Pentej

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Penteja rastržu Ina i Agava, poklopac sa ukrasne činije, 450-425. p. n. e., Luvr.

Pentej (grč. Πενθεύς) je u grčkoj mitologiji bio tebanski kralj.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Njegovo ime znači „bol“.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Pentej je na tebanski presto došao nakon Kadma, osnivača tog grada. Bio je Ehionov sin, jednog od Sparta, ljudi rođenih iz zmajevih zuba. U istorijsko vreme, Sparti su smatrani uticajnim klanom u ovom gradu. Pentejeva majka je bila Agava, jedna od kćerki Kadma i Harmonije. Zbog svog plemenitog porekla, Pentej je bio moćni kralj, ali takođe i arogantan, drzak i bezbožan čovek.[2]

Pentej i stranci[uredi | uredi izvor]

Prema nekim autorima, lakomisleni Pentej je otvorio kapije Tebe ubicama, braći Nikteju i Liku, učinivši ih građanima svog grada, ali im omogućivši i da budu uticajni, iako su ubili kralja Flegiju, koji je vladao negde u Beotiji i bio deda boga Asklepija. Ova dvojica stranaca koji su došli sa ostrva Eubeje, ubrzo su uzurpirali rukovođenje Tebom, uključujući grad u tuđe ratove i čineći druge zločine, poput onog koji je Lik počinio sa svojom surovom suprugom Dirkom, kada su oteli, zatvorili i mučili Antiopu, majku Amfiona i Zeta. Ali, iako je primio ovu dvojicu braće u svoj grad, Pentej nije bio toliko spreman da ugosti i boga vina Dionisa, za koga je mislio da je smrtan čovek.[3]

Dionisov dolazak[uredi | uredi izvor]

Dionis je pristigao u Tebu nakon dugog putovanja po azijskim zemljama u liku smrtnog čoveka, želeći da predstavi svoje obrede u gradu gde je njegova majka Semela umrla od munje zbog Herine spletke. Takođe je izabrao Tebu kao prvi grad u Heladi u kojoj se znalo za vino, ali i zbog Semelinih sestara koje su ga klevetale da nije Zevsov sin. One su tvrdile da je Semela začela sa smrtnikom, te da je Kadmo u želji da sačuva kćerkinu reputaciju izmislio priču o Zevsovoj ljubavi. Priču su dokazivale tvrdnjom da ju je Zevs zapravo ubio zbog te svetogrdne laži. Dakle, Dionis je imao nameru da kazni klevetnice i da im pokaže šta znači kada nisu upućene u njegove obrede, te kada je došao u grad, učinio je da žene napuste svoje kuće u pomami i otrče na planinu Kiteron, obučene u haljine prikladne za njegove misterije. Odlučio je da one budu u takvom stanju sve dok ne priznaju ko je njegov pravi otac.[4] Bez obzira na te događaje, Pentej se opirao bogu, izbegavajući da mu prinosi žrtve, a i da ga pominje u molitvama. Zbog kraljeve tvrdoglavosti, poslovi u gradu su stali i grad je bio u stanju nereda. Pentej je rešio da pohvata žene sa planine, te da ih silom vrati okovane u grad. Dionis je za to vreme, sa manirima Afrodite, provodio dane i noći sa mladim devojkama koje su bile oduševljene njegovim misterijama. Još odavno, prorok Tiresija je upozorio Penteja i prema OvidijevimMetamorfozama“ mu rekao da ako ne bude obožavao boga Dionisa, biće rastrgnut na delove koji će biti svuda razbacani. Pentej je Dionisa, bez obzira na to, nazvao vračem i čarobnjakom iz inostranstva.[5] Konkretno, Pentej je bio zgrožen načinom na koji je Dionis otresao svoju kosu i smatrao je da je lek za takvu drskost odsecanje glave. Potom je smatrao da je prikladnija kazna za Dionisa strašna smrt vešanjem, jer je izdavanje za potomka vrhovnog boga bio težak zločin. Da je Dionis zaista bio bog, kaznio bi bezbožnog Penteja, jer su bogovi, po mišljenju kralja, mogli da se osvete kada god su to želeli. Ali prema Euripidu, nije samo to predstavljalo problem Penteju, već kako je rekao Tiresiji, obredi u kojima žene uživaju u grožđu (odnosno vinu), nikako nisu zdravi.[6] Tiresija je ipak pokušao da ubedi kralja da je ovaj novi bog zapravo dobar, jer je od Demetrinog vremena, koja je ljudima podarila „suvu“ hranu, on bio prvi koji je darujući ljudima sok iz grožđa, istovremeno podario i način da zaborave na svoju tugu i svakodnevne brige i teške poslove, te da utonu u san. Takođe je pokušao da ga ubedi da konzumiranje vina može da poboljša vidovnjačke veštine. Savetovao je kralja da ipak slavi Dionisa, jer je moć boga uvek iznad moći čoveka, a u vezi sa Pentejevim razmišljanjem o raskalašnim ženama tokom tog obreda, rekao je da Dionis neće prisiljavati žene da budu skromne jer to nije želja boginje ljubavi Afrodite. Međutim, pošto je skromnost vrlina, Tiresija je tvrdio da devojke koje su zaista skromne, neće biti „okaljane“ tokom bahanalija.[7] Kadmo je podržao Tiresiju, ali nisu ubedili arogantnog kralja. Ono što je Pentej video u Dionisu nije bio bog, već feminizirani mladić koji je kvario žene i skrnavio tebanske postelje. Zato je smišljao novi način kako će ga pogubiti i zaključio da je najbolje da bude kamenovan do smrti.[8] Zbog ovakvih misli, Pentej je opisan kao „drski manijak“, jer je Dionis predstavljao dobrog boga, a ne boga rata i destrukcije. Naprotiv, on je voleo mir i doneo je ljudima veselje uz muziku i ples. To je bio bog koji se gnušao onih koji se protive srećnom životu, poput Penteja.[9]

Pentejeva smrt[uredi | uredi izvor]

Pentej je takođe opisan kao nerazuman čovek, arogantni vladar sa konfuznim idejama o zakonu i redu. Zato je poslao stražu da uhapsi sve one koji su nosili vence u kosi i da te iste vence pobacaju. Tako je i Dionis, koji je bio odeven kao i drugi učesnici bahanalija, bio okovan i izveden pred kralja koji nije cenio njegovu lepu pojavu.[10] Pentej je zatvorio Dionisa, ali se ovaj oslobodio (ili je zaludeo kralja koji je umesto njega, okovao bika[1]) i zapalio Pentejevu palatu (ili je vatra suknula iz Semelinog groba[11]), a i deo palate je razrušio zemljotres. U međuvremenu, Penteju su počele da pristižu vesti o čudima na planini Kiteron. Tamo nije bilo pijančenja i igranja ili kako je kralj sarkastično to nazivao „Afroditinog lova“, već su žene svih godina davale mleko gazelama i štencima vukova i to su ih dojile novopečene majke koje su napustile svoju novorođenčad. Takođe su grebale zemlju prstima ili je udarale tirsevima i na tom mestu su poticali izvori vina i mleka, a sa samih tirseva je kapao med. Međutim, kada bi ih iz zasede zaskočili kraljevi ljudi, one su bile u stanju da ih rastrgnu. Kada su im pobegli, one su počele da komadaju teliće i krave, a čak su i bikove obarale na zemlju. Potom su, poput vojnika, napale grad i sve prevrnule i odnele decu iz domova. Videli su ih kako nose teške objekte na svojim ramenima i kako spaljuju katance bez paljenja vatre. Oni koje su menade napale su probali da se odbrane oružjem, ali nisu mogli da ih rane, dok su ih one neprekidno ranjavale svojim tirsevima.[12] Glasnik je zamolio Penteja da prihvati Dionisa, jer je bilo očigledno da se ovakva čuda nisu mogla dogoditi bez pomoći boga, ali je Pentej ipak odlučio da napadne menade jer nije mogao da prihvati da ga žene ponize, a i računao je da je sila ipak na njegovoj strani; imao je vojsku, konje, oružje i štitove.[13] Međutim, pre nego što je krenuo u akciju, Dionis, koji je bio obučen kao sveštenik, ubedio ga je da najpre ode u šumu da špijunira menade, preobučen u ženu kako ga ne bi ubile. Kada je tako uradio i prikrao se menadama, Dionis ga je smestio na vrh bora, potpuno izloženog i naredio ženama da ga kazne.[14] Prve su dotrčale Agava i njene sestre, pomračenog uma, vukući ga dole. Dionis im je dao veliku snagu i one su iščupale bor iz zemlje. Pentej je pokušao da pokaže majci ko je, jer je strgao sa glave veo i žensku kosu, ali je Agava mislila da pred sobom ima lava. Pritisla je sina nogom i istrgla mu levu ruku, a priključile su joj se i druge Tebanke koje su komadale njegovo telo i razbacivale delove svuda po planini. Agava je glavom svog sina „ukrasila“ svoj tirs, te zamahujući njime, vratila se u grad. Kada joj se razbistrio um i kada je shvatila šta je uradila, otišla je u izgnanstvo. Delove Pentejevog tela je pokupio Kadmo.[11]

Umetnost[uredi | uredi izvor]

Eshil je napisao tragediju „Pentej“, ali ona nije sačuvana. Euripid je u svojoj tragediji „Bakhe“ opisao Pentejevu sudbinu.[11]

Drugi likovi[uredi | uredi izvor]

U mitu se pominjao još jedan Tebanac sa ovim imenom, koji je spremao zasedu za Tideja, pred rat sedmorice protiv Tebe. Tidej ga je ubio, kao i ostale učesnike ovog poduhvata.[15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  2. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Pentheus1; King Pentheus 1
  3. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Pentheus1; Previous unwise deeds of Pentheus 1
  4. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Pentheus1; Dionysus 2 in Thebes
  5. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Pentheus1; The obstinacy of Pentheus 1
  6. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Pentheus1; Two ways to kill a man
  7. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Pentheus1; Tiresias' lecture
  8. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Pentheus1; A third way to kill a man
  9. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Pentheus1; Crazy thoughts
  10. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Pentheus1; Guards against Garlands
  11. ^ a b v Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  12. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Pentheus1; Marvels in the mountain
  13. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Pentheus1; Exhortation to Pentheus 1 & Helmets better than wreaths
  14. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Pentheus1; Hopes to watch what will disgust him
  15. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Pentheus1; Another Pentheus

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]