Pernik

Koordinate: 42° 36′ 12″ S; 23° 02′ 00″ I / 42.60345° S; 23.03335° I / 42.60345; 23.03335
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pernik
bug. Перник
Panorama grada Pernika
Zastava
Zastava
Grb
Administrativni podaci
Država Bugarska
OblastPernička oblast
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 91.883
Geografske karakteristike
Koordinate42° 36′ 12″ S; 23° 02′ 00″ I / 42.60345° S; 23.03335° I / 42.60345; 23.03335
Pernik na karti Bugarske
Pernik
Pernik
Pernik na karti Bugarske
Ostali podaci
GradonačelnikRosica Janakijeva
Poštanski broj2300
Pozivni broj076

Pernik je opština i grad u Bugarskoj, u zapadnom delu zemlje. Grad je i sedište istoimene Perničke oblasti.

Pernička oblast je rudarska regija sa najvećim rudarskim rezervama u Bugarskoj. Zbog toga je Pernik središte rudarske industrije u Bugarskoj.

Poreklo naziva[uredi | uredi izvor]

Naziv „Pernik“ vezuje se za staroslovenskog boga Peruna.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Ostaci srednjovekovnog utvrđenja Krakra kod Pernika
Rudarska uprava (sagrađena 1929–1932)
Palata kulture (sagrađena 1953—1957)

Grad Pernik se nalazi 30 km jugozapadno od Sofije i to je prestonici najbliži značajaniji grad u državi.

Pernik se smestio u dolini gornjeg toka reke Strume, na starom srednjovekovnom trgovačkom putu SofijaSolun. (danas magistrala E79). Grad okružuju planine Vitoša, Viskjar i Golo brdo. I pored toga što je grad u dolini, on je na znatnoj nadmorskoj visini od 710 m, pa je to je najviši veći grad u Bugarskoj.

Klima u gradu je oštra varijanta kontinentalne zbog znatne nadmorske visine grada.

Na području opštine Pernik se nalazi i deo nacionalnog parka „Vitoša“ (bug: Naroden park „Vitoša") od čijih 26577 hektara se na opštinskim ataru nalaze 9988 hektara. 5 km južno od grada nalazi se rezervat Ostrica sa najvećim vrhom na (1.146 m n. v. na planini Golo Brdo (bug: Golo bъrdo).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Okolina grada Pernika bila je naseljena još u rimsko vreme. Tu je bio rimski grad "Aelea".[1] Prvo naselje na mestu Pernika bilo je srednjovekovno naselje i utvrda Krakra.

Krakra je u vreme cara Samuila bio njegov vojvoda[2] - zaštitnik tog grada.[3] Odbranio je grad dva puta herojski se boreći: 1002. i 1016. godine. Utvrđeni grad Pernik po planinom Vitošom je branio prelaz iz Pomoravlja i Podunavlja u maričku i strumičku dolinu. Vizantijski car Vasilije opsedao je 1016. godine bezuspešno grad 88 dana, pa se povukao.[4]

Stefan Nemanja je pre 1192. godine osvojio i porušio do temelja tvrđavu Pernik, blizi Sredeca (Sofije).[5]

U 14. veku grad Krakra pada pod vlast Osmanlija i gubi značaj. Po oslobađanju ovog kraja od Osmanlija 1878. godine Pernik je bio malo selo. Međutim, otkriće rudnog bogatstva na ulasku u 20. vek dovelo do najglog rasta naselja. Godine 1929. Pernik zvanično postaje grad, a 1958. oblasno središte. U periodu između 1934. i 1946. godine stanovništvo se tu uvećalo za 80%, što je najviši rast u celoj Bugarskoj.[6]

Crkva Sv. Jovana u Perniku ima drveni ikonostas i vladičanski sto, koji je rezao majstor drvorezbar Mijak, Nestor Aleksijević Mirčeski.[7]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Demografija
1934.1946.1956.1965.1975.1985.1992.2001.2011.
21.26934.98163.48281.52687.40894.15590.54985.99180.191

Po procenama iz 2007. godine grad Pernik imao 83.869 stanovnika. Većina gradskog stanovništva su etnički Bugari. Ostatak su [mahom Romi. Pretežna veroispovest stanovništva je pravoslavna.

Poslednjih 20ak godina grad gubi stanovništvo zbog udaljenosti od glavnih tokova razvoja u zemlji. Ovo je mnogo dramatičnije nego kod drugih gradova slične veličine zbog stangacije rudarstva, koje je veoma bitno za grad. Oživljavanje privrede i blizina Sofije trebalo bi zaustaviti negativni demografski trend.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Pernička oblast je rudarska regija sa najvećim rudarskim rezervama uglja u Bugarskoj. Zbog toga je Pernik središte rudarske i energetske industrije u Bugarskoj.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Na području opštine Pernik ima 20 osnovnih škola, 9 srednjih škola i 6 gimnazija.

Opština Pernik[uredi | uredi izvor]

Opština Pernik ima 2 grada i 22 sela.

Gradovi su:

Velika sela su:

  • Divotino
  • Dragičevo
  • Studena

Srednja po veličini sela su:

  • Kladnica
  • Ljulin (bug: Lюlin)
  • Mešćica
  • Rudarci
  • Jardžilovci (bug: Яrdžilovci)

Mala sela su:

  • Bogdanov dol
  • Bosnek
  • Vitanovci
  • Golemo Bučino
  • Kralev dol, Rosnik
  • Černa gora

Najmanja sela su:

  • Viskjar (bug: Viskяr)
  • Zidarci
  • Leskovec
  • Planinica
  • Raduj (bug: Raduй)
  • Selišćen dol (bug: Seliщen dol)
  • Čujpetlovo (bug: Čuйpetlovo)

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Otadžbina", Beograd 1881. godine
  2. ^ Milovan Ristić: "Strumica", Beograd 1925.
  3. ^ Jovan Rajić: "Istorija raznih narodov najpače Bolgarov, Horvatov i Serbov", Beč 1794.
  4. ^ "Srpski letopisi", Budim 1860.
  5. ^ Majkov: "Istorija srpskog naroda", prevod, Beograd 1876. godine
  6. ^ "Glasnik srpskog geografskog društva", Beograd 1947.
  7. ^ "Glasnik etnografskog muzeja", Beograd 2001.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]