Otakar II od Češke
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Otakar II Pšemisl | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | oko 1233. |
Mesto rođenja | Mjestec Kralove, |
Datum smrti | 26. avgust 1278.47/48 god.) ( |
Mesto smrti | Suhe Krut, Češka |
Porodica | |
Supružnik | Margarita od Austrije, Kunigunda Rostislavna |
Potomstvo | Kunigunda od Češke, Vaclav II Pšemisl, Nicholas I of Bohemia, Agnes od Češke, Elisabeth, daughter of Ottokar II |
Roditelji | Vaclav I Pšemisl Kunigunda Hoenštaufen |
Dinastija | Konstantinova dinastija |
Period | 1253 — 1278. |
Prethodnik | Vaclav I Pšemisl |
Naslednik | Vaclav II Pšemisl |
Otakar (Otokar) II Pšemisl (češ. Přemysl Otakar/Ottokar; 1230–1278) bio je kralj Češke (Bohemije) iz dinastije Pšemislovića od 1253. do 1278. godine. Poznat je po nadimku „Kralj gvožđa i zlata“, zbog svoje vojne snage i novca (mada bi bliže stvarnosti bilo 'srebrni').
Bio je sin kralja Vaclava I i Kunigunde (Kanhuta na češkom) iz kuće Hoenštaufen. Izabran je za vojvodu Austrije 1251, a sledeće godine oženio se Margaritom (ona je bila 30 godina starija od njega), sestrom Fridriha II Austrijskog. Kasnije (1261), odrekao se ovog braka i oženio Kunigundom, unukom svog rivala, mađarskog kralja Bele IV, i kćerkom velikog vojvode Kijeva Rostislava Mihailoviča. Najmlađe od njihove dece bio je jedini njegov zakoniti sin Vaclav.
Otakar II Pšemisl bio je najmoćniji češki vladar iz ove dinastije. Sprovodio je masovnu kolonizaciju Nemaca da bi razvio eksploataciju rudnika srebra. Učestvovao je u krstaškom pohodu sa Tevtonskim vitezovima na pagansku Prusku, i sa njima 1254. osnovao tvrđavu Kenigzberg, današnji ruski Kalinjingrad, koja je dobila ime po njemu. U centralnoj Evropi, nasledio je Korušku, Kranjsku i ratom protiv Mađarske osvojio Štajersku i Slovačku. Time je stvorio veliku državu od Češke do Jadranskog mora.
Otakar je 1272, istakao kandidaturu za cara Svetog rimskog carstva, ali je zbog straha od prevelikog širenja njegove snage, car postao Rudolf I Habzburški iz tada ne previše značajne porodice Habzburga. Nastupio je rat u kome je Otakar izgubio sve zemlje u oblasti Alpa. Ugovorom 26. novembra 1276, Otakar II je prepustio Austriju, Štajersku, Korušku i Kranjsku caru, čime je znatno porasla moć Habzburga. Otakaru je ostala Češka (Bohemija) i Moravska. Otakarov sin Vaclav je po dogovoru trebalo da se oženi Rudolfovom kćeri Judit (što se i desilo 1285).
Dve godine kasnije, češki kralj je pokušao da povrati izgubljene zemlje, ali je poražen i ubijen u bici na Moravskom polju, 26. avgusta 1278. Nasledio ga je sin Vaclav II Pšemisl.
Otakar II Pšemisl je značajna istorijska i legendarna ličnost. Dante Aligijeri ga je u „Božanstvenoj komediji“ opisao kao jednog od najvećih ličnosti svoga vremena.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Vladislav I Pšemisl | ||||||||||||||||
8. Vladislav II Pšemisl | ||||||||||||||||
17. Ričeza od Berga | ||||||||||||||||
4. Otakar I Pšemisl | ||||||||||||||||
18. Ludvig I, landgrof Tiringije | ||||||||||||||||
9. Judita od Tiringije | ||||||||||||||||
19. Hedwig of Gudensberg | ||||||||||||||||
2. Vaclav I Pšemisl | ||||||||||||||||
20. Geza II | ||||||||||||||||
10. Bela III | ||||||||||||||||
21. Eufrosina Kijevska | ||||||||||||||||
5. Konstanca Ugarska | ||||||||||||||||
22. Rene od Šatijona | ||||||||||||||||
11. Agnesa od Antiohije | ||||||||||||||||
23. Konstanca Antiohijska | ||||||||||||||||
1. Otakar II Pšemisl | ||||||||||||||||
24. Fridrih II Švapski | ||||||||||||||||
12. Fridrih I Barbarosa | ||||||||||||||||
25. Judita od Bavarske | ||||||||||||||||
6. Filip Švapski | ||||||||||||||||
26. Reno III od Burgundije | ||||||||||||||||
13. Beatriče I od Burgundije | ||||||||||||||||
27. Agata od Lorene | ||||||||||||||||
3. Kunigunda Hoenštaufen | ||||||||||||||||
28. Andronik Duka Anđeo | ||||||||||||||||
14. Isak II Anđeo | ||||||||||||||||
29. Euphrosyne Kastamonitissa | ||||||||||||||||
7. Irina Anđelina | ||||||||||||||||
30. Andronik Duka Paleolog | ||||||||||||||||
Literatura[uredi | uredi izvor]
- J. Perniš, Jej Veličenstvo Smrť, Ikar, Bratislava, 2005
- J. Bauer, Životy slavných českých vojevůdců, MOBA, Brno, 2007
- J. Janáček, Velké osudy, Albatros, Praha, 1972
- kol. autorov, Dějiny zemí Koruny české I. Od příchodu Slovanů do roku 1740, Paseka, Praha, 1999
- kol. autorov, Slovensko (encyklopédia Vydavateľstva Obzor), Obzor, Bratislava 1978
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]