Panslovenske boje
.svg)
Panslovenske boje (češ. slovanské barvy — „slovenske boje”[1][2]) — plava, bijela i crvena — jesu boje koje su prisutne na nacionalnim i državnim zastavama mnogih slovenskih zemalja, regija i organizacija. Većina istraživača vjeruje da boje potiču od trgovačke zastave Rusije.[3][4]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Kombinacija bijele, crvene i plave boje, koje su kasnije postala poznate kao slovenske boje, poznata je na slovenskim zastavama još od 13. vijeka: prema izvoru iz 1281. poznato je da je zastava Srbije bila crvena i plava (lat. vexillum unum de zendato rubeo et blavo — „zastava od platna crvenog i plavog”[5]); Gelnhauzenskim kodeksom iz 1407. utvrđeno je da je zastava Moravske plava s crveno-bijelim orlom;[6] zastave Poljske iz 15. vijeka bile su crvena s bijelim orlom, bijelo-plavo-crveni barjak koji je prikazan i na Stokholmskom svitku, ilustrujući svečanu povorku u Krakovu 1605. godine.[7]
Na Slovenskom kongresu u Pragu 1848, prema Georgiju Vilinbahovu, učesnici su odlučili da će uzeti rusku bijelo-plavo-crvenu zastavu kao osnovu za zastave svojih oslobodilačkih pokreta.[4] Na samom kongresu češki Moravljani su nastupili sa bijelo-plavo-crvenom zastavom.[8] Iste godine Lužički Srbi su proglasili plavo-crveno-bijelu trobojku za svoj nacionalni simbol.[9] Iste boje, ali u drugačije rasporedu (crveno-bijelo-plava) koristio je ban Hrvatske Josip Jelačić 1848, na osnovu čije zastave je zasnovana savremena zastava Hrvatske.[4][10] Slovenačke patriote koristile su rusku trobojku u istom rasporedu boja, a slovački revolucionari 1848. usvojili su obrnuti raspored boja za zastavu — crvena-plava-bijela. Od 1918. plavo-bijelo-crvena trobojka postala je simbol Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.[4]
U inostranstvu su često viđali rusku trobojku kako se vijori na trgovačkim brodovima. U skladu sa međunarodnom tradicijom, po pravilu je da je nacionalna ili državna zastava istovremeno i zastava civilne flote.[4] Stoga je upravo ona smatrana „ruskom nacionalnom zastavom”.[11][12] U samoj Ruskoj Imperiji petrovska bijelo-plavo-crvena zastava često se smatrala filistrom, odnosno narodnom, i nakon što je država odobrila crno-žuto-bijelu zastavu 1858, druga zastava je prvenstveno smatrana zastavom vlade.[12]
Na Drugom sveslovenskom kongresu u Rusiji 1867, glavni simbol je bio bijelo-zlatni transparent, na kojim su se nalazili prvi slovenski učitelji Ćirilo i Metodije, a iznad njih — Spasitelju, blagoslovi ih za apostolsko djelo. Prema novinskim publikacijama tog vremena, ovaj barjak slovenskog jedinstva izazvao je poštovanje kod svih prisutnih.[13][14]
Postoji verzija o porijeklu panslovenskih boja od boja Francuske revolucije 1789, koje simbolizuju revolucionarne ideje.[15]
Moderne zastave slovenskih zemalja sa panslovenskim bojama[uredi | uredi izvor]
Zastave slovenskih entiteta i pokrajina sa panslovenskim bojama[uredi | uredi izvor]
-
-
-
-
-
-
-
Zastava Autonomnog Okruga Čukotka u Rusiji -
Zastava Autonomnog Okruga Komi-Perma u Rusiji -
-
-
Bivše zastave sa panslavenskim bojama[uredi | uredi izvor]
-
-
-
-
-
-
-
Zastava nekadašnje Republike Srpske Krajine -
-
Jedna od poljskih zastava korišćenih u Januarskom ustanku -
-
-
-
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg){kind=small}
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Tobolka, Zdeněk Václav (1901). Slovanský sjezd v Praze roku 1848 (na jeziku: češki). Nákl. F. Šimáčka. str. 99, 161. Pristupljeno 2. 7. 2021.
- ^ Vzpomínký na Petra Bezruče (na jeziku: češki). Vydala Podniková rada čs. pošty. 1947. str. 225. Pristupljeno 2. 7. 2021.
- ^ Kilюnen 2007, str. 103.
- ^ a b v g d Vilinbahov, Georgiй Vadimovič (2003). „Gosudarstvennaя geralьdika v Rossii: Teoriя i praktika” (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2. 7. 2021.
- ^ Samardžić, D. (1983). Vojne zastave Srba do 1918 (na jeziku: srpski). Beograd: Vojni muzej.
- ^ „Historické symboly - Ministerstvo vnitra České republiky”. www.mvcr.cz (na jeziku: češki). Pristupljeno 3. 7. 2021.
- ^ Bochenski, Zbignew (1988). „A Description of the Stockholm Roll”. Studia do dziejów dawnego uzbrojenia i ubioru wojskowego, cz. IX i X (na jeziku: engleski). Kraków.
- ^ Havlík 1990, str. 12.
- ^ „Lužickie serbы: Tыsяča let protivostoяniя assimilяcii”. Arhivirano iz originala 28. 05. 2013. g. Pristupljeno 13. 07. 2016.
- ^ „Flag Slovenii”. web.archive.org (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 2. 4. 2019. g. Pristupljeno 3. 7. 2021.
- ^ Soboleva & Artamonov 1993, str. 119.
- ^ a b Soboleva 2002, str. 157.
- ^ Maйorova, Olьga (2001). „Slavяnskiй sъezd 1867 goda: Metaforika toržestva — Žurnalьnый zal”. Novoe Literaturnoe Obozrenie (na jeziku: ruski). 51.
- ^ P., Maša (2012). „Putešestvie čehov v Moskvu” (PDF). ZEN magazine. Russkaя versiя : žurnal (na jeziku: ruski). 2: 92—95. ISSN 1805-6261. Arhivirano iz originala (PDF) 4. 10. 2013. g. Pristupljeno 4. 7. 2021.
- ^ „Los colores paneslavos”. Vexiloblogia (na jeziku: španski). 26. 8. 2008. Pristupljeno 4. 7. 2021.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Kilюnen, Kimmo (2007). Enciklopediя stranite po sveta i tehnite znamena (na jeziku: bugarski). TRUD Publishers. ISBN 978-954-528-775-6. Pristupljeno 4. 7. 2021.
- Havlík, Lubomir (1990). „Symboly moravské identity” (PDF). Moravskoslezská orlice (na jeziku: cz). 14: 12.
- Soboleva, N. A.; Artamonov, V. A. (1993). Simvolы Rossii. Očerki istorii gosudarstvennoй simvoliki Rossii (na jeziku: ruski). Moskva: Panorama. Pristupljeno 4. 7. 2021.[mrtva veza]
- Soboleva, N. A. (2002). Rossiйskaя gosudarstvennaя simvolika. Istoriя i sovremennostь (na jeziku: ruski). Moskva: VLADOS. Pristupljeno 4. 7. 2021.[mrtva veza]
Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]
- Želiba, A. V. (2007). „Slavяnskie cveta”. Gerboved (na jeziku: ruski). 2 (94): 24—29.
- Želiba O. V. Istorijat zastava slovenskih naroda. Jedinstvo u crveno belom // OCILO. — 2013, NOVEMBAR. — № 8. S. 40-47.