Papa Aleksandar I

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Papa Aleksandar Prvi

Aleksandar I je bio rimski papa (105—115?), koji je prema predanju bio poreklom Grk iz porodice plemenitog roda.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Otac mu se takođe zvao Aleksandar a živeli su, prema legendi, u delu Rima koji se zvao Kaput Tauri. Tradicija takođe tvrdi da je na dužnost episkopa stupio mlad, u svojoj 25. godini. Rimska istoriografija kaže da je on među prvim episkopima izabran voljom samih episkopa sa područja Rima a ne kao do tada testamentalno ili od klera i vernika. Tvrdi se takođe da je imao dobre veze sa carskim dvorom posebno sa prefektom Rima Ermetom i tribunom Kvirinom. Međutim sve te veze nisu mu pomogle kada je 115. godine došlo do velikog talasa progona i egzekucija hrišćana. Sa njim su stradali i navedeni rimski funkcioneri. Sva trojica su po tradiciji pogubljena odsecanjem glava.

Jedan manuskript otkriven u 6. veku opisuje njegove teološke sporove sa grupom agnostika. Aleksandar je upravljao rimskom crkvom u vreme vladavine cara Trajana, koji je opijen velikim pobedama u Trakiji sam sebi podigao stub na čijem vrhu je bila njegova statua koja je 1578. zamenjena statuom Svetog Petra. O tretmanu hrišćana u doba cara Trajana nalazimo dosta podataka u Istoriji crkve Jevsevija iz Cezarije. Jevsevije se poziva na pisma koja je Trajanu slao njegov službenik Plinije Mlađi. Tako u jednom odlomku stoji:

Pisao mu je Plinije Mlađi, najčuveniji među guvernerima kao svom imperatoru s obzirom na veliki broj likvidiranih hrišćana koji su stradali samo zbog svoje vere naglašavajući svome caru da se njemu čini kako ti ljudi ne čine ništa pokvareno ili protiv zakona. Oni se jedino rano bude i pevaju himne Hristu, svom bogu. Oni odbacuju svaki kriminal, preljubu i ponašaju se prema zakonu. Na ovakav Plinijev dopis car donosi lukavu i perfidnu odluku-dekret po kojem on više neće tražiti i otkrivati hrišćane ali budu li zatečeni u vršenju obreda biće kažnjeni. Ovakvom odlukom strah hrišćana je naglo splasnuo u naivnom uverenju da im se dopušta da u zatvorenom prostoru i diskretno vrše svoje obrede. Međutim nije nedostajalo izgovora i grešaka na strani hrišćana pa su odlukama lokalnih funkcionera hrišćani opet stradali i bili zatvarani.

— Jevsevije Istorija crkve

Opisana imperatorova taktika primenjivana je širom Carstva posebno na obalama istočnog Mediterana. Po svoj prilici, u tu zamku je upao i Aleksandar sa svojim prijateljima iz vlasti. Prema tradiciji sahranjen je mnogo kasnije, kao mučenik, u Crkvi Svetog Petra u Rimu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]