Ostojićevo (Čoka)

Koordinate: 45° 53′ 18″ S; 20° 09′ 57″ I / 45.888415° S; 20.165757° I / 45.888415; 20.165757
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ostojićevo
Pravoslavna Crkva
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSevernobanatski
OpštinaČoka
Stanovništvo
 — 2011.Pad 2.324
 — gustina36/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 53′ 18″ S; 20° 09′ 57″ I / 45.888415° S; 20.165757° I / 45.888415; 20.165757
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina88 m
Površina63,6 km2
Ostojićevo na karti Srbije
Ostojićevo
Ostojićevo
Ostojićevo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj23326
Pozivni broj023
Registarska oznakaKI

Ostojićevo (mađ. Tiszaszentmiklós) je naselje u opštini Čoka, u Severnobanatskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 2324 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ostojićevo je jedno od najstarijih mesta na severu Vojvodine. Od davnina su se ovde meštani bavili ribolovom, a potom i zemljoradnjom.

Prvo pisano pominjanje sela, pod imenom Rašan Sv. Nikola (mađ. Rasán-Szent-Miklós) potiče iz 1280. godine. Stanovništvo je uvek bilo etnografski mešano, ali je pre najezde Turaka bilo nešto više Mađara. U vremenu Osmanlijske uprave biva napušteno, 1582. godine je zabeleženo da u njemu obitava samo petoro pastira Srba. Naselje ponovo zaživljava tek u 17. veku, a 1779. godine se pripaja Torontalskoj županiji. Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da mesto "Tisa Sent Mikloš" pripada Tamiškom okrugu, Čanadskog distrikta. Stanovništvo je bilo srpsko.[1] Godine 1797. u mestu su popisana tri pravoslavna sveštenika. Bili su to parosi, pop Jakov Maksimović (rukop. 1763), pop Lazar Stanković (1790) i đakon Vasilije Dimitrijević - koji je i seoski učitelj.[2]

Po poslednjem austrougarskom popisu iz 1910. godine naselje je imalo 3530 stanovnika, od čega 38,9% Mađara, 38,4% Srba, 15,3% Nemaca i 7,4% ostalih etniciteta (Poljaka, Slovaka, Hrvata i drugih).

Svoje sadašnje ime je dobilo 1947. godine, po Tihomiru Ostojiću, književniku i uglednom članu i zvaničniku Matice srpske, rodom iz ovog mesta.

Raniji naziv mesta je bio Tiszaszentmiklós (u prevodu Potiski Sveti Nikola).

Od značajnijih objekata građevinskog i kulturnog nasleđa ističe se Srpska pravoslavna crkva Sv. Nikole završena 1833. godine, i katolička crkva Sv. Josipa podignuta 1907. godine.[3]

Poznati žitelji Ostojićeva[uredi | uredi izvor]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Ostojićevo živi 2298 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,4 godina (39,6 kod muškaraca i 43,1 kod žena). U naselju ima 1048 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,71.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Katolička Crkva
Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 4.105
1953. 4.265
1961. 4.024
1971. 3.678
1981. 3.395
1991. 3.040 3.007
2002. 2.844 2.877
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6]
Srbi
  
1.597 56,15%
Mađari
  
754 26,51%
Slovaci
  
181 6,36%
Romi
  
82 2,88%
Jugosloveni
  
42 1,47%
Hrvati
  
22 0,77%
Slovenci
  
2 0,07%
Muslimani
  
2 0,07%
Makedonci
  
2 0,07%
Česi
  
1 0,03%
Crnogorci
  
1 0,03%
Rusini
  
1 0,03%
Rumuni
  
1 0,03%
Nemci
  
1 0,03%
nepoznato
  
9 0,31%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  2. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 9/2017.
  3. ^ Severni dekanat — Zrenjaninska biskupija
  4. ^ a b Ostojićevo: „Poznati žitelji Ostojićeva“, pristup 3.10.2016.
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]