Palata Topkapi
Topkapi palata | |
Informacije
| |
---|---|
Lokacija | Istanbul, Osmansko carstvo |
Status | zatvorena |
Otvaranje | 1465. |
Zatvaranje | 1856. |
Kompanije
| |
Arhitekta | Mehmed II, Alaudin, Davud Aga, Mimar Sinan, Sarkis Baljan[1] |
Upravljanje | Istanbul, Osmansko carstvo |
Palata Topkapi ili Topkapi saraj (tur. Topkapı Sarayı) bila je glavna rezidencija svih osmanskih sultana skoro 400 godina.[2][3] Izgrađena je na zahtev Mehmeda II Osvajača kada je zauzeo Istanbul. Ova palata je bila glavna rezidencija sve do 1856. godine kada je sultan Abdulmedžid I naredio da glavna rezidencija bude palata Dolmabahče. Iz Topkapi palate vođeni su svi državni poslovi. Ova palata je bila samo “srce” Osmanskog carstva. Tu se, takođe, nalazio i sultanov harem. Ova palata je izuzetno raskošno ukrašena sa velikim količinama zlata.
Palata je tada bila mesto održavanja mnogih istorijskih državnih događaja i kraljevskih zabava, a danas je muzej koji ima veliku i vrednu kolekciju spomenika i umetnina (poput ogrtača i mača proroka Muhameda, ali i Hrvojev misal). Danas Topkapi palata predstavlja jednu od glavnih turističkih atrakcija Istanbula.
Godine 1985, Palata Topkapi je, zajedno sa ostalim spomenicima "Istorijskog jezgra Istanbula", stavljena na listu svetskih baština i pod zaštitu je UNESKA kao "najbolji primer kompleksa palate [...] iz Osmanskog perioda".[4]
Izgradnja, koju je naredio sultan Mehmed Osvajač, počela je 1459. godine, šest godina nakon osvajanja Carigrada. Topkapi se prvobitno zvala „Nova palata“ (Jeni Saraj ili Saray-ı Cedîd-i Âmire) da bi se razlikovala od Starog dvora (Eski Saraj ili Sarây-ı Atîk-i Âmire na trgu Bajazit. U 19. veku je dobila ime Topkapi, što znači Topovska kapija.[5] Kompleks se širio vekovima, velikim renoviranjem nakon zemljotresa 1509. i požara 1665. godine. Kompleks palate se sastoji od četiri glavna dvorišta i mnogo manjih zgrada. U haremu su živele ženske članice sultanove porodice, a vodeći državni zvaničnici, uključujući i velikog vezira, održavali su sastanke u zgradi Carskog saveta.
Ime[uredi | uredi izvor]
Naziv palate je bio Saraje Cedide Amire (osmanski: سراى جديد عامره, Carska nova palata) do 18. veka.[6] Svoje današnje ime palata je dobila za vreme Mahmuda I; kada je Topkapusu Sâhil Sarâyı, primorska palata, uništena u požaru, njeno ime je preneto na ovu palatu.[7] Na turskom današnji naziv palate, Topkapi, znači Topovska kapija.[8]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Izgradnja Palate Topkapi započela je 1459. godine po naredbi sultana Mehmeda II Osvajača, sa ciljem da se napravi vizantijski Konstantinopolj.[9] Ime mu na turskom u bukvalnom prevodu znači Palata topovske kapije jer je izgrađena na mestu gradskih vrata Konstantinopolja koja su uništena turskim topovima.
Na vrhuncu moći Osmanskog carstva, palata je predstavljala grad u malom i u njoj je živelo oko 4.000 ljudi odjednom i pokrivala je veće područje uz obalu nego danas (oko 700.000 m²). Kompleks se širio vekovima, obično u obnovama nakon katastrofa kao što su zemljotres 1509. i požar 1665. godine. Krajem 17. veka palata gubi svoj značaj jer sultani više vremena provode u svojoj novoj palati na Bosforu.
Na kraju je sultan Abdulmedžid I premestio dvor u novoizgrađenu palatu u stilu evropske kulture, Dolmabahče. No, ipak su neke funkcije, poput carske riznice, knjižnice, džamije i kovačnice novca, zadržane u Topkapi saraju.
Nakon propasti Osmanskog carstva 1921. godine, Palata Topkapi je državnim dekretom 1924. godine pretvorena u Carski muzej pod upravom Ministarstva kulture i turizma.
Odlike[uredi | uredi izvor]
Palata je kompleks koji čini palata s četiri glavna dvorišta, poput odvojenih domaćinstava (Aulus) sa stotinama prostorija i mnogo manjih građevina na površini od 592.600 m². U njoj se nalaze džamije, bolnica, pekare, kovačnica i još mnogo toga. Samo najvažnije prostorije su otvorene za javnost, a ostatak strogo čuvaju predstavnici ministarstva i oružane snage turske vojske.
Carska vrata (Bâb-ı Hümâyûn) vode do prvog dvorišta u kojem su bili uredi i uprava. U drugo dvorište su vodila Vrata pozdrava (Bâb-üs Selâm) gde se nalazila carska većnica (sofa) i riznica. Vrata čednosti (Bâbüssaâde) su vodila u treće dvorište u kojemu je bio harem (Harem-i Hümayûn) i unutrašnje privatne prostorije sultana, poput privatne škole (enderun). U četvrtom dvorištu koje poput terase gleda na Bosfor, su bile privatne prostorije i građevine za dnevni boravak sultana.
Osim što je palata izvanredan primer osmanske arhitekture, u njoj se nalaze i vredni primerci carskog nameštaja, porcelana, odeće, oružja, iluminiranih rukopisa (među kojima i Hrvojev misal), kaligrafski spisi i freske, kao i izložbe nakita i drugih vrednosti iz osmanske riznice.
Carska kapija[uredi | uredi izvor]
Glavna ulica koja vodi do palate je vizantijska avenija Mese, danas poznata kao Divan Jolu (Ulica Saveta). Ova ulica je korišćena za carske procesije tokom vizantijskog i osmanskog doba. Ona vodi direktno do Aja Sofije i skreće na severozapad prema dvorskom trgu do Fontane Ahmeda III.[10][11]
Carska kapija je glavni ulaz u Prvo dvorište.[12] Sultan bi ulazio u palatu kroz Carsku kapiju (tur. Bâb-ı Hümâyûn, što znači „Kraljevska vrata“ na persijskom, ili Saltanat Kapısı) koja se nalazi južno od palate.[13] Ova masivna kapija, koja prvobitno datira iz 1478. godine, sada je prekrivena mermerom iz 19. veka. Njen centralni luk vodi do prolaza sa visokom kupolom; pozlaćena otomanska kaligrafija krasi strukturu na vrhu, sa stihovima iz Kurana i tugrama sultana. Identifikovane su tugre Mehmeda II i Abdul Aziza, koji su obnovili kapiju.[14]
Prema starim dokumentima, do druge polovine 19. veka iznad kapije postojao je drveni stan.[15] Kao paviljon koristio ga je Mehmed, za ostavu imovine umrlih unutar palate bez naslednika i prijemno odeljenje riznice. Takođe je korišten kao vidikovac za dame iz harema u posebnim prilikama.[16]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Model palate -
Carska vrata -
Vizantijska Crkva sv. Irine u prvom dvorištu -
Vrata pozdrava -
Trem ispred prijemne dvorane (Divan) -
Toranj pravde
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Batur Afife, ur. (2006). Historic peninsula. Istanbul: Chamber of Architects of Turkey Istanbul Metropolitan Branch. str. 65—6. ISBN 9753958994.
- ^ Necipoğlu, Gülru (1991). Architecture, Ceremonial, and Power: The Topkapı Palace in the Fifteenth and Sixteenth Centuries. Cambridge: MIT Press. str. 278 (Plate 13). ISBN 978-0-262-14050-8.
- ^ „Topkapi Palace Museum - museum, Istanbul, Turkey”.
- ^ „2006 Periodic Reporting” (PDF). State of Conservation of World Heritage Properties in Europe SECTION II. ICOMOS. UNESCO. 2006. Pristupljeno 2008-09-17.
- ^ „Top Capou (i.e. Top Kapı), Constantinople, Turkey”. World Digital Library. 1890—1900. Pristupljeno 2013-10-20.
- ^ Zeynep Tarim Ertuğ (2012). „Topkapı sarayı”. TDV Encyclopedia of Islam, Vol. 41 (Tevekkül – Tüsterî) (na jeziku: Turkish). Istanbul: Turkiye Diyanet Foundation, Centre for Islamic Studies. str. 256—261. ISBN 9789753897136.
- ^ „Topkapı Sarayı Müzesi Resmi Web Sitesi”. www.topkapisarayi.gov.tr. Arhivirano iz originala 22. 01. 2018. g. Pristupljeno 19. 05. 2023.
- ^ Viator. Retrieved 30 May 2015
- ^ Necipoğlu, Gülru (1991). Architecture, ceremonial, and power: The Topkapı Palace in the fifteenth and sixteenth centuries. Cambridge, Massachusetts: The MIT Press. str. 3. ISBN 0-262-14050-0.
- ^ „The Fountain of Sultan Ahmed, Constantinople, Turkey”. World Digital Library. 1890—1900. Pristupljeno 2013-10-18.
- ^ Central Bank of the Republic of Turkey Arhivirano 2009-06-15 na sajtu Wayback Machine. Banknote Museum: 4. Emission Group - Ten Turkish Lira - I. Series Arhivirano 2009-02-25 na sajtu Wayback Machine & II. Series Arhivirano 2009-04-29 na sajtu Wayback Machine. – Retrieved on 20 April 2009.
- ^ Simons, Marlise (1993-08-22). „Center of Ottoman Power”. The New York Times. Pristupljeno 2009-06-04.
- ^ „Bâb-ı Hümâyûn / Imperial Gate”. Topkapı Palace Museum. Arhivirano iz originala 2008-05-10. g. Pristupljeno 2008-09-17.
- ^ Necipoğlu, str. 36
- ^ Depiction from the 16th-century miniature Hünername
- ^ Necipoğlu, str. 38–39
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Necipoğlu, Gülru (1991). Architecture, ceremonial, and power: The Topkapı Palace in the fifteenth and sixteenth centuries. Cambridge, Massachusetts: The MIT Press. str. 3. ISBN 0-262-14050-0.
- Batur Afife, ur. (2006). Historic peninsula. Istanbul: Chamber of Architects of Turkey Istanbul Metropolitan Branch. str. 65—6. ISBN 9753958994.
- Necipoğlu, Gülru (1991). Architecture, Ceremonial, and Power: The Topkapı Palace in the Fifteenth and Sixteenth Centuries. Cambridge: MIT Press. str. 278 (Plate 13). ISBN 978-0-262-14050-8.
- G., Goodwin (2003). A History of Ottoman Architecture. London: Thames & Hudson Ltd. ISBN 978-0-500-27429-3.
- Turhan Can, Topkapi Palace, Orient Turistik Yayinlar Ve Hizmetler Ltd., Istanbul, 1994;
- Turner, J. (ed.) - Grove Dictionary of Art - Oxford University Press, USA; New edition (January 2). . 1996. ISBN 978-0-19-517068-9. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - Ertug, Ahmet. Topkapi: The Palace of Felicity. Istanbul: Ertug and Koluk. str. 244 pages.
- İpşiroğlu, Mazhar Şevket (1980). Masterpieces from the Topkapı Museum : paintings and miniatures. London: Thames and Hudson. str. 150 pages. ISBN 978-0-500-23323-8.
- Goodwin, Godfrey (2000). Topkapi Palace: An Illustrated Guide to its Life and Personalities. Saqi Books. ISBN 978-0-86356-067-5.
- The Imperial Treasury. Topkapi Palace Museum. MAS Publications. 2001. ISBN 978-975-7710-04-2.
- Necipoğlu, Gülru (1991). Architecture, ceremonial, and power: The Topkapi Palace in the fifteenth and sixteenth centuries. Cambridge, Massachusetts: The MIT Press. str. 336 pages. ISBN 978-0-262-14050-8.
- Misugi, Takatoshi (1981). Chinese porcelain collections in the Near East: Topkapi and Ardebil. Hong Kong: Hong Kong University Press. str. 273 pages. ISBN 978-962-209-004-0.
- Ahmet Ertuğ. Topkapi: The Palace of Felicity. Ertug & Kokabiyik. 1989. Topkapi: The Palace of Felicity. Ertuğ & Kölük. januar 1989. ASIN B0006F4CM6.
- Tahsin Oz. Topkapi Saray Museum 50 Masterpieces. Turkish Press. The Topkapi Saray Museum;: 50 masterpieces. Turkish Press, Broadcasting and Tourist Dept. januar 1950. ASIN B000VHIQCG.
- J. M. Rogers. The Topkapi Saray Museum. Architecture; the Harem and other buildings. New York Graphic Society. 1988. Topkapi Sarayi: Architecture. New York Graphic Society. januar 1988. ASIN B000MKDDF2.
- Hulya Tezcan; J. M. Rogers (1986). The Topkapi Saray Museum: Textiles. Bulfinch Press. ISBN 978-0-8212-1634-7.
- J. M. Rogers (Author), Cengiz Koseoglu. . Topkapi Saray Museum: Bulfinch Press. 1988. ISBN 978-0-8212-1672-9.
- Rogers, J.M. (1987). The Topkapı Saray Museum: Carpets. Boston: Little, Brown & Company. str. 248 pages. ISBN 978-0-8212-1679-8.
- Filiz Pcafgman (Author), J. M. Rogers (1986). The Topkapi Saray Museum: Manuscripts. Bulfinch Press. ISBN 978-0-8212-1633-0.
- Regina Krahl (Author), Nurdan Erbahar (Author), John Ayers (Author) (1986). Chinese Ceramics in Topkapi Saray Museum, Istanbul: A Complete Catalogue. Sotheby Parke Bernet Publications. ISBN 978-0-85667-184-5.
- Zeynep M. Durukan. The Harem of the Topkapi Palace. Hilal Matbaacilik Koll. 1973. The Harem of the Topkapi Palace [Paperback] by Zeynep M. Durukan. Hilal Matbaacilik. januar 1973. ASIN B000OLCZPI.
- Atil, Esin (1986). Suleymanname: The Illustrated History of Suleyman the Magnificent. Harry N Abrams. ISBN 978-0-8109-1505-3.
- Fanny Davis. Palace of Topkapi in Istanbul. 1970. The Palace of Topkapi in Istanbul. Scribner. ASIN B000NP64Z2.
- Turhan Can. Topkapi Palace. Orient Touristic Publishing Service. 1997. Topkapi Palace. Net Turistik. 1993. ASIN B000JERAEQ.
- Claire, Karaz (2004). Topkapi Palace Inside and Out: A Guide to the Topkapi Palace Museum and Grounds. Istanbul: Çitlembik Publications. str. 104 pages. ISBN 978-975-6663-49-3.
- Turkoglu, Sabahattin (1989). The Topkapi Palace. NET. ISBN 978-975-479-074-0.
- Ilhan Aksit. Topkapi Palace. Istanbul. 1994. Topkapi Palace. Aksit Kultur Turzim Sanat Ajans. januar 1994. ASIN B000MPGBGK.
- Ergun, Nilgün, and Özge İskender. 2003. Gardens of the Topkapi Palace: An example of Turkish garden art. Studies in the History of Gardens & Designed Landscapes, vol.23, no.i: 57-71.
- Ilber Ortaylı. Topkapi Palace. Tughra Books. Somerset, New Jersey. ), İlber Ortaylı (Historien) (2008). Topkapi Palace: Milestones in Ottoman History. Blue Dome Press. ISBN 978-1-59784-141-2.
- İlhan Akşit. The Mystery of the Ottoman Harem. Akşit Kültür Turizm Yayınları. Akşit, İlhan (2014). The Mystery of the Ottoman Harem. Akşit Kültür ve Turizm Yayıncılık. ISBN 978-975-7039-26-6.