Patka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Patka
Bucephala albeola
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Anseriformes
Natporodica: Anatoidea
Porodica: Anatidae
Potporodice

Pogledajte tekst

Patka je opšti naziv za veliki broj vrsta ptica iz familije Anatidae koja uključuje i labudove i guske. Patke su podeljenje u više podfamilija u okviru familije Anatidae, one nisu monofilična grupa (grupa potomaka koja ima jednog zajedničkog pretka) već čine takson pošto se labudovi i guske ne smatraju patkama. Patke su uglavnom vodene ptice uglavnom manje od labudova i guski i mogu se naći u rečnim i morskim vodama.

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Sve patke pripadaju biološkom redu Anseriformes, grupi koja sadrži patke, guske i labudove, kao i vrištavce i svrakoliku gusku.[1] Sve osim vrištavica pripadaju biološkoj porodici Anatidae.[1] Unutar porodice, patke su podeljene na razne podporodice i 'plemena'. Broj i sastav ovih potporodica i plemena je uzrok značajnih neslaganja među taksonomistima.[1] Neki zasnivaju svoje odluke na morfološkim karakteristikama, drugi na zajedničkom ponašanju ili genetskim studijama.[2][3] Broj predloženih potporodica koje sadrže patke kreće se od dve do pet.[4][5] Značajan nivo hibridizacije koji se javlja među divljim patkama komplikuje napore da se razdvoje odnosi između različitih vrsta.[5]

Prikaz sletanja patke gluvare

U većini savremenih klasifikacija, takozvane 'prave patke' pripadaju potporodici Anatinae, koja je dalje podeljena na različit broj plemena.[6] Najveće od njih, Anatini, sadrži patke koje se „gljuraju” ili „rečne” – nazvane po njihovom načinu hranjenja prvenstveno na površini slatke vode.[7] 'Ronilačke patke', takođe nazvane po njihovom primarnom načinu hranjenja, čine pleme Aythyini.[8] 'Morske patke' iz plemena Mergini su ronilačke patke koje su specijalizovane za ribu i školjke i provode većinu svog života u slanoj vodi.[9] Pleme Oxyurini sadrži 'čvrstorepe', ronilačke patke poznate po svojoj maloj veličini i krutim, uspravnim repovima.[10]

Brojne druge vrste koje se nazivaju patke ne smatraju se 'pravim patkama' i obično su smeštene u druge potporodice ili plemena. Patke pištalice se pripisuju bilo plemenu (Dendrocygnini) u potporodici Anatinae ili potporodici Anserinae,[11] ili njihovoj sopstvenoj potporodici (Dendrocygninae) ili porodici (Dendrocyganidae).[5][12] Pegava patka iz Australije je jedini član plemena Stictonettini u potporodici Anserinae,[11] ili u sopstvenoj porodici, Stictonettinae.[5] Patke školjkare čine pleme Tadornini u porodici Anserinae u nekim klasifikacijama,[11] i sopstvenu potporodicu Tadorninae, u drugim,[13] dok se patke frftavke ili nalaze u porodici Anserinae u plemenu Tachyerini[11] ili zajedno sa patkama školjkarama u plemenu Tadorini.[5] Patke perjanice se u nekim klasifikacijama nalaze u plemenu Cairinini u potporodici Anserinae, dok je to pleme eliminisano u drugim klasifikacijama i njegovi članovi pripisani su plemenu Anatini.[5] Andska patka je uglavnom uključena u potporodicu Anserinae u monotipskom plemenu Merganettini,[11] ali je ponekad uključena u pleme Tadornini.[14] Patka sa ružičastim ušima se ponekad uključuje kao prava patka u pleme Anatini[11] ili pleme Malacorhynchini,[15], a ponekad se grušiše sa patkama u plemenu Tadornini.[11]

Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]

Patke vrste Tachyeres patachonicus u Ušuaji, Argentina

Patke imaju kosmopolitsku distribuciju i nalaze se na svim kontinentima osim na Antarktiku.[1] Nekoliko vrsta uspeva da živi na subantarktičkim ostrvima, uključujući Južnu Džordžiju i Oklandska ostrva.[16] Patke su stigle do brojnih izolovanih okeanskih ostrva, uključujući Havajska ostrva, Mikroneziju i ostrva Galapagos, gde su često lutajuće i ređe rezidentne.[17][18] Nekoliko vrsta su endemske za tako udaljena ostrva.[17]

A brown duck in a fast-flowing stream
Ženka patke patke u Kornvolu, Velika Britanija.

Neke vrste pataka, uglavnom one koje se gnezde u umerenoj i arktičkoj severnoj hemisferi, migriraju; one u tropima uglavnom to ne čine. Neke patke, posebno u Australiji gde su padavine nestalne, nomadske su, tražeći privremena jezera i bazene koji nastaju nakon lokalizovane jake kiše.[19]

Odnos sa ljudima[uredi | uredi izvor]

Lov[uredi | uredi izvor]

Ljudi su lovili patke od praistorije. Iskopavanja đubrišta u Kaliforniji koja datiraju od pre 7800 - 6400 godina su otkrila kosti pataka, uključujući najmanje jednu sada izumrlu vrstu neletača.[20] Patke su hvatali u „značajnom broju“ stanovnici tokom holocena u donjoj dolini reke Ohajo, što sugeriše da su koristili sezonsku blagodat koju su pružale migrirajuće vodene ptice.[21] Neolitski lovci na udaljenim lokacijama kao što su Karibi,[22] Skandinavija,[23] Egipat,[24] Švajcarska[25] i Kina oslanjali su se na patke kao izvor proteina tokom dela ili cele godine.[26] Arheološki dokazi pokazuju da su narod Maori na Novom Zelandu lovili neleteću Finčovu patku, verovatno do izumiranja, iako je grabežljivost pacova takođe mogla da doprinese njenoj sudbini.[27] Sličan kraj je čekao Čatam patku, vrstu sa smanjenim sposobnostima letenja koja je izumrla ubrzo nakon što su njeno ostrvo kolonizovali polinezijski doseljenici.[28] Verovatno je da su pačja jaja skupljali i lovci-sakupljači iz neolita, iako su čvrsti dokazi o tome nedostupni.[22][29]

U mnogim oblastima, divlje patke (uključujući patke uzgajane i puštene u divljinu) love se radi hrane ili sporta,[30] pucanjem ili ranije hvatanjem pomoću mamaca za patke. Pošto plutajuća patka ili patka koja leži na kopnu ne mogu da reaguju da polete ili da se brzo kreću, izraz „sedeća patka“ je počelo da znači „laka meta“. Ove patke mogu biti kontaminirane zagađivačima kao što je PCB.[31]

Domestikacija[uredi | uredi izvor]

Američke pekinske patke, uobičajena rasa domaćih pataka

Patke imaju mnogo ekonomskih upotreba, jer se uzgajaju zbog mesa, jaja i perja (posebno paperja). Približno 3 milijarde pataka se zakolje svake godine za meso širom sveta.[32] Takođe ih drže i uzgajaju avikulturisti i često se izlažu u zoološkim vrtovima. Skoro sve vrste domaćih pataka vode poreklo od patke gluvare (Anas platyrhynchos), osim mošusne patke (Cairina moschata).[33][34] Pozivna patka je još jedan primer rase domaće patke. Ime joj potiče od prvobitne upotrebe koju su ustanovili lovci, kao mamac za privlačenje divljih pataka sa neba, u zamke koje su im postavljene na zemlji. Ova patka je najmanja rasa domaćih pataka na svetu, jer teži manje od 1 kg (2,2 lb).[35]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Carboneras 1992, str. 536.
  2. ^ Livezey 1986, str. 737–738.
  3. ^ Madsen, McHugh & de Kloet 1988, str. 452.
  4. ^ Donne-Goussé, Laudet & Hänni 2002, str. 353–354.
  5. ^ a b v g d đ Carboneras 1992, str. 540.
  6. ^ Elphick, Dunning, Jr. & Sibley 2001, str. 191.
  7. ^ Kear 2005, str. 448.
  8. ^ Kear 2005, str. 622–623.
  9. ^ Kear 2005, str. 686.
  10. ^ Elphick, Dunning, Jr. & Sibley 2001, str. 193.
  11. ^ a b v g d đ e Carboneras 1992, str. 537.
  12. ^ American Ornithologists' Union 1998, str. xix.
  13. ^ American Ornithologists' Union 1998.
  14. ^ Carboneras 1992, str. 538.
  15. ^ Christidis & Boles 2008, str. 62.
  16. ^ Shirihai 2002, str. 239, 245.
  17. ^ a b Pratt, Bruner & Berrett 1987, str. 98–107.
  18. ^ Fitter, Fitter & Hosking 2000, str. 52–3.
  19. ^ „Pacific Black Duck”. www.wiresnr.org. Arhivirano iz originala 25. 11. 2021. g. Pristupljeno 2018-04-27. 
  20. ^ Erlandson 1994, str. 171.
  21. ^ Jeffries 2008, str. 168, 243.
  22. ^ a b Sued-Badillo 2003, str. 65.
  23. ^ Thorpe 1996, str. 68.
  24. ^ Maisels 1999, str. 42.
  25. ^ Rau 1876, str. 133.
  26. ^ Higman 2012, str. 23.
  27. ^ Hume 2012, str. 53.
  28. ^ Hume 2012, str. 52.
  29. ^ Fieldhouse 2002, str. 167.
  30. ^ Livingston, A. D. (1998-01-01). Guide to Edible Plants and Animals (na jeziku: engleski). Wordsworth Editions, Limited. ISBN 9781853263774. 
  31. ^ „Study plan for waterfowl injury assessment: Determining PCB concentrations in Hudson river resident waterfowl” (PDF). New York State Department of Environmental Conservation (na jeziku: engleski). US Department of Commerce. decembar 2008. str. 3. Pristupljeno 2. 7. 2019. 
  32. ^ „FAOSTAT”. www.fao.org. Pristupljeno 2019-10-25. 
  33. ^ „Anas platyrhynchos, Domestic Duck; DigiMorph Staff - The University of Texas at Austin”. Digimorph.org. Pristupljeno 2012-12-23. 
  34. ^ Sy Montgomery. „Mallard; Encyclopædia Britannica”. Britannica.com. Pristupljeno 2012-12-23. 
  35. ^ Glenday, Craig (2014). Guinness World Records. str. 135. ISBN 978-1-908843-15-9. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]