije je u osetinskom za označavanje tog glasa postojalo posebno slovo Ў, ali je ukinuto), u slučajevma kad se nalazi u dodiru sa samoglasnicima: læuuыn — stajati, uыdon — oni, ægъdau — običaj.

Što se tiče slabih samoglasnika:

  • Æ se izgovara između A i E, kao A u engleskoj reči black;
  • slovo Ы ne odgovara ruskom Ы, ono predstavlja mukli glas, kao A u engleskoj reči about.

Suglasnici[uredi | uredi izvor]

  • glas GЪ je zvučna varijanta glasa H, grleno izgovorenog, sa treperenjem resice. Podseća na francusko R. Na početku reči se ne sreće, osim u uzvicima. Tada se izgovara kao h sa uzdahom, otprilike kao englesko H u reči history;
  • DŽ se izgovara otprilike kao srpsko Dž;
  • Й se izgovara kao srpsko J;
  • slovo H ne predstavlja glas H kao u srpskom, izgovor osetinskog H je više pomeren ka zadnjem nepcu. Može se opisati kao „šuštanje";
  • glas HЪ odgovara grlenom K;
  • slovima KЪ, PЪ, TЪ, CЪ i ČЪ se označavaju aspirisani glasovi K, P, T, C, Č.

Zvučni suglasnik ispred bezvučnog prelazi u svoj bezvučni parnjak.

Izgovor S, Z, C i DZ[uredi | uredi izvor]

Osetinski jezik ima nekoliko tipova izgovora. Literarni ili osetinski (ironski) izgovor karakteriše izgovaranje slova S i Z kao Š i Ž, a C i DZ kao S i Z. Drugi široko rasprostranjeni izgovor je kudarski, gde se S i Z izgovaraju kao S i Z, a C i DZ variraju od Š i Ž do Č i Dž. Treći je čisanski, gde doslovno važi pravilo „Čitaj kao što je napisano“, tj S i Z se izgovaraju kao S i Z, a C i DZ kao C i makedonsko Ѕ.

U svakodnevnom govoru to nije baš striktno izdiferencirano, pa se, recimo, u literarnom (ironskom) C i DZ na kraju reči ili kad su udvojeni izgovaraju bliže kao C i makedonsko Ѕ, ali to su sitnija odstupanja.

  • S, Z = Š, Ž; C, DZ = S, Z : Cægat Irыston : /sægát írәšton/ — literarni izgovor;
  • S, Z = S, Z; C, DZ = Š, Ž : Cægat Irыston : /šægát írәston/ — kudarski izgovor;
  • S, Z = S, Z; C, DZ = C, Ѕ : Cægat Irыston : /cægát írәston/ — čisanski izgovor.

Naglasak[uredi | uredi izvor]

Naglasak je osetinskom uvek na prvom ili drugom slogu, što zavisi od kvaliteta samoglasnika. Ukoliko je na u prvom slogu jak samoglasnik — naglasak će biti na prvom slogu (rágon, bádыn). Ukoliko je tu slab samoglasnik — naglasak pada na drugi slog (sыgъdǽg, ævzág). U osetinskim ličnim imenima naglasak je na drugom slogu, bez obzira na kvalitet samoglasnika (Tamáræ, Irínæ, Soslán, Æhsǽr), a u ruskim pozajmljenicama kao u izvornoj reči (kъrandǽs, traktoríst, revolю́ci).

Primer teksta[uredi | uredi izvor]

Član 1 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima

Адæймæгтæ се 'ппæт дæр райгуырынц сæрибарæй æмæ æмхуызонæй сæ барты. 
Уыдон æххæст сты зонд æмæ намысæй, æмæ кæрæдзийæн хъуамæ уой æфсымæрты хуызæн.

Nekoliko fraza[uredi | uredi izvor]

  • Байрай — Zdravo
  • Дæ райсом хорз! — Dobro jutro!
  • Дæ бон хорз! — Dobar dan!
  • Де 'зæр хорз! — Dobro veče!
  • Дæ ном куыд хуыйны? — Kako se zoveš?
  • Мæ ном хуыйны ... — Zovem se ...
  • Куыд у? — Kako si?
  • (Стыр) бузныг — (Mnogo) hvala.
  • Табуафси — Molim
  • Ницæй тыххæй. — Nema na čemu.
  • нуль, иу, дыууæ, æртæ, цыппар, æхсæз, фондз, авд, аст, фараст, дæс — 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
  • Æз дæ уарзын! — Volim te!

Gramatika[uredi | uredi izvor]

Imenice[uredi | uredi izvor]

Množina imenica u osetinskom dobija se dodavanjem nastavka -tæ u nominativu, dok se u ostalim padežima Æ pred nastavkom gubi.

  • læppu — læpputæ (dečak — dečaci)
  • ho — hotæ (sestra — sestre)

Često A i O u poslednjem slogu prelaze u Æ:

  • kard — kærdtæ (nož — noževi)
  • hoh — hæhtæ (planina — planine)

Ponekad, ako se imenica završava na grupu suglasnika, nastavak je -ыtæ:

  • cæst — cæstыtæ (oko — oči)
  • bыndz — bыndzыtæ (muva — muve)

Slučajevi kada se dodaje -tæ:

  • argъ — argъtæ (cena — cene)
  • uыng — uыngtæ (ulica — ulice)

Kod imenica na -æg Æ ispada, nastavak je -ыtæ, a G prelazi u DŽ:

  • zaræg — zardžыtæ (pesma — pesme)

Kod imenica na -ыg Ы ispada, nastavak je -uыtæ:

  • činыg — činguыtæ (knjiga — knjige)

Neke imenice ne gube Æ:

  • sыntæg — sыntædžыtæ (krevet — kreveti)

Promena po padežima:[uredi | uredi izvor]

Padežni nastavci su isti i u jednini i u množini, jedina razlika je kod padeža za pravac, gde je u jednini nastavak -mæ, a u množini -æm. Postoje dva tipa promene. Po prvom tipu se menjaju imenice koje se završavaju na suglasnik, a po drugom imenice koje se završavaju na samoglasnik. Razlika je u tome što imenice koje se završavaju na samoglasnik u svim padežima u jednini osim instrumentala i padeža za pravac umeću Й između osnove i nastavka i nastavak u ablativu nije -æй nego -æ.

Prvi tip:

jednina množina

Nominativ

Genitiv

Dativ

Alativ

Ablativ

Mesni padež

Instrumental

Upodobiteljni

kъam (slika)
kъamы (slike, u slici)
kъamæn (slici)
kъam (na, u sliku)
kъamæй (iz, od slike)
kъamыl (na slici)
kъamimæ (slikom)
kъamau (kao slika)

kъam (slike)
kъamtы (slikâ, u slikama)
kъamtæn (slikama)
kъamtæm (na, u slike)
kъamtæй (iz, od slikâ)
kъamtыl (na slikama)
kъamtimæ (slikama)
kъamtau (kao slike)

Kod imenica koje se završavaju na k, g ili kъ, ti suglasnici u genitivu se palatalizuju, tj. prelaze u č, dž, čъ: kark — karčы, čыzg — čыzdžы.

Drugi tip:

jednina množina

Nominativ

Genitiv

Dativ

Alativ

Ablativ

Mesni padež

Instrumental

Upodobiteljni

stъalы (zvezda)
stъalыйы (zvezde, u zvezdi)
stъalыйæn (zvezdi)
stъalы (na, u zvezdu)
stъalыйæ (iz, od zvezde)
stъalыйыl (na zvezdi)
stъalыimæ (zvezdom)
stъalыйau (kao zvezda)

stъalы (zvezde)
stъalыtы (zvezdâ, u zvezdama)
stъalыtæn (zvezdama)
stъalыtæm (na, u zvezde)
stъalыtæй (iz, od zvezdâ)
stъalыtыl (na zvezdama)
stъalыtimæ (zvezdama)
stъalыtau (kao zvezde)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]