Pavle Karađorđević

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skoči na: navigacija, pretraga
Pavle Karađorđević

Knez Pavle Karađorđević
Knez Pavle Karađorđević

Datum rođenja 27. april 1893.
Mesto rođenja Petrograd (Ruska Imperija)
Datum smrti 14. septembar 1976.
Mesto smrti Pariz (Francuska)
Titula Knez namesnik od Jugoslavije
Period 9. oktobar 193427. mart 1941.
Prethodnik/ci Aleksandar I Karađorđević
Naslednik/ci Petar II Karađorđević
Poreklo i porodica
Dinastija Karađorđevići
Otac Arsen Karađorđević
Majka Aurora Pavlova Demidov
Supružnik/ci Olga Karađorđević
Potomstvo Aleksandar Karađorđević
Nikola Karađorđević
Jelisaveta Karađorđević

Pavle Karađorđević (Sankt Peterburg, Ruska Imperija, 15/27. april 1893Pariz, Francuska, 14. septembar 1976) je bio član dinastije Karađorđević i knez-namesnik Kraljevine Jugoslavije posle ubistva kralja Aleksandra I Karađorđevića 1934. do 27. marta 1941. godine.

[uredi] Biografija

Rođen je u Petrogradu, 15/27. aprila 1893. godine kao sin kneza Arsena i kneginje Aurore Pavlovne Demidov di San Donato. Njegovi roditelji su 1895. godine raskinuli bračnu vezu i knez Pavle je od 1896. godine živeo u domaćinstvu svog strica, kneza Petra Karađorđevića u Ženevi. Kneginja Aurora je preminula 1904. godine. Sa osam godina, upisali su ga u školu gospođice Brehbul (Brechbuhl), koju su pohađali njegovi rođaci kneginja Jelena, kneževi Đorđe i Aleksandar. Godine 1903, njegov stric Petar, proglašen je za kralja Srbije.

Zajedno sa svojim ocem knezom Arsenom bio je ruski državljanin i srpska vlada je najpre izdejstvovala njihov otpust, a zatim su 1904. godine primljeni u srpsko državljanstvo i postali članovi Kraljevskog Doma. Knez Pavle se upisao u II beogradsku gimnaziju, u kojoj je maturirao 1912. godine. Naredne, 1913. godine, otišao je u Englesku, gde je upisan na univerzitet u Oksfordu.

Iste godine je ukazom kralja Petra I proizveden u čin konjičkog potporučnika. U jesen 1914. godine uzeo je učešća u ratnim dejstvima. U januaru 1915. godine, razboleo se od hepatitisa. Do odlaska na Krf obavljao je diplomatske misije u Italiji i Engleskoj, a od februara 1916. priključio se glavnom štabu. Na Krfu je radio u Međunarodnom crvenom krstu. Krajem januara 1917. boravio je u Solunu gde je učestvovao u pripremama za prolećnu ofanzivu. Početkom 1918. bio je na lečenju u Londonu. Posle rata stupio je na Oksford, u Koledž Hristova crkva.

Kneginju Olgu, najstariju kćer grčkog princa Nikole, upoznao je u Londonu, u julu 1922. godine. Venčali su se 22. oktobra 1923. na dan krštenja prvorođenog sina kralja Aleksandra I Karađorđevića, prestolonaslednika Petra. Venčani kum im je bio vojvoda od Jorka, budući britanski kralj Džordž VI i njegova supruga Elizabeta, vojvotkinja od Jorka. U avgustu 1924. godine, rodio im se sin Aleksandar.

Od 1925. godine stanuju u Beogradu, u Starom dvoru. Leta provode na Bohinjskom jezeru (Slovenija) i na putovanjima. Knez Pavle ima zamisao da osnuje Muzej moderne umetnosti u Beogradu. Od svoje rane mladosti bio je ispoljio veliki interes za umetnost i najveći deo svog slobodnog vremena posvećuje svojoj kolekciji slika i umetničkih predmeta. Kao student u Oksfordu, beše poverio svojim drugovima, da mu je ambicija da postane upravnik muzeja. „Moja zemlja Srbija, nema ni jednu umetničku galeriju, a već mnogo godina želim da otvorim galeriju u Beogradu“ - pisao je knez Pavle svojim rođacima i prijateljima po Evropi. Počeo je da prikuplja slike za svoj muzej; do proleća 1927. oko pedeset slika mu je obećano ili poklonjeno.

U junu 1928. porodica kneginje Olge i kneza Pavla dobija prinovu - rađa im se drugi sin, Nikola.

Tek sredinom 1933. godine Kralj Aleksandar se seli u novi dvor na Dedinju, a Stari dvor pristaje da pretvori u muzej. Početkom septembra, imenovao je kneza Pavla za šefa svih muzeja u Jugoslaviji.

U Marseju je, 9. oktobra 1934. godine, izvršen atentat na kralja Aleksandra I Karađorđevića. Testamentom Kraljevim, Knez Pavle je bio predviđen za namesnika, zajedno sa Ivanom Perovićem i Radenkom Stankovićem. Na kralja Aleksandra su već bili vršeni atentati, a bio je obavešten i o hrvatskoj zaveri. Zbog toga je od kneza Pavla zahtevao da bude pripreman, ako se njemu šta desi. Naročito je bio izričit, pred svoje posete Sofiji i Parizu. Knez Pavle se, zbog velikog poštovanja i ljubavi prema kralju Aleksandru, prihvatio vrlo odgovornog i osetljivog položaja namesnika. Na tom mestu je ostao sve do puča 27. marta 1941. godine, kada je otišao u izgnanstvo.

Knez Pavle na naslovnoj stranici Tajma, 12. decembar 1938.[1]

U aprilu 1936. godine, kneginja Olga i knez Pavle dobijaju kćerku, Jelisavetu.

U leto 1939. godine, saznavši da su SSSR i Treći rajh pred potpisivanjem pakta o nenapadanju, vlada Dragiše Cvetkovića ubrzala je pregovore sa Hrvatima i ubrzo, 23. avgusta, potpisan je sporazum Cvetković-Maček. Knez Pavle je od samog preuzimanja odgovornosti za Kraljevinu činio sve što je bilo u njegovoj moći da Jugoslavija ne bude uvučena u rat. To je bilo suprotno interesima politike Velike Britanije na Balkanu.

U vreme kada se odlučivalo o sudbini zemlje, knez je imao samo dva izbora: da prihvati predlog Adolfa Hitlera za pristupanje Trojnom paktu, ili da mu se suprotstavi sa oslabljenom armijom. Njegova vlada i Krunski savet odlučili su se za prvu varijantu. To je izazvalo burna negodovanja u zemlji, vojni udar i preuzimanje vlasti od kralja Petra II, maloletnog sina kralja Aleksandra. Slabo naoružana i još gore pripremljena za rat protiv neuporedivo jačeg neprijatelja, Jugoslavija je bila okupirana za samo jedanaest dana.

Prinuđen da ode u egzil, knez Pavle je iz Beograda otišao sa porodicom u Grčku, zatim u Kairo. Posle nekoliko nedelja, pod budnim okom britanske obaveštajne službe, preseljen je u Najrobi (Kenija). Tamo je, što zbog klime, što zbog udaljenosti od sveta kome je pripadao, imao teškoća sa zdravljem. U takvim, naročito teškim uslovima života, porodica će ostati sve do početka juna 1943. godine, kada će biti prebačeni u Južnu Afriku, u Johanezburg. Izdržao je sve teškoće izgnanstva, klevetu i potvrdu svojih najcrnjih slutnji u pogledu sudbine njegove srpske otadžbine. Dolazak komunista na vlast i zabranu povratka. Sudbina mu se osmehnula tek početkom 1947. godine, kada su britanski kralj Džordž i kraljica Elizabeta posetili Johanesburg i tom prilikom primili u audijenciju kneza Pavla i kneginju Olgu. Sa novim pasošem i švajcarskom vizom stiže u Ženevu krajem oktobra 1948. godine. Ubrzo mu je bilo dopušteno da poseti Englesku. Povodom smrti kralja Džordža VI, februara 1952. godine, bio je pozvan u Vindzor i prisustvovao je sahrani odanog prijatelja. Naredne godine je, kao kraljevski srodnik, pozvan je i na krunisanje britanske kraljice.

Na dan 12. aprila 1954. godine, velika nesreća zadesila je porodicu kneza Pavla i kneginje Olge. U automobilskom udesu u blizini Londona Knez Nikola je izgubio život. Knez Pavle nikada nije prežalio smrt sina.

Poživeo je još 22 godine, stanujući u Parizu. Putovao je manje nego ranije. Njegova ljubav za lepe umetnosti, međutim, ne beše presahla. Pred kraj, poklanjao je svojim omiljenim muzejima i galerijama slike, retke umetnine.

Među odlikovanjima kneza Pavla treba izdvojiti sledeća: Orden belog orla III stepena, Orden Karađorđeve zvezde, danski Orden belog slona, Orden Legije časti I reda i Orden podvezice, kojim ga je britanski kralj Džordž VI odlikovao 17. jula 1939. godine. Ovo je odlikovanje viteškog reda osnovanog 1348. godine, i dodeljuje se za izuzetne vrline, u retkim prilikama.

Uživao je u svojim unucima, kojih je u vreme njegove smrti bilo sedmoro.

Knez Pavle Karađorđević preminuo, 14. septembra 1976. godine, u Američkoj bolnici u Neiju, kraj Pariza.

Rehabilitovan je odlukom Višeg suda u Beogradu decembra 2011. godine.[2][3]

Preci Pavla Karađorđevića, tri kolena unazad
Pavle Karađorđevića Otac:
Arsen Karađorđević, knez
Deda (po ocu):
Aleksandar Karađorđević, knez
Pradeda:
Đorđe Petrović Karađorđe, Vožd Srbije
Prababa:
Jelena Jovanović
Baba (po ocu):
Persida Nenadović
Pradeda:
Jevrem Nenadović
Prababa:
Jovanka Milovanović
Majka:
Aurora Pavlova Demidov, kneginja od San Donata
Deda (po majci):
Pavel Pavlovič Demidov
Pradeda:
Pavel Nikolajevič Demidov
Prababa:
Aurora Karamzina
Baba (po majci):
Elena Petrovna Trubeckaja
Pradeda:
?
Prababa:
?

[uredi] Reference

[uredi] Spoljašnje veze

Sa drugih Vikimedijinih projekata :

Lični alati
Imenski prostori

Latinica

Varijante
Pregledi
Radnje
navigacija
tehničke
Štampaj/izvezi
alati
Drugi jezici