Pero Zubac
Pero Zubac | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 30. maj 1945. |
Mesto rođenja | Nevesinje, DF Jugoslavija |
Državljanstvo | Srbija |
Obrazovanje | Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu |
Pero Zubac (Nevesinje, 30. maj 1945) srpski je i jugoslovenski književnik, prevodilac, scenarista i novinar.[1]
Autor je više od pedeset knjiga poezije i dvadeset antologija jugoslovenskog i svetskog pesništva. Član je Udruženja novinara Srbije, Društva književnika Vojvodine i Udruženja književnika Srbije, u kojem je jedno vreme bio i potpredsednik. Počasni je član osnivač Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”, gde se nalazi i njegov legat.[2]
Biografija[uredi | uredi izvor]
U rodnom mestu završio je osnovnu školu, a eksperimentalnu gimnaziju pohađao je u Lištici i Zrenjaninu. Nakon završene gimnazije upisao je književnost jugoslovenskih naroda na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu.[1]
Tokom svoje bogate i raznovrsne karijere bavio se, između ostalog, književnošću, novinarstvom, uredništvom, scenaristikom, mentorskim i prevodilačkim radom.
Književnost[uredi | uredi izvor]
Kao književnik i pesnik, prvi put je zapažen krajem svoje devetnaeste godine, kada je objavio „Mostarske kiše”, ljubavnu poemu koja važi za jednu od najlepših na srpskim prostorima.[2] Tokom svog višedecenijskog književnog rada, Zubac je objavio 50 knjiga poezije, kao i 20 knjiga pesama za decu, jednu knjigu eseja („Ti dani“, Stražilovo, Novi Sad, 1976), lirsku studiju o Lenki Dunđerskoj, tri knjige parodija na jugoslovensko pesništvo („Pantologija nova”, „Smejuljci”, „Perodije”), ali i 16 antologija jugoslovenskog i stranog pesništva. Objavio je više tekstova o jugoslovenskoj periodici na teme iz sovjetske i ruske umetnosti.
Na strane jezike prevedeno mu je 8 knjiga (dve knjige na makedonski, dve na albanski, jedna na mađarski, jedna na italijanski, jedna na španski i jedna na rumunski jezik), a njegove pesme prevođene su na dvadeset svetskih jezika. Poemu „Mostarske kiše”, u prevodu Irine Čivalihine, objavio je moskovski časopis Rabotnica u tiražu od čak 19.750.000 primeraka.[2] Zubac se i sam bavio prevodilačkim radom, a pesme je prevodio sa ruskog, mađarskog, makedonskog i slovenačkog jezika, i prepevao sa turskog, holandskog i nemačkog jezika.
Njegova poezija nalazi se u desetak stranih i preko tri stotine domaćih antologija pesnika i pesništva za decu. Osim toga, zastupljen je u čitankama i lektiri u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.
Na njegove stihove komponovano je više kantata, solo pesama, oratorijuma, a za stihove je dobio najznačajnije nagrade na jugoslovenskim festivalima u Opatiji, Beogradu, Podgorici, Nišu, Donjem Milanovcu, Pančevu, Rožajama i Nikšiću.
Osam godina bio je mentor najtalentovanijih literata u Vojvodini u Centru za talente Republike Srbije.
Novinarstvo[uredi | uredi izvor]
Pero Zubac je, kao novinar, imao svoje kolumne i feljtone u časopisima Borba i Naša Borba (Beograd), Pobjeda (Podgorica), Svetu, Uni i Nedelji (Sarajevo), Oku (Zagreb), Paradoksu, (Zagreb), Dnevniku (Novi Sad), Poletu (Zagreb), Radu (Beograd), Glasu omladine (Novi Sad), NS nedeljniku (Novi Sad), Slobodnoj Dalmaciji (Split) i Subotičkim novinama (Subotica).
Bio je glavni urednik studentskog lista Indeks, glavni i odgovorni urednik časopisa za kulturu Polja u Novom Sadu, urednik zagrebačke revije Polet, urednik skopske Misle, časopisa Detinjstvo Zmajevih dečjih igara i časopisa za djecu Vitez iz Beograda, ali i saradnik brojnih jugoslovenskih revija, časopisa i listova. Trenutno je urednik nekoliko edicija izdavačke kuće „Srpska knjiga M“ iz Rume i član redakcije časopisa za kulturu „Krovovi“ u Sremskim Karlovcima.
Scenaristika[uredi | uredi izvor]
Kao televizijski autor i urednik, Zubac je napisao i realizovao preko četiri stotine scenarija za dokumentarne, muzičke, zabavne, umetničke i emisije za decu i mlade. Bio je zaposlen na Televiziji Novi Sad više od trideset godina, a u Radio-televiziji Srbije bio je glavni i odgovorni urednik Kulturno-umetničkog programa, urednik programa za decu i mlade, koordinator Programa za decu, kao i pomoćnik glavnog i odgovornog urednika Zabavno-rekreativnog i sportskog programa. Bio je i urednik popularnih jugoslovenskih serijala za decu „Muzički tobogan” i „Fazoni i fore”, kao i serije klasične muzike Radio-televizije Srbije „Harmonija sfera“. U ovim medijskim kućama radio je sve do penzionisanja 2008. godine.
Napisao je scenarija za 8 dokumentarnih filmova za „Neoplanta film“ Novi Sad i celovečernji film „Centar filma” iz Beograda o Jovanu Jovanoviću Zmaju. Napisao je scenario i igrao naratora u dokumentarno-igranom filmu „Doba Dunđerskih” u proizvodnji „Košutnjak filma" iz Beograda koji je premijerno prikazan u Novom Sadu juna 2014. godine.Takođe, autor je i koautor brojnih multimedijalnih spektakala (Dani mladosti, logorske vatre, otvaranja olimpijskih takmičenja).
Za scenario filma Karolja Višeka „Pinki” dobio je Zlatnu povelju međunarodnog Beogradskog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma.
Članstva[uredi | uredi izvor]
Sedamdesetih godina dvadesetog veka Zubac je bio, u dva četverogodišnja mandata, član Izvršnog odbora Republičke zajednice kulture. Član je Udruženja novinara Srbije, Društva književnika Vojvodine i Udruženja književnika Srbije, u kojem je jedno vreme bio i potpredsednik, a od 2003. godine je redovni član Akademije prirodnih i humanitarnih nauka Kneževa Ščerbatovih, Moskva, Ruska Federacija. U avgustu 2013. godine izabran je za dopisnog člana Vojvođanske akademije nauka i umetnosti (VANU). Centar za mir i multietničku saradnju Mostar izabrao ga je 2005. godine za počasnog člana Centra. Takođe, počasni je član osnivač Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”, u kojem se nalazi i njegov legat. Izabran je za počasnog člana BHAAS-a 2021. godine, za redovnog člana Slovenske akademije 2022. i 2024. za redovnog člana VANU.[3]
Trenutno živi i stvara u Novom Sadu.
Legat Pere Zupca[uredi | uredi izvor]
Pero Zubac jedan je od prvih ljudi koji su podržavali osnivanje Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat” u Beogradu,[4] gde je ujedno i počasni član osnivač, kao i član Izvršnog saveta.[2][5] U Udruženju je formirao i svoj legat, poklonivši brojne knjige i predmete, uključujući i veliki broj izdanja sa posvetama, kao i značajnu kolekciju književne periodike i rukopisa. U više navrata potpisivao je knjige za Zbirku posveta koje je formiralo Udruženje, a u kojoj se danas ukupno nalazi više od 50.000 posveta.
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
Dobitnik je brojnih nagrada među kojima su:[1]
- „Nagrada punoletstva” OK SSO Novi Sad
- „Goranov vijenac”
- „Goranova plaketa” za književnost za djecu
- Nagrada „Jovan Popović”
- Nagrada „Žarko Vasiljev”
- Oktobarska nagrada Novog Sada
- Povelja Novog Sada
- Nagrada oslobođenja Mostara
- Zlatna plaketa grada Vukovara
- Velika povelja grada Kraljeva
- Nagrada oslobođenja Kikinde
- „Zlatna kap sunca Mostara”
- „Stražilovo”
- „Zmajev štap”
- Nagrada Sremskih Karlovaca
- „Pavle Adamov”
- Godišnja nagrada Radio Beograda
- Nagrada „Zmajevih dečjih igara” za književnost za decu
- Nagrada „Stara maslina” za književnost za decu
- „Gašino pero”, za životno delo u književnosti za decu
- „Zlatni ključić” Smederevske pesničke jeseni za književnost za decu
- Zlatna čaša manifestacije „Čaša vode sa izvora”
- Nagrada oslobođenja Vojvodine
- Povelja Putić
- Sretenjski odren drugog stepena Republike Srbije[6]
- Povelja Udruženje književnika Srbije za životno delo[7]
- Počasni je građanin srpskih sela Mrčajevaca, Panonije i Krčedina.
- Povelja Udruženja književnika Srbije[8]
Dela (bibliografija)[uredi | uredi izvor]
Književna dela
|
Antologije
Drame
Libreto
Priredio
Multimedijalna dela
|
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v „Pero Zubac”. Društvo književnika Vojvodine. Pristupljeno 5. 2. 2024.
- ^ a b v g „Legat Pere Zubca” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-13.
- ^ „Pero Zubac – dopisni član | Vojvođanska akademija nauka i umetnosti”. vanu.org.rs. Pristupljeno 2. 3. 2024.
- ^ „Avanturista koji 250 godina čuva u kući milion knjiga”. Al Jazeera Balkans (na jeziku: bošnjački). 2018-12-09. Pristupljeno 2020-08-13.
- ^ „Uprava i osnivači” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-13.
- ^ „Sretenje 2021. godine” (PDF). Pristupljeno 2. 3. 2024.
- ^ O, P. „Pero Zubac dobitnik Povelje za životno delo”. Politika Online. Pristupljeno 2023-02-16.
- ^ Kurteš, Aleksandra (18. 2. 2023). „Peri Zupcu Povelja za životno delo”. Politika. Pristupljeno 20. 2. 2023.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Pero Zubac: Internet je spasio poeziju - intervju („Kulturište”, 05. april 2019)[mrtva veza]
- Pero Zubac - intervju („Politika“, 2. septembar 2010)
- I danas se neki udvaraju uz „Mostarske kiše“ („Politika“, 15. maj 2011)
- Još sanjam mostarske kiše („Večernje novosti“, 31. avgust 2013)
- Mostarske kiše još ga prate („Politika“, 27. jul 2015)
- Pero Zubac, Stranica mog života: Nevesinjski snegovi daleko dragoceniji od mostarskih kiša (1977)
- Doček sa kapetanom Mikom Antićem („Politika”, 2. januar 2022)
- Rođeni 1945.
- Nevesinjci
- Srpski književnici
- Srpski pesnici
- Jugoslovenski književnici
- Jugoslovenski pesnici
- Književnici Republike Srpske
- Članovi Udruženja književnika Srbije
- Dobitnici nagrade Lenkin prsten
- Dobitnici Vukove nagrade
- Dobitnici Povelje Udruženja književnika Srbije
- Dobitnici nagrade Zlatni ključić
- Nosioci Sretenjskog ordena
- Legati i zbirke u Adligatu
- Osnivači i članovi Adligata