Плава лагуна (film iz 1980)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Plava laguna
Filmski poster
Žanravantura
RežijaRandal Klajzer
ScenarioДаглас Деј Стјуарт
ProducentRandal Klajzer
Glavne ulogeBruk Šilds
Kristofer Atkins
Leo Makern
Vilijam Danijels
MuzikaBazil Poledoris
Producentska
kuća
Columbia Pictures
Godina1980.
Trajanje104 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
IMDb veza

Plava laguna (engl. The Blue Lagoon) je avanturistički film iz 1980. zasnovan na romanu Henrija de Vere Stakpula, inače je rimejk istoimenog filma iz 1949.


Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Film se bavi parom veoma mladih brodolomnika koji su dospeli na pusto ostrvo kad su imali po sedam godina, gde odrastaju i gde su upućeni isključivo jedno na drugo s obzirom da ostaju na ostrvu potpuno sami. Kao adolescenti, doživljavaju i ljubav. Sve to vreme moraju da uče kako da prežive u divljoj prirodi koja pruža mnogo mogućnosti (drva od kojih prave kolibu, izobilje hrane, riba, tropskih plodova), ali i mnoge opasnosti, kao što su otrovne životinje. Prepuštajući se uglavnom instinktima oni ne samo da opstaju, već uspevaju i da odgaje dete koje su dobili...

Datumi premijera[uredi | uredi izvor]

država datum
SAD, Njujork 5. jun 1980.
Japan 16. avgust 1980.
Argentina 25. septembar 1980.
Norveška 5. decembar 1980.
Zapadna Nemačka 19. decembar 1980.
Finska 25. decembar 1980.
Francuska 28. januar 1981.
Švedska 21. februar 1981.
Turska mart 1984.

Kritike[uredi | uredi izvor]

U „Politikinom zabavniku“ ovaj film je okarakterisan kao veoma loš, zbog obilja nepotrebnih scena (kao što su prikazi „iznenađenih“ papagaja), ali i zbog nelogičnosti. Na primer, koliba koju su brodolomnici sagradili izgleda kao hotelska soba, što je kasnije parodirano u filmu „Strogo poverljivo“. Takođe, na drugom kraju ostrva stanuju urođenici, odnosno divlje pleme sa kojima se brodolomnici uopšte ne sreću do kraja filma, iako na ostrvu provode mnogo godina[1].

Kao loša ocenjena je i gluma Bruk Šilds, iako ju je upravo ovaj film i proslavio. Prve godine u kojoj je uspostavljena „nagradaZlatna malina kao antipod čuvenoj nagradi Oskar, a to je upravo godina kada je nastao i film (1980), za najgoru glumicu je proglašena Bruk Šilds. Naime, Zlatnu malinu je osnovao Džon Vilson, a „nagrađuje“ se najgori film, najgori glumac i glumica, sporedne uloge, scenario, režija – zapravo, gotovo sve kategorije koje nudi i nagrada Oskar, ali u negativnom smislu.[2][3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Politikin zabavnik“ broj 2889, 26.6.2007. strana 52.
  2. ^ coolinarika.com: Zlatna malina, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  3. ^ Zvanični sajt Zlatne maline[mrtva veza], Pristupljeno 23. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]