Otakar II od Češke

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Otakar II Pšemisl
Otakar II Pšemisl
Lični podaci
Datum rođenjaoko 1233.
Mesto rođenjaMjestec Kralove,
Datum smrti26. avgust 1278.(1278-08-26) (47/48 god.)
Mesto smrtiSuhe Krut, Češka
Porodica
SupružnikMargarita od Austrije, Kunigunda Rostislavna
PotomstvoKunigunda od Češke, Vaclav II Pšemisl, Nicholas I of Bohemia, Agnes od Češke, Elisabeth, daughter of Ottokar II
RoditeljiVaclav I Pšemisl
Kunigunda Hoenštaufen
DinastijaKonstantinova dinastija
Period12531278.
PrethodnikVaclav I Pšemisl
NaslednikVaclav II Pšemisl

Otakar (Otokar) II Pšemisl (češ. Přemysl Otakar/Ottokar; 12301278) bio je kralj Češke (Bohemije) iz dinastije Pšemislovića od 1253. do 1278. godine. Poznat je po nadimku „Kralj gvožđa i zlata“, zbog svoje vojne snage i novca (mada bi bliže stvarnosti bilo 'srebrni').

Bio je sin kralja Vaclava I i Kunigunde (Kanhuta na češkom) iz kuće Hoenštaufen. Izabran je za vojvodu Austrije 1251, a sledeće godine oženio se Margaritom (ona je bila 30 godina starija od njega), sestrom Fridriha II Austrijskog. Kasnije (1261), odrekao se ovog braka i oženio Kunigundom, unukom svog rivala, mađarskog kralja Bele IV, i kćerkom velikog vojvode Kijeva Rostislava Mihailoviča. Najmlađe od njihove dece bio je jedini njegov zakoniti sin Vaclav.

Područje Otakara II Přemysla

Otakar II Pšemisl bio je najmoćniji češki vladar iz ove dinastije. Sprovodio je masovnu kolonizaciju Nemaca da bi razvio eksploataciju rudnika srebra. Učestvovao je u krstaškom pohodu sa Tevtonskim vitezovima na pagansku Prusku, i sa njima 1254. osnovao tvrđavu Kenigzberg, današnji ruski Kalinjingrad, koja je dobila ime po njemu. U centralnoj Evropi, nasledio je Korušku, Kranjsku i ratom protiv Mađarske osvojio Štajersku i Slovačku. Time je stvorio veliku državu od Češke do Jadranskog mora.

Otakar je 1272, istakao kandidaturu za cara Svetog rimskog carstva, ali je zbog straha od prevelikog širenja njegove snage, car postao Rudolf I Habzburški iz tada ne previše značajne porodice Habzburga. Nastupio je rat u kome je Otakar izgubio sve zemlje u oblasti Alpa. Ugovorom 26. novembra 1276, Otakar II je prepustio Austriju, Štajersku, Korušku i Kranjsku caru, čime je znatno porasla moć Habzburga. Otakaru je ostala Češka (Bohemija) i Moravska. Otakarov sin Vaclav je po dogovoru trebalo da se oženi Rudolfovom kćeri Judit (što se i desilo 1285).

Dve godine kasnije, češki kralj je pokušao da povrati izgubljene zemlje, ali je poražen i ubijen u bici na Moravskom polju, 26. avgusta 1278. Nasledio ga je sin Vaclav II Pšemisl.

Otakar II Pšemisl je značajna istorijska i legendarna ličnost. Dante Aligijeri ga je u „Božanstvenoj komediji“ opisao kao jednog od najvećih ličnosti svoga vremena.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Vladislav I Pšemisl
 
 
 
 
 
 
 
8. Vladislav II Pšemisl
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Ričeza od Berga
 
 
 
 
 
 
 
4. Otakar I Pšemisl
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Ludvig I, landgrof Tiringije
 
 
 
 
 
 
 
9. Judita od Tiringije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Hedwig of Gudensberg
 
 
 
 
 
 
 
2. Vaclav I Pšemisl
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Geza II
 
 
 
 
 
 
 
10. Bela III
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Eufrosina Kijevska
 
 
 
 
 
 
 
5. Konstanca Ugarska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Rene od Šatijona
 
 
 
 
 
 
 
11. Agnesa od Antiohije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Konstanca Antiohijska
 
 
 
 
 
 
 
1. Otakar II Pšemisl
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Fridrih II Švapski
 
 
 
 
 
 
 
12. Fridrih I Barbarosa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Judita od Bavarske
 
 
 
 
 
 
 
6. Filip Švapski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Reno III od Burgundije
 
 
 
 
 
 
 
13. Beatriče I od Burgundije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Agata od Lorene
 
 
 
 
 
 
 
3. Kunigunda Hoenštaufen
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Andronik Duka Anđeo
 
 
 
 
 
 
 
14. Isak II Anđeo
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Euphrosyne Kastamonitissa
 
 
 
 
 
 
 
7. Irina Anđelina
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Andronik Duka Paleolog
 
 
 
 
 
 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • J. Perniš, Jej Veličenstvo Smrť, Ikar, Bratislava, 2005
  • J. Bauer, Životy slavných českých vojevůdců, MOBA, Brno, 2007
  • J. Janáček, Velké osudy, Albatros, Praha, 1972
  • kol. autorov, Dějiny zemí Koruny české I. Od příchodu Slovanů do roku 1740, Paseka, Praha, 1999
  • kol. autorov, Slovensko (encyklopédia Vydavateľstva Obzor), Obzor, Bratislava 1978

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]



Kralj Češke
(12531278)