Pitija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Umetnička predstava Pitije kako sedi na tronošcu, koju je naslikao Džon Kolijer 1891.

Pitija (grč. Πῡθία) je u grčkoj mitologiji bila sveštenica Apolonovog hrama u Delfima.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pitija je bila žena starija od pedeset godina, odevena uvek u devojačke haljine i koja je živela odvojeno od svog supruga. Proricanje se u početku odvijalo sedmog dana delfskog meseca, kada je navodno Apolon rođen, a kasnije jednom mesečno, osim u tzv. nesrećne dane i tokom zimskih meseci kada se smatralo da Apolon boravi u zemlji Hiperborejaca. Pitija je svoje proricanje obavljala nakon priprema koje su podrazumevale kupanje u izvoru Kastalije i uzimanje vode sa izvora Kasiotisa. Samo proricanje je izvodila na tronošcu, žvaćući lišće sa Apolonovog lovora i udišući isparenja koja su dopirala iz jednog procepa. Njena proročanstva su bile nepovezane reči, od kojih su potom sveštenici pravili stihove, čije je značenje bilo uglavnom dvosmisleno. Pitanja koja su ljudi postavljali Pitiji su bila najčešće u vezi sa ratovima, politikom i osnivanjem kolonija. Njeni saveti su uživali veliki ugled u celom antičkom svetu tokom arhajskog razdoblja.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Prema mitu, svetilište je prvobitno pripadalo Geji, ali ga je Apolon prisvojio kada je pobedio čudovište Delfinu ili Pitona koji ga je čuvao. Svetilištu je posvetio tronožac, koji je postao njegov simbol. Međutim, kada je Pitija odbila da proriče Heraklu, ovaj je ukrao tronožac u nameri da na drugom mestu ustanovi svoje proročište, što je izazvalo Apolonov gnev.[1]

Pitija se pominje u mitologiji u vezi sa mnogim mitskim likovima. Savetovala je stanovnike Metaponta da podignu statuu bogu Apolonu i Aristeju, koji im je to i naredio. Egeju je prorekla da će mu prva žena koju bude sreo roditi sina, što je mudri kralj Pitej iskoristio i predstavio mu svoju kćer Etru, kako bi se orodio sa atinskim kraljem. Koreba je savetovala da ponese tronožac i da se nastani na mestu gde mu on ispadne iz ruku. To se desilo na brdu Geraniji i tako je nastalo naselje Tripodisk.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]