Otvoreno prvenstvo Hrvatske u tenisu

Koordinate: 45° 26′ N 13° 31′ E / 45.433° S; 13.517° I / 45.433; 13.517
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
45° 26′ N 13° 31′ E / 45.433° S; 13.517° I / 45.433; 13.517
Otvoreno prvenstvo Hrvatske
Informacije
Zvanično imePlava Laguna Croatia Open Umag
MestoUmag
 Hrvatska
StadionITC Stella Maris
KategorijaSvetska serija (1990–1999)
Internacionalna serija (2000–2008)
ATP 250 (2009–)
PodlogaŠljaka
Žrebod 2016.[1]
28 pojedinačno
(16 kvalifikacije)
16 parovi
Novčana nagrada419.470 €[2]
Veb-sajthttp://www.croatiaopen.hr
Trenutni šampioni
PojedinačnoItalija Janik Siner
ParoviItalija Simone Boleli
Italija Fabio Fonjini

Otvoreno prvenstvo Hrvatske (poznato i po sponzorskom imenu Plava Laguna Croatia Open Umag) je teniski turnir za muškarce koji se svake godine održava u hrvatskom gradu Umagu. Od 2009. godine je deo serije turnira ATP 250.[3]

Prvi put je održan 1990. pod imenom Yugoslavia Open, a mečevi se igraju na šljaci teniskog kompleksa Stella Maris. Centralni stadion, koji od 2016. nosi ime Gorana Ivaniševića, ima kapacitet od 3500 mesta.[4][5]

Karlos Moja je osvojio rekordnih pet titula u pojedinačnoj konkurenciji.[6]

Pošto se održava u julu, u toku turističke sezone, gledaocima se nude i bogati muzički program, specijaliteti istarske kuhinje i vina. Turnir je 2017. prenošen u više od 100 zemalja sveta i imao oko 100.000 posetilaca.[6]

Organizacija ATP dodelila je turniru nagradu za izvrsnost (European Tournament Awards of Excellence) čak pet puta, a poslednje u nizu je priznanje u kategoriji za najbolji doživljaj među navijačima (Best Fan Experience) za 2011. godinu.[7]

Dosadašnji nazivi turnira[uredi | uredi izvor]

Logo turnira korišćen do 2012.
  • Yugoslav Open (1990–1991)
  • Croatia Open Umag (1992–2005)
  • Studena Croatia Open Umag (2006–2011)
  • Vegeta Croatia Open Umag (2012–2014)
  • Konzum Croatia Open Umag (2015–2016)
  • Plava Laguna Croatia Open Umag (2017–)

Izvor:[8]

Poeni i novčana nagrada (2021)[uredi | uredi izvor]

Centralni stadion u Umagu, prepoznatljivog oblika školjke
Plasman Novčana
nagrada (€)		 ATP
poeni		 Novčana
nagrada (€)		 ATP
poeni
Pojedinačno Parovi
Pobeda 41.145 250 15.360 250
Finale 29.500 150 11.000 150
Polufinale 21.000 90 7.250 90
Četvrtfinale 14.000 45 4.710 45
Drugo kolo 9.000 20 – –
Prvo kolo 5.415 0 2.760 0
Kvalifikant – 12 – –
Drugo kolo kvalifikacija 2.645 6 – –
Prvo kolo kvalifikacija 1.375 0 – –

Izvor:[9]

Protekla finala[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno[uredi | uredi izvor]

Karlos Moja (slikano tokom turnira iz 2007) drži rekord sa pet osvojenih titula u pojedinačnoj konkurenciji (1996, 2001–2003, 2007)
Godina
Pobednik
Finalista
Rezultat
1990. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Goran Prpić Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Goran Ivanišević 6:3, 4:6, 6:4
1991. Sovjetski Savez Dmitrij Poljakov Španija Havijer Sančez 6:4, 6:4
1992. Austrija Tomas Muster Argentina Franko Davin 6:1, 4:6, 6:4
1993. Austrija Tomas Muster (2) Španija Alberto Berasategi 7:5, 3:6, 6:3
1994. Španija Alberto Berasategi Slovačka Karol Kučera 6:2, 6:4
1995. Austrija Tomas Muster (3) Španija Karlos Kosta 3:6, 7:6(7:5), 6:4
1996. Španija Karlos Moja Španija Feliks Mantilja 6:0, 7:6(7:4)
1997. Španija Feliks Mantilja Španija Serđi Brugera 6:3, 7:5
1998. Češka Bohdan Ulihrah Švedska Magnus Norman 6:3, 7:6(7:0)
1999. Švedska Magnus Norman Sjedinjene Američke Države Džef Tarango 6:2, 6:4
2000. Čile Marselo Rios Argentina Marijano Puerta 7:6(7:1), 4:6, 6:3
2001. Španija Karlos Moja (2) Francuska Žerom Golmar 6:4, 3:6, 7:6(7:2)
2002. Španija Karlos Moja (3) Španija David Ferer 6:2, 6:3
2003. Španija Karlos Moja (4) Italija Filipo Volandri 6:4, 3:6, 7:5
2004. Argentina Giljermo Kanjas Italija Filipo Volandri 7:5, 6:3
2005. Argentina Giljermo Korija Španija Karlos Moja 6:2, 4:6, 6:2
2006. Švajcarska Stanislas Vavrinka Srbija Novak Đoković 6:6(1:3) (predaja)
2007. Španija Karlos Moja (5) Rumunija Andrej Pavel 6:4, 6:2
2008. Španija Fernando Verdasko Rusija Igor Andrejev 3:6, 6:4, 7:6(7:4)
2009. Rusija Nikolaj Davidenko Španija Huan Karlos Ferero 6:3, 6:0
2010. Španija Huan Karlos Ferero Italija Potito Starače 6:4, 6:4
2011. Ukrajina Aleksandar Dolgopolov Hrvatska Marin Čilić 6:4, 3:6, 6:3
2012. Hrvatska Marin Čilić Španija Marsel Granoljers 6:4, 6:2
2013. Španija Tomi Robredo Italija Fabio Fonjini 6:0, 6:3
2014. Urugvaj Pablo Kuevas Španija Tomi Robredo 6:3, 6:4
2015. Austrija Dominik Tim Portugalija Žoao Soza 6:4, 6:1
2016. Italija Fabio Fonjini Slovačka Andrej Martin 6:4, 6:1
2017. Rusija Andrej Rubljov Italija Paolo Lorenci 6:4, 6:2
2018. Italija Marko Čekinato Argentina Gido Pelja 6:2, 7:6(7:4)
2019. Srbija Dušan Lajović Mađarska Atila Balaž 7:5, 7:5
2020. nije igrano — pandemija virusa korona[10]
2021. Španija Karlos Alkaraz Francuska Rišar Gaske 6:2, 6:2
2022. Italija Janik Siner Španija Karlos Alkaraz 6:7(5:7), 6:1, 6:1

Parovi[uredi | uredi izvor]

Godina
Pobednici
Finalisti
Rezultat
1990. Čehoslovačka Vojteh Flegl
Čehoslovačka Danijel Vacek		 Sovjetski Savez Andrej Čerkasov
Sovjetski Savez Andrej Oljhovski		 6:4, 6:4
1991. Izrael Gilad Blom
Španija Havijer Sančez		 Sjedinjene Američke Države Riči Reneberg
Sjedinjene Američke Države Dejvid Viton		 7:6, 2:6, 6:1
1992. Njemačka David Prinozil
Čehoslovačka Rihard Fogel		 Holandija Sander Grun
Njemačka Lars Koslovski		 6:3, 6:7, 7:6
1993. Belgija Filip Devulf
Belgija Tom Vanhut		 Španija Đordi Arese
Španija Fransisko Roih		 6:4, 7:5
1994. Urugvaj Dijego Perez
Španija Fransisko Roih		 Slovačka Karol Kučera
Kenija Pol Vekesa		 6:2, 6:4
1995. Argentina Luis Lobo
Španija Havijer Sančez (2)		 Švedska David Ekerot
Mađarska Laslo Markovic		 6:4, 6:0
1996. Argentina Pablo Albano
Argentina Luis Lobo (2)		 Letonija Girts Dzelde
Austrija Udo Plamberger		 6:4, 6:1
1997. Rumunija Dinu Peskariju
Italija Davide Sangvineti		 Slovačka Dominik Hrbati
Slovačka Karol Kučera		 7:6, 6:4
1998. Ujedinjeno Kraljevstvo Nil Broud
Južnoafrička Republika Pit Norval		 Češka Jirži Novak
Češka David Rikl		 6:1, 3:6, 6:3
1999. Argentina Marijano Puerta
Španija Havijer Sančez (3)		 Italija Masimo Bertolini
Italija Kristijan Brandi		 3:6, 6:2, 6:3
2000. Španija Aleks Lopez Moron
Španija Albert Portas		 Hrvatska Ivan Ljubičić
Hrvatska Lovro Zovko		 6:1, 7:6(7:2)
2001. Argentina Serhio Rojtman
Argentina Andres Šnajter		 Hrvatska Ivan Ljubičić
Hrvatska Lovro Zovko		 6:2, 7:5
2002. Češka František Čermak
Austrija Julijan Noul		 Španija Albert Portas
Španija Fernando Visente		 6:4, 6:4
2003. Španija Aleks Lopez Moron (2)
Španija Rafael Nadal		 Australija Tod Peri
Japan Tomas Šimada		 6:1, 6:3
2004. Argentina Hose Akasuso
Brazil Flavio Sareta		 Češka Jaroslav Levinski
Češka David Škoh		 4:6, 6:2, 6:4
2005. Češka Jirži Novak
Češka Petr Pala		 Slovačka Mihal Mertinjak
Češka David Škoh		 6:3, 6:3
2006. Češka Jaroslav Levinski
Češka David Škoh		 Španija Giljermo Garsija-Lopez
Španija Albert Portas		 6:4, 6:4
2007. Češka Lukaš Dlouhi
Slovačka Mihal Mertinjak		 Češka Jaroslav Levinski
Češka David Škoh		 6:1, 6:1
2008. Slovačka Mihal Mertinjak (2)
Češka Petr Pala (2)		 Argentina Karlos Berlok
Italija Fabio Fonjini		 2:6, 6:3, [10:5]
2009. Češka František Čermak (2)
Slovačka Mihal Mertinjak (3)		 Švedska Johan Brunstrem
Holandski Antili Žan-Žilijen Rojer		 6:4, 6:4
2010. Češka Leoš Fridl
Slovačka Filip Polašek		 Češka František Čermak
Slovačka Mihal Mertinjak		 6:3, 7:6(9:7)
2011. Italija Simone Boleli
Italija Fabio Fonjini		 Hrvatska Marin Čilić
Hrvatska Lovro Zovko		 6:3, 5:7, [10:7]
2012. Španija David Marero
Španija Fernando Verdasko		 Španija Marsel Granoljers
Španija Mark Lopez		 6:3, 7:6(7:4)
2013. Slovačka Martin Kližan
Španija David Marero (2)		 Sjedinjene Američke Države Nikolas Monro
Njemačka Simon Štadler		 6:1, 5:7, [10:7]
2014. Češka František Čermak (3)
Češka Lukaš Rosol		 Srbija Dušan Lajović
Hrvatska Franko Škugor		 6:4, 7:6(7:5)
2015. Argentina Maksimo Gonzalez
Brazil Andre Sa		 Poljska Marijuš Firstenberg
Meksiko Santijago Gonzalez		 4:6, 6:3, [10:5]
2016. Slovačka Martin Kližan (2)
Španija David Marero (3)		 Hrvatska Nikola Mektić
Hrvatska Antonio Šančić		 6:4, 6:2
2017. Argentina Giljermo Duran
Argentina Andres Molteni		 Hrvatska Marin Draganja
Hrvatska Tomislav Draganja		 6:3, 6:7(4:7), [10:6]
2018. Holandija Robin Hase
Holandija Matve Midelkop		 Češka Roman Jebavi
Češka Jirži Veseli		 6:4, 6:4
2019. Holandija Robin Hase (2)
Austrija Filip Osvald		 Austrija Oliver Marah
Austrija Jirgen Melcer		 7:5, 6:7(2:7), [14:12]
2020. nije igrano — pandemija virusa korona
2021. Brazil Fernando Romboli
Španija David Vega Ernandez		 Bosna i Hercegovina Tomislav Brkić
Srbija Nikola Ćaćić		 6:3, 7:5
2022. Italija Simone Boleli
Italija Fabio Fonjini		 Ujedinjeno Kraljevstvo Lojd Glaspul
Finska Hari Heliovara		 5:7, 7:6(8:6), [10:7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „2016 Croatia Open Umag – drawsheet”. ITF Tennis. Arhivirano iz originala 01. 05. 2017. g. Pristupljeno 16. 6. 2019. 
  2. ^ „2021 Croatia Open Umag – draw”. ATP Tour. Pristupljeno 22. 7. 2021. 
  3. ^ „Croatia Open Umag – overview”. ATP Tour. Pristupljeno 16. 6. 2019. 
  4. ^ „ATP stadion Gorana Ivaniševića”. Colours of Istria. Pristupljeno 16. 6. 2019. 
  5. ^ „Teniski stadion dobio ime po Goranu Ivaniševiću!”. Večernji list. 8. 7. 2016. Pristupljeno 16. 6. 2019. 
  6. ^ a b „The best place to eat, party and enjoy world-class tennis”. My Istria. 16. 11. 2017. Pristupljeno 22. 7. 2021. 
  7. ^ „Studena Croatia Open Umag prepoznat kao Best Fan Experience europske turneje”. Croatia Open Umag – official website. 20. 2. 2012. Pristupljeno 16. 6. 2019. 
  8. ^ „Povijest turnira”. Croatia Open Umag – official website. Pristupljeno 16. 6. 2019. 
  9. ^ „2021 Croatia Open Umag – Points & Prize Money”. ATP Tour. Pristupljeno 22. 7. 2021. 
  10. ^ „ATP Extends Tour Suspension”. ATP Tour. 15. 5. 2020. Pristupljeno 22. 7. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Отворено_првенство_Хрватске_у_тенису&oldid=26967578”