Povolška Bugarska

Povolška ili Volška Bugarska (rus. Волжская Булгария), odnosno Volško-Kamska Bugarska (rus. Волжско-Камская Булгария), ili Itilska Bugarska (tat. Идел Болгар; čuv. Атӑлçи́ Пӑлха́р), bila je srednjovjekovna prabugarska država koja je od 7. do 13. vijeka postojala oko ušća rijeke Kame u Volgu u današnjoj Rusiji. Svojevrsni današnji nasljednici Povolške Bugarske su Tatarstan i Čuvašija, republike u sastavu današnje Ruske Federacije.

Nastanak

Izvornih podataka o Povolškoj Bugarskoj je malo. Autentični prabugarski zapisi se nisu sačuvali, pa većina podataka potiče iz tadašnjih arapskih, persijskih, indoarijskih i ruskih izvora. Nešto je podataka prikupljeno kasnijih arheološkim iskopavanjima.

Područje Povolške Bugarske su ispočetka naseljavala ugro-finska plemena. Prabugari su se tamo preselili iz okolice današnjeg Azova oko godine 665. Vodio ih je Kotrag, sin prabugarskog kana Kubrata. U 8. vijeku su naselili područje Idel-Ural (Volga-Ural), te su krajem 9. vijeka postali dominantna populacija i ujedinili različita plemena koja su živjela na tom području. Dio prabugarskih plemena se, pak, naselio dalje na zapad, odnosno u Podunavlju u današnjoj Bugarskoj, stopivši se sa tamošnjim slovenskim stanovništvom, preuzevši južnoslovenski jezik i pravoslavnu vjeru te tako stvorivši modernu bugarsku naciju.

Plemena na području Povolške Bugarske su se počela udruživati krajem 9. vijeka. Podigli su prijestonicu Bolgar, smještenu oko 160 km južno od današnjega Kazanja. Većina istoričara smatra da nisu bili sasvim nezavisni od Hazara, barem do 965. kada je Hazare uništio Svjatoslav I Kijevski.

Abu el-Gazi Bahadur je nazvao povolškoprabugarski narod imenom Ulak.

Uspon

Kijevska Rusija i Povolška Bugarska 1237. godine

Najveći dio stanovništva Povolžja su činila turkijska plemena, među kojima su bili Prabugari, Suvari, Barsili, Bilari, Balandžari i dio Burtasa (prema ibn Rustahu). Potomci tog dijela Povolških Prabugara, s većim ili manjim primjesama ugro-finskih i kipčaških turkijskih naroda su današnji Čuvaši i kazanski Tatari. Manji dio stanovništva su činili ugro-finska plemena (Esegeli i Paskatiri) od kojih su vjerovatno nastali današnji Besermeni i Tatari.

Pod vladavinom Almiša je u 10. vijeku državna religija postao islam. U državu je godine 922/923. abasidski halif al-Muktadir poslao Ibn Fadlana. Njegova misija je bila uspostaviti diplomatske odnose, obučiti suce (kadije) i učitelje šerijatskog prava i pomoći izgradnji tvrđava i džamija. Uprkos uvođenja islama, duže vremena se među Povolškim Prabugarima nastavio praktikovati tengrizam.

Povolška Bugarska je bila na srednjem toku Volge, pa je zato pred krstaške ratove postala važnom rutom i počela dominirati trgovinom između Evrope i Azije. Prijestonica Bolgar je postala razvijeni i bogat grad, koji se po materijalnom bogatstvu mogao takmičiti s najvećim središtima islamskog svijeta. Glavni trgovski partneri Povolških Prabugara su bili Vikinzi, Bjarmija na južnoj obali Bijelog mora i slivu Sjeverne Dvine, Jugra između rijeke Pečore i sjevernog Urala i Nenci. Njihovi trgovci su putovali do Bagdada i Carigrada na jugu odnosno do Kine na istoku.

Druga veća naselja su bili Biljar, Suvar, Kašan i Žukotin. Današnji gradovi Kazanj i Jelabuga su se razvili iz nekadašnjih povolškobugarskih tvrđava. Neka od povolškobugarskih naselja, spominjanih u ruskim ljetopisima, do danas nisu otkrivena. Među njih spadaju Ošelj, Tuhčin, Brjahimov i Tav Ile. Neke od njih su prilikom najezde potpuno uništili Mongoli.

Jedina vojnička sila koja je ugrožavala Povolšku Bugarsku su bile ruske kneževine na zapadu. Rusi su u 11. vijeku opustošili Povolšku Bugarsku, a na prijelazu iz 12. u 13. vijeka, vladari Vladimira na čelu sa Andrejem Bogoljubskim i Vsevoldom III, strahujući od povolškobugarskog napada sa istoka, preventivno napali povolškobugarska mjesta. Povolški Prabugari su zbog toga prestonicu premjestili iz Bolgara u Biljar.

Propast

Crna palata u prijestonici Bolgar

Đavolji toranj u Jelabugi, 12. vijek

U septembru 1223. je prethodnica mongolske Džingis-kanove vojske pod Subedejem kod Samare prva prešla granicu Povolške Bugarske, ali je poražena. Godine 1236. su se Mongoli vratili i u pet godina pokorili cijelu državu, koja je tada trpila unutrašnje sukobe. Povolška Bugarska je postala dio Džočijevog kanata, kasnije Zlatne horde. Podijeljena je na nekoliko kneževina, koje su postali vazali Zlatne horde, i imali nešto autonomije. Godine 1438. je od jedne od njih nastao Kazanjski kanat.

Dio istoričara vjeruje da je tokom mongolske invazije ubijeno preko 80% stanovništva. Preživjeli su se povukli na područje današmnje Čuvašije i Tatarstana stvorilo nekoliko država. Stepska područja Povolške Bugarske su naselili nomadski Kipčaci i Mongoli, pa je zbog njih došlo do nestanka poljoprivrede.

Preživjela povolškobugarska naselja su kasnije obnovila i postala središta trgovine i u Zlatnoj hordi.

Galerija

• 
  Povolška Bugarska u Evroazijskom svetu oko 1200. godine
• 
  Grnčarija Povolške Bugarske, 10—14 vijek
• 
  Ogrlica, Povolška Bugarska, 10—14 vijek

Literatura

• Koesel, Karrie J. (2014). Religion and Authoritarianism: Cooperation, Conflict, and the Consequences. str. 103. 
• Champion, Timothy (2014). Nationalism and Archaeology in Europe. str. 227. 
• Nicolle, David (2013). Armies of the Volga Bulgars & Khanate of Kazan. str. 14. 
• Southeastern Europe in the Middle Ages, 500-1250, Florin Curta, Cambridge University Press, 2006, ISBN 0521815398
• Charles, Robert H. (2007) [1916]. The Chronicle of John, Bishop of Nikiu: Translated from Zotenberg's Ethiopic Text. Merchantville, NJ: Evolution Publishing. ISBN 9781889758879. 
• Ostrogorsky, George (1956). History of the Byzantine State. Oxford: Basil Blackwell. 
• Gurov, Dilian (mart 2007). „The Origins of the Bulgars” (PDF). CS1 održavanje: Format datuma (veza)
• Leif Inge Ree Petersen (2013). Siege Warfare and Military Organization in the Successor States (400-800 AD): Byzantium, the West and Islam. Brill. str. 369. ISBN 9789004254466. 
• Rasho Rashev, Die Protobulgaren im 5.-7. Jahrhundert, Orbel, Sofia, 2005
• Mingazov S. Kubrat - the Ruler of Great Bulgaria and Ketrades - character of John of Nikiu work - Kazan: Institute of History of Academy of Science of Republic of Tatarstan, 2012
• Mingazov S. The Heirs of Great Bulgaria in Western Europe// Philology and Culture. - 2012. - No. 1 (27).- S. 201-207. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. јануар 2022)
• The Other Europe in the Middle Ages: Avars, Bulgars, Khazars, and Cumans, Florin Curta, BRILL, 2008, ISBN 9004163891
• Diaconis, Paulus (787). Historia Langobardorum. Monte Cassino, Italy. Book V chapter 29. Arhivirano iz originala 2008-05-17. g. Pristupljeno 2012-08-07. 
• Genito, Bruno (2001). „Sepolture Con Cavallo Da Vicenne (Cb)” (PDF). I° Congresso Nazionale di Archeologia Medievale. Arhivirano iz originala (PDF) 2. 6. 2006. g. Pristupljeno 2007-09-27. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
• Belcastro, M. G.; Faccini F. (2001). „Anthropological and cultural features of a skeletal sample of horsemen from the medieval necropolis of Vicenne-Campochiaro (Molise, Italy)” (PDF). Collegium Antropologicum. 25 (2): 387—401. PMID 11811269. Arhivirano iz originala (PDF) 2009-02-27. g. Pristupljeno 2007-09-27. 
• „Longobard necropolis of Campochiaro”. Arhivirano iz originala 6. 11. 2007. g. Pristupljeno 2007-09-27. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
• Conte Miltenova, N. - I Bulgari di Gallo Matese - Prefazione e postfazione di Giuseppe Mario Tufarulo Passaporto Editore, Roma, 1993. - C.N.R.
• Vasil N. Zlatarski. Istoriя na Pъrvoto bъlgarsko Carstvo. Epoha na huno-bъlgarskoto nadmoщie s. 188.
• Runciman, Steven (1930). „§ Appendix V – Bulgar titles”. A history of the First Bulgarian Empire. macedonia.kroraina.com. London: George Bell & Sons. 
• Maenchen-Helfen, Otto John (1973), The World of the Huns: Studies in Their History and Culture, University of California Press, ISBN 9780520015968 
• Tokarev, Sergei A. (1980). Mify narodov mira [Myths of the world's peoples] (na jeziku: ruski). 2. Moscow: Sovetskaya Entsiklopediya. 
• Shnirelʹman, Viktor A. (1987). „The Rivalry for the Bulgar legacy”. Who Gets the Past?: Competition for Ancestors Among Non-Russian Intellectuals in Russia. Woodrow Wilson Center Press. ISBN 9780801852213. 
• Fine, John V. Antwerp (1991). The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century. University of Michigan Press. ISBN 9780472081493. 
• Golden, Peter Benjamin (1992). An introduction to the History of the Turkic peoples: ethnogenesis and state formation in medieval and early modern Eurasia and the Middle East. Wiesbaden: Otto Harrassowitz. ISBN 9783447032742. 
• Olson, James S.; Pappas, Lee Brigance; Pappas, Nicholas Charles (1994). An Ethnohistorical Dictionary of the Russian and Soviet Empires. Greenwood Publishing Group. ISBN 9780313274978. 
• Bowersock, Glen; Brown, Peter; Grabar, Oleg (1999). Late Antiquity: A Guide to the Postclassical World. Harvard University Press. ISBN 9780674511736. 
• Croke, Brian (2001). Count Marcellinus and His Chronicle. Oxford University Press. ISBN 9780198150015. 
• Karatay, Osman (2003). In Search of the Lost Tribe: The Origins and Making of the Croatian Nation. Ayse Demiral. ISBN 9789756467077. 
• Vásáry, István (2005). Cumans and Tatars: Oriental Military in the Pre-Ottoman Balkans, 1185–1365. Cambridge University Press. ISBN 9781139444088. 
• Curta, Florin (2006). Southeastern Europe in the Middle Ages, 500–1250. Cambridge University Press. ISBN 9780521815390. 
• Waldman, Carl; Mason, Catherine (2006). Encyclopedia of European Peoples. Infobase Publishing. ISBN 9781438129181. 
• Brook, Kevin Alan (2006). The Jews of Khazaria. Rowman & Littlefield Publishers. ISBN 1442203021. 
• Petkov, Kiril (2008). The Voices of Medieval Bulgaria, Seventh-Fifteenth Century: The Records of a Bygone Culture. Brill. ISBN 9789004168312. 
• Fiedler, Uwe (2008). „Bulgars in the Lower Danube region: A survey of the archaeological evidence and of the state of current research”. Ur.: Curta, Florin; Kovalev, Roman. The Other Europe in the Middle Ages: Avars, Bulgars, Khazars and Cumans. Brill. str. 151—236. ISBN 9789004163898. 
• Sophoulis, Panos (2011). Byzantium and Bulgaria, 775–831. Brill. ISBN 9789004206960. Arhivirano iz originala 2015-05-18. g. Pristupljeno 2015-05-14. 
• Sedlar, Jean W. (2011). East Central Europe in the Middle Ages, 1000–1500. University of Washington Press. ISBN 9780295800646. 
• Golden, Peter B. (2011). Studies on the Peoples and Cultures of the Eurasian Steppes. Editura Academiei Române; Editura Istros a Muzeului Brăilei. ISBN 9789732721520. 
• Chen, Sanping (2012). Multicultural China in the Early Middle Ages. University of Pennsylvania Press. ISBN 978-0812206289. 
• Golden, Peter B. (2012), Oq and Oğur~Oğuz* (PDF), Turkish and Middle Eastern Studies, Rutgers University, Arhivirano iz originala (PDF) 2015-04-19. g., Pristupljeno 2015-04-13 
• Curta, Florin (2015). „Avar Blitzkrieg, Slavic and Bulgar raiders, and Roman special ops: mobile warriors in the 6th-century Balkans”. Ur.: Zimonyi István; Osman Karatay. Eurasia in the Middle Ages. Studies in Honour of Peter B. Golden. Wiesbaden: Otto Harrassowitz. str. 69—89. 
• Lalueza-Fox, C.; Sampietro, M. L.; Gilbert, M. T. P.; Castri, L.; Facchini, F.; Pettener, D.; Bertranpetit, J. (2004). „Unravelling migrations in the steppe: Mitochondrial DNA sequences from ancient Central Asians”. Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences. 271 (1542): 941—647. PMC 1691686 . PMID 15255049. doi:10.1098/rspb.2004.2698. 
• Karachanak, S.; Grugni, V.; Fornarino, S.; Nesheva, D.; Al-Zahery, N.; Battaglia, V.; Carrosa, C.; Yordanov, Y.; Torroni, A.; Galabov, A.; Toncheva, D.; Semino, O. (2015). „Y-Chromosome Diversity in Modern Bulgarians: New Clues about Their Ancestry”. PLOS ONE. 8 (3): e56779. Bibcode:2013PLoSO...856779K. PMC 3590186 . PMID 23483890. doi:10.1371/journal.pone.0056779 . 
• Zimonyi, István (1990). Klára Szõnyi-Sándor, ur. The Origins of the Volga Bulghars. Studia Uralo-Altaica, 32. 

Spoljašnje veze

• (jezik: ruski) Bariev, R(iza) X. 2005. Volžskie Bulgarы : istoriя i kulьtura (Volga Bulgars: History and Culture). Saint Petersburg: Agat.
• Kropotkin, Peter Alexeivitch (1911). „Bulgaria, Eastern”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 4 (11 izd.). str. 786. 
• Old Great Bulgaria - facts and sources
• Ivan Mikulčić, Towns and castles in medieval Macedonia, Makedonska civilizacija, Skopje, 1996 (in Macedonian)
• The Bulgarians, Minnesota State University