Pegasus erlajns

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pegasus erlajns
Pegasus Airlines
IATA ICAO Oznaka
PC PGT SUNTURK
Osnovana1990.
Čvorište
Klub putnikaPegazus plus
Flota43 (+102. porudžbine)
Destinacije85 destinacija
SedišteIstanbul,  Turska
Ključne ličnostiAli Šabandži
Veb-sajtwww.flypgs.com

Pegasus erlajns (tur. Pegasus Hava Taşımacılığı A.Ş., brendiran kao Pegasus Airlines) je turska niskotarifna avio-kompanija sa sedištem u Istanbulu.[1] Nekada je poslovao kao čarter avio-kompanija u saradnji sa irskim Er Lingusom, dok danas Pegasus erlajns posluje samostalno i u većinskom je vlasništvu ESAS Holdinga.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Boing 737-800 Pegasus erlajnsa u staroj livreji sleće na aerodrom Bristol
Boing 737-800 Pegasus erlajnsa u novoj livreji na aerodromu Cirih

1. decembra 1989. dve kompanije Net i Silker, u saradnji sa irskim Er Lingusom, odlučuju da formiraju čarter avio-kompaniju nazvanu Pegasus erlajns, koja je započela sa radom 15. aprila 1990. godine sa dva iznajmljena Boinga 737-400. Ali samo četiri meseca kasnije došlo je do invazije Iraka na Kuvajt i sedmomesečna okupacija, koja je potom usledila, je značajno uticala na turski turizam i novoformiranu avio-kompaniju.[2]

Do 1992. godine, turisti su počeli da se vraćaju u Tursku i Pegasus je započeo sa rastom, uz iznajmljivanje i trećeg Boinga 737-400. Pegasus je uzeo na lizing i dva aviona tipa Erbas A320 kako bi se izborio sa tražnjom u vreme letnje sezone.[2]

Nakon dve pozitivne godine, Er Lingus i Net su 1994. odlučili da prodaju svoje akcije kompaniji Yapi Kreditbank iz Istanbula, čime je Pegasus postao 100% u turskom vlasništvu.[2]

4. septembra 1997. godine, Pegasus naručuje od Boinga još jedan 737-400 i jedan 737-800, što ga čini prvim turskim prevoznikom koji je naručio Boing 737 nove generacije. Pegasus je, takođe, potpisao i ugovor sa lizing kućom ILFC o lizingu dodatnih 10 Boinga 737-800.[2]

U januaru 2005. godine, ESAS Holding postaje vlasnik Pegasus erlajnsa i postavlja Ali Šabandžija za prvog čoveka avio-kompanije. Dva meseca kasnije, Šabandži odlučuje da Pegasus preraste iz čarter avio-kompanije u niskotarifnu avio-kompaniju. Već u novembru 2005. Pegasus je naručio 12 novih modela 737-800s, sa opcijom narudžbine još 12 737-800s do novembra 2008. Ova poslednja opcija je fleksibilna, jer omogućava izmenu modela na Boing 737-700 sa 149 sedišta ili Boing 737-900 sa 215 sedišta, u zavisnosti od tražnje..[2]

U toku 2007. godine, Pegasus erlajns je prevezao više putnika nego bilo koja privatna avio-kompanija u Turskoj. Tokom 2008. godine, Pegasus erlajns je prevezao ukupno 4,4 miliona putnika.[3]

U grčkoj mitologiji, Pegaz (grč. Πήγασος) je predstavljao krilatog konja, Posejdonovog i Meduzinog sina. Pegaz je leteo brzinom vetra, bio je nežan i mudar, čista srca, a živio na visokim planinama, najviše na Helikonu, mestu gde su obitavale Muze.

Destinacije[uredi | uredi izvor]

Po podacima iz decembra 2012. godine, Pegasus erlajns leti do sledećih destinacija:[4]

Adana, Alma Ata, Amsterdam, Ankara, Antalija, Atina, Bazel, Batumi, Bejrut, Beograd , Bergamo, Berlin, Beč, Bodrum, Brisel, Bukurešt, Keln, Kopenhagen, Dablin, Dalaman, Diseldorf, Dijarbakir, Donjeck, Dubai, Elazig, Erbil, Frankfurt, Gazijantep, Hataj, Istanbul, Izmir, Kajzeri, Konja, Krasnodar, Lavov, London, Malatija, Mančester, Marsej, Minhen, Nikozija, Omsk, Pariz, Priština, Rim, Sent Etjen, Samsun, Sivas, Skoplje, Stokholm, Tbilisi, Teheran, Tel Aviv, Trabzon, Van, Harkov, Cvajbriken, Cirih, Štutgart

Kod šer ugovori[uredi | uredi izvor]

Flota[uredi | uredi izvor]

Po podacima iz decembra 2012, flota Pegasusa se sastoji od 43 aviona, uglavnom tipa Boing 737-800, prosečne starosti 4,2 godine:[5]

Flota Pegazus erlajnsa
Tip aviona U floti Naručeno Broj sedišta Napomena
Erbas A320neo 0 100 TBA
Boing 737-400 2 0 168 Biće povučeni iz saobraćaja sa prispećem novih Boing 737-800 modela
Boing 737-800 41 2 180 3 aviona lete za IZer
Ukupno 43 102
Nekadašnja flota Pegasus erlajnsa
Tip aviona Ukupno Uveden Povučen
Boing 737-500 3 2006 2012

Kabina[uredi | uredi izvor]

Svi avioni Pegasus erlajnsa poseduju isključivo sedišta u jednoj, ekonomskoj klasi. „Leteći kafe“ sa bogatom ponudom toplih obroka, salata, sendviča i alkoholnih i bezalkoholnih pića je dostupan svim putnicima, uz dodatno plaćanje za tu uslugu. Pegazus razmatra uvođenje IFE sistema za zabavu tokom leta. (Trenutno, u pojedinim aviona tipa Boing 737-800 postoje ekrani iznad sedišta koji isključivo prikazuju kompjuterski generisanu mapu leta).[2]

Obuka i održavanje[uredi | uredi izvor]

Za razliku od većine niskotarifnih avio-kompanija, Pegasus poseduje sopstveni centar za obuku kabinskog osoblja, kao i centar za održavanje aviona, Pegazus Tehniku. Oba centra su potpuno licencirana i služe obuci, kako zemaljskog, tako i kabinskog osoblja.[2][6]

Incidenti i nesreće[uredi | uredi izvor]

  • 10. marta 2010. godine na letu 361 Pegasus erlajnsa, avion tipa Erbas A319 koji je leteo za kompaniju IZer, imao je prinudno sletanje na aerodrom Frankfurt usled kvara opreme na nosnom delu stajnog trapa aviona. Avion je bezbedno sleteo, ali su bile probušene obe prednje gume, a aerodromska pista 07R/25L je bila zatvorena 3 sata za saobraćaj zbog ovog incidenta.[7]

Sponzorstva[uredi | uredi izvor]

Pegasus erlajns je jedan od zvaničnih sponzora Turk telekom arene, novoizgrađenog stadiona na kome igra turski fudbalski klub Galatasaraj.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Headquarters." Pegazus erlajns., Pristupljeno 24. 11. 2012. "Adresa: Aeropark Yenişehir Mah. Osmanlı Bulvarı No:11 34912 - Kurtköy Istanbul / Turkey"
  2. ^ a b v g d đ e "Krilati konji iznad Istanbula“ - Airliner World, Decembar 2008.
  3. ^ sabanciuniv.edu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. maj 2010), Pristupljeno 23. 4. 2013.
  4. ^ Destinacije i red letenja Pegasus erlajnsa Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. jun 2012), Pristupljeno 23. 4. 2013.
  5. ^ Pegasus Airlines fleet list at planespotters.net, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  6. ^ Pegasus Flight Academy > About Pegasus > Pegasus Airlines, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  7. ^ Pegazus erlajns let 361 - 10. mart 2010., Pristupljeno 23. 4. 2013.
  8. ^ Sabah Newspaper, Pristupljeno 23. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]