Pantalasa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pantalasa, plavi okean oko Pangee

Pantalasa (grč. Πανθάλασσα — svemorje, od grč. παν — sve i grč. θάλασσα — more), takođe poznat i kao Paleopacifik (Stari Pacifik), bio je ogromni okean koji je okruživao superkontinent Pangeu tokom kasnog paleozoika i ranog mezozoika. Iz njegovog severnog dela se razvio današnji Pacifik (odatle i naziv Paleopacifik), a iz jugoistočnog okean Tetis. Raspadom Pangee i popunjavanjem „rupa“ koje je njen raspad napravio, stvorili su se i Antlantski, Severni ledeni i Indijski okean.[1]

Na kartama Zemlje u doba Pangee i Pantalase, ekvator je linija koja razdvaja zemlju izloženu snažnoj glacijaciji na buduće Lauraziju i Gondvanu. Pantalasa je prazan okean, bez ostrva i sličnog, jer je sve ostalo bilo pod morem. Takođe, Pangea je predstavljena kao pustinja, ali ne u današnjem smislu, prema temperaturi i nedostatku vode, već prema nedostatku organskih materija na kopnu.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Gavrlilović, Ljiljana; Gavrilović, Dušan (2007). Geografija 1. Beograd: ZUNS. str. 32—34. ISBN 978-86-17-14283-2. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gavrlilović, Ljiljana; Gavrilović, Dušan (2007). Geografija 1. Beograd: ZUNS. str. 32—34. ISBN 978-86-17-14283-2.