Planinarska oprema

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Osnovna planinarska oprema podrazumeva cipele, jaknu, ranac. Spisak opreme za ozbiljnije planinarske ekspedicije je dugačak. On pored hrane i vode podrazumeva penjačku opremu (pojas, prusik, karabineri, cepin, dereze, šlem, štapovi...), opremu za prenoćište (šator, vreća, podloga), ostalu opremu (naočare za sunce, ski naočare, baterijska lampa, kompas...)

Obuća[uredi | uredi izvor]

Dve vrste planinarskih cipela, kožne i plastične.

Postoji mnogo različitih vrsta planinarskih cipela, a planinari biraju odgovarajuće u zavisnosti od uspona. Za lakše uspone u nižim planinama, koji obuhvataju uglavnom pešačenje, koriste se mekše i udobnije cipele. Ako je potrebno kretati se po kamenju ili kroz sneg, tada se koriste glomaznije i tvrđe cipele.

Planinarske cipele su duboke, što treba da smanji mogućnost povreda skočnog zgloba, kao i drugih spoljnih uticaja (kamenje, sneg) na nogu. Planinari često nose dva para čarapa (donje - tanke, i gornje - često vunene). Duž cipele (đona) se često prostire metalna šina koja treba da obezbedi ravnomernije prenošenje opterećenja. Đon se najčešće izrađuje od vibrama ili sličnih materijala. Đon treba da obezbedi toplotnu izolaciju, kao i da smanji mogućnost da dođe do klizanja.

Planinari često nose rezervne pertle. Najbolji način za sušenje cipela (da se što brže osuše, a da se ne oštete) je da se u njih stave zgužvane stare novine, a cipele se okače na konopac unutar šatora.

Odeća[uredi | uredi izvor]

Veš. Pošto je na velikim visinama veoma hladno, planinari najčešće nose dugi veš. Ranije se najviše koristio pamučni i vuneni veš, dok se danas koriste veštački materijali. Ovi materijali se nekad nazivaju „aktivni“ materijali, a veš proizveden od njih „aktivni veš“. Njihove glavne prednosti su to što se mnogostruko brže suše, lakši su i tanji. Kompanije u kojima su ovi materijali razvijeni su ih zakonom zaštitili, tako da ih samo oni mogu proizvoditi.

Čarape. Čarape se takođe prave od veštačkih materijala, ali je to jedini deo odeće kod koga se još uvek veliki deo planinara odlučuje za prirodne materijale. Planinari najčešće dva para čarapa: pamučne (ili od nekog veštačkog materijala) do noge, a preko njih vunene.

Pantalone. Postoji nekoliko osnovnih zahteva koje pantalone treba da ispunjavaju: da budu tople, lagane, udobne i da ne propuštaju vodu. Kao i ostatak planinarske opreme, i one treba da propuštaju vlagu na spolja, ali ne i na unutra.

Kamašne. Kamašne pokrivaju deo noge od cipela do kolena. One služe tome da sneg ne upada u cipele. Takođe, na manjim visinama, ako se planinar kreće kroz visoku travu, one mogu da štite od mokre trave, upadanja kamenčića u cipelu, kao i od krpelja.

Jakna. Najčešće se pravi od dva sloja: donji sloj, do tela, pravi se od polara ili sličnog materijala, čija je osnovna uloga da greje, dok se gornji deo pravi od goreteksa ili sličnog materijala, čija je osnovna uloga da štiti od kiše, snega i vetra.

Odeća za gornji deo tela. Planinari najčešće oblače više slojeva odeće. Do tela se oblače materijali koji bolje odvode vlagu, a preko njih oni koji bolje greju.

Rukavice. Najčešće se koriste dva para rukavica: donji - tanki, i gornji. Ukoliko planinar nema potrebu da često manipuliše malim predmetima (karabineri i slično) a treba da bude izložen niskoj temperaturi, koriste se gornje rukavice sa dva prsta, zato što se tako prsti bolje greju.

Kapa je jako bitan deo opreme. Najčešće je od polara, ili vunena. Preko vunene kape, u slučaju kiše i snega se često nosi kapuljača.

Razna oprema[uredi | uredi izvor]

Naočare za sunce se koriste i po oblačnom vremenu, jer i tada zračenje može biti veoma veliko.

Skijaške naočare se koriste u slučaju jakog snega i vetra. Pri jako niskim temperaturama moguće je koristiti i masku koja prekriva lice.


Posuda za vodu ne treba da bude od plastike, jer se voda u njoj brzo može zalediti. Najčešće se koriste posude od aluminijuma ili termosi od različitih materijala.

Lampa. Nekada planirano, a nekada ne, deo uspona ili silaska može se odvijati noću. Tada je potrebna lampa. Danas se najčešće koriste čeone lampe, jer tako ruke ostaju slobodne.

Ranac treba da odgovara potrebama. Postoje ranci zapremine od 10 litara do 100 litara. Za jednodnevne izlete, najčešće se koriste ranci zapremine od 20 do 40 litara, a za višednevne od 65 do 100 litara, zavisno od količine opreme i hrane. Sa spoljašnje strane ranca može postojati nekoliko džepova i traka, kojima je moguće pričvrstiti cepin, kacigu ili podmetač za spavanje. Ranci se često prave od kordure, jer kordura ne propušta kišu i sneg.

Kamp oprema[uredi | uredi izvor]

Vreća. Postoje letnje i zimske vreće. U nekima se može spavati i na temperaturi od -20 stepeni, a i nižoj. Dobre vreće su lagane i zauzimaju malo prostora.

Podloga za vređu služi kao toplotna izolacija.

Šator može biti za jednu ili više osoba. Ukoliko je šator za više osoba, on se često može podeliti na dva dela pri nošenju u rancu.

Primus je boca sa gasom na kojoj se može skuvati supa, čaj, ili otopiti sneg (na usponima koji traju više dana, kada se ne može nositi dovoljno vode sa sobom).

Penjačka oprema (tehnička oprema)[uredi | uredi izvor]

Cepin.
Dereze.
Karabiner.

Cepin. Cepin je deo standardne planinarske opreme. Cepin je namenjen za izradu stepenica i oslonaca u tvrdom snegu i ledu, kao oslonac pri veranju i spuštanju na strmim zaleđenim padinama, za kočenje prilikom proklizavanja, te izradu bivaka u tvrdom snegu. Sastoji se od kljuna, lopatice, drške, omče i šiljka.

Dereze. Dereze se nose na nogama, u slučaju da se ide po ledu. Postoje dereze sa gurtnama, poluautomatske dereze i automatske dereze. Dereze se koriste za bezbedno kretanje i veranje po tvrdom i zaleđenom snegu, strmim travnatim padinama i u listopadnim šumama. Imaju 12 ili 14 zubaca. Pričvršćuju se za obuću pomoću traka za vezivanje.

Štapovi za planinarenje pre spadaju u opremu za hodanje nego u penjačku opremu. Služe da smanje opterećenost nogu (pre svega kolena), pogotovo kada planinari prelaze dugačke deonice ili nose težak ranac. Da bi dugo trajao, vrh se proizvodi od karbida.

Karabiner. Karabiner Karabiner je metalni prsten izduženog oblika koji se upotrebljava za spajanje užeta sa klinom u steni, za vezivanje planinskih užadi, omči, lestvica, privremenog osiguranja i sredstava za spašavanje. Nije preporučljivo za spajanje dva veračka užeta. Karabiner se sastoji od tela, preklapača i opruge, a mogu imati i maticu. Izdrže opterećenje od 1800kg i više. Na svakom karabineru ispisano je koliko opterećenje izdrže..

Pojas. Postoji pojas za celo telo. Umesto njega, bolje je koristiti odvojen pojas za donji, a odvojen za gornji deo tela. Za pojas se kači karabiner, kojim se penjač vezuje za prusik. Nekada prvi penjač u nizu nosi i grudni i donji pojas (jer je on izložen najvećoj opasnosti u slučaju pada), a ostali samo donji.

Šlem služi za zaštitu od kamenja koje može padati sa visine.

Klinovi. Klinovi se ukucavaju u stenu, procep u steni, led ili sneg. Klinovi pri veranju služe kao veštački oslonci u steni. Izrađuju se od kovanog čelika, legiranog hroma, vanadijuma, molibdena i specijalnih aluminijumskih legura. Dužina klinova je od 4-30cm. Klinovi se dele na vertikalne, horizontalne, dijagonalne, univerzalne, klinove sa alkom, žlebaste klinove, specijalne, ekspanzione, drvene, snežne i ledene klinove. Delovi klina su: glava, telo, vrh i ušice..

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]