Petrova gora
 |
| Petrova Gora | |
|---|---|
 Spomenik Vojina Bakića, 2010. | |
| Geografske karakteristike | |
| Najviša tačka | Mali Petrovac |
| Ndm. visina | 512 m |
| Koordinate | 45° 16′ 49″ S; 15° 45′ 39″ I / 45.2802° S; 15.7608° I |
| Geografija | |
  Petrova gora | |
| Države |  Hrvatska |
Petrova gora je planina na Kordunu, u Hrvatskoj. Prema nastanku spada u starije geološke formacije. Bogata je šumom i vodom, relativno niska, ali sa brojnim brdima, usjecima i potocima.
Ime[uredi | uredi izvor]
Ranije ime planine bilo je Gvozd, po gvožđu koje se moglo tamo naći. Godine 1097. došlo je do bitke između vojske ugarskog kralja Kolomana i hrvatske vojske. Poraz u bici i pogibija hrvatskog kralj Petra Snačića je označila kraj hrvatskih narodnih vladarskih loza, a samim tim i gubitak nezavisnosti i podaništvo ugarskoj kruni, koje je trajalo sve do završetka Prvog svetskog rata 1918.
Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]
U Drugom svjetskom ratu, planina je postala sklonište srpskom narodu koji je bježao ispred ustaškog terora, a poslije i partizanska baza. Ustaše i okupator su sproveli niz ofanziva na planinu, u kojima je uglavnom stradalo civilno stanovništvo.
Najteže je bilo u proljeće 1942, kada se manji dio ljudi spasio iz neprijateljskog obruča, dok je oko 10.000 ubijeno. Ukupno je na Kordunu, čija je Petrova gora centralni dio, stradalo oko 27.000 ljudi u ratu (30% predratnog stanovništva). Kao uspomena na te događaje, nastala je pjesma „Na Kordunu grob do groba“.
Međutim, partizanski otpor nikad nije uništen, dijelom zahvaljujući i sistemu zemunica i skrovišta koje je bilo teško otkriti. Centralna partizanska bolnica je radila od 1941. do 1945, zajedno sa štamparijom lista „Vjesnik“, radionicama, skladištima i drugim objektima. U blizini je i partizansko groblje.
Spomenik na vrhu Petrovac[uredi | uredi izvor]
Spomenik na najvišem vrhu Petrovac je sagrađen kao uspomena na stradanje srpskog stanovništva i partizanski otpor u Drugom svjetskom ratu. To je bilo i poprište jedne od očajnih epizoda Drugog svjetskog rata, kada je oko 300 Srba naoružanih samo roguljama, izginulo napadajući ustaše utvrđene na vrhu Petrovac, za vrijeme proboja obruča na Petrovoj gori 1942. godine.
Sa vrha spomenika može se ponekad vidjeti Zagreb, koji je udaljen oko 70 km.
Najviši vrhovi[uredi | uredi izvor]
- Mali Petrovac, 512 m
- Veliki Petrovac, 507 m, mjesto spomenika
- Mali Velebit, 325 m
Biljke i životinje[uredi | uredi izvor]
Od drveća najviše je zastupljena bukva, zatim hrast kitnjak, obični grab i pitomi kesten. Još se javljaju brijest, javor, jasen, klen, divlja trešnja, crna jova, cer i druge vrste drveća.
Od životinja, česte su srna, divlja svinja, divlja mačka, jazavac, kuna zlatica, kuna belica, lasica, lisica, zec, puh i vjeverica. Među pticama su česti jastreb kokošar, kobac ptičar, šumska sova, svraka, šojka kreštalica, fazan, ćuk, divlja grlica, siva vrana i druge.
Veliki broj jestivih pečurki (gljiva) je prisutan, i branje istih donosi dodatni prihod stanovnicima.
Zanimljiva mjesta[uredi | uredi izvor]
- Centralna partizanska bolnica. Kompleks drvenih brvnara iz 2. SR, u Pišinom gaju. Tu je bila partizanska bolnica, štamparija lista Vjesnik, zemunice i groblje.
- Muljava, motel na prilazima vrhu Petrovac iz pravca Vojnića.
- Mali Petrovac, ostaci temelja katoličkog manastira iz 14. vijeka.
- Kraljev grob, navodno mjesto groba hrvatskog kralja Petra Svačića.
