Parabolični cilindrični koordinatni sistem

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Parabolični cilindrični koordinatni sistem je trodimenzionalni koordinatni sistem. Nastaje projekcijom dvodimenzionalnoga paraboličkoga koordinatnoga sistema u smeru -osi. Koordinatne površi su zbog toga konfokalni parabolički cilindri.

Definicija[uredi | uredi izvor]

Paraboličke cilindrične koordinate definišu se pomoću kartezijevih koordinata kao:

Površi konstantnoga oblikuju konfokalne parabolične cilindre:

koje su otvorene nagore. S druge strane površi konstantnoga oblikuju konfokalne parabolične cilindre:

koji su otvoreni u suprotnom smeru. Polumer r ima jednostavnu formulu:

koja je korisna za rešavanje Hamilton-Jakobijeve jednačine u paraboličkim koordinatama.

Lameovi kooeficijenti[uredi | uredi izvor]

Lameovi kooeficijenti za paraboličke cilindričke koordinate i su:

.

Infinitezimalni element zapremine je:

a Laplasijan je dan sa:

Parabolični cilindrični harmonici[uredi | uredi izvor]

Laplasova jednačina u paraboličnom cilindričnom sistemu može da se reši separacijom varijabli, pa se rešenje Laplasove jednačine može pretpostaviti kao:

a Laplasova jednačina se nakon deljenja sa V piše kao:

Pošto je deo po Z  dade separirati onda možemo da pišemo:

Drugi deo može da se napiše kao:

Taj deo opet može da se separira na dva dela odnosno na:

Rešenja te tri različite separirane jednačine je:

Rešenja druge i treće jednačine predstavljaju paraboličke cilindrične funkcije. Konačno rešenje je oblika:

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Parabolične cilindrične koordinate
  • Korn GA and Korn TM. (1961) Mathematical Handbook for Scientists and Engineers, McGraw-Hill.
  • Abramowitz, Milton; Stegun, Irene A., eds. (1965), Handbook of Mathematical Functions with Formulas, Graphs, and Mathematical Tables, New York: Dover. ISBN 978-0-486-61272-0.
  • Morse PM, Feshbach H (1953). Methods of Theoretical Physics, Part I. New York: McGraw-Hill. ISBN 0-07-043316-X