Pozitivistički kalendar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pozitivistički kalendar je predlog za reformu kalendara francuskog naučnika Ogista Konta iz 1849, a na osnovu ranijeg dela Marka Mastrofinija.

Kont je predložio solarni kalendar sa 13 meseci od po 28 dana i dodatnim danom praznika/blagdana posvećenom sećanju na mrtve, što je ukupno 365 dana. Ovaj dodatni dan je pridružen poslednjem mesecu i nalazio se van sedmičnog ciklusa, tako da je prvi dan meseca (i godine) uvek bio ponedeljak. Na prestupnu godinu bi se uz ovaj memorijalni dan mrtvih nalazio još jedan festivalski dan, posvećen svetim ženama i koji bi takođe bio van sedmičnog ciklusa. Godina je počinjala 1. januara, a i pravilo za određivanje prestupnih godina je bilo isto kao u gregorijanskom kalendaru. Godina 1. ("Velike Krize") po ovom kalendaru bi odgovarala 1789. po gregorijanskom sistemu.

Meseci su imenovani po velikim ličnostima zapadnoevropske istorije iz oblasti nauke, religije, filozofije, industrije i književnosti, po hronološkom poretku. Imenovan je i svaki dan u godini i to ne po katoličkim svecima, kao u gregorijanskom kalendaru, niti po poljoprivredi Ile-de-France-a (pariskog regiona), kao u francuskom revolucionarnom kalendaru, već po nekim nižim figurama iz povesti raznih oblasti ljudske aktivnosti.

Nazivi pozitivističkih meseci Čemu su posvećeni
1 Mojsije (Početna teokratija)
2 Homer (Antička poezija)
3 Aristotel (Antička filozofija)
4 Arhimed (Antička nauka/znanost)
5 Julije Cezar (Vojnička civilizacija)
6 Sveti Pavle (Hrišćanstvo)
7 Karlo Veliki (Feudalna civilizacija)
8 Dante Aligijeri (Moderna epska poezija)
9 Johan Gutenberg (Moderna industrija)
10 Vilijem Šekspir (Moderna drama)
11 Rene Dekart (Moderna filozofija)
12 Fridrih II Veliki (Moderna politika)
13 Mari Biša (Moderna nauka/znanost)

Tako napredovanje godine izgleda kao povest ljudskog roda i načina na koji on razmišlja o svetu oko sebe.

Kont je 1849. pisao da je svoj kalendar nazvao „prekidom kontinuiteta“ sa starim načinom razmišljanja, a deo tog prekida, ili raskida, bio je i ovaj humanistički kalendar. On ga je nazvao "privremenom institucijom, predodređenom da sadašnjem izuzetnom stoleću posluži kao uvod u apstraktno obožavanje Čovečanstva"[1]

Poput većine drugih Kontovih planova, pozitivistički kalendar nikada nije bio u širokoj upotrebi. Dankan Stil, pisac knjige Marking Time, veruje da je, osim religijskih referenci koje je kalendar nosio, sama novina naziva meseci bila dovoljna da kalendar ne bude široko prihvaćen.

"Glavni razlog zbog kojeg njegov predlog [za reformu kalendara] nije našao povoljnog prijema kod većeg broja ljudi je izgleda to što je on insistirao da mesece nazove po raznim čuvenim ljudima iz istorijskih i modernih vremena.... Mora se priznati da bi izgledalo čudno navoditi datum kao treći dan Homera, a mesec nazvan po bardu [Šekspiru] i pominjanje Šekspirove 'Dvanaeste Noći' bi bilo dvosmisleno. " [2]

Spisateljica Triša Lutens piše da se ideja da se dani nazovu po književnim ličnostima, kao da su to katolički blagdani, nije primila van pozitivističkog pokreta.

"Van pozitivističkih krugova, kanonizacija književnih sekularnih svetaca je skoro uvek bila pomalo obojena ironijom ili nostalgijom, a pozitivistički krugovi nikada nisu bili masovni. [3]

Kalendar je poslužio kao inspiracija za Međunarodni fiksni kalendar

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Comte, A: "[http://books.google.com/books?id=A3e8_x9I90MC&pg=RA18-PA346&lpg=RA18-PA346&dq=positivist+calendar&source=web&ots=xusS2mrFy9&sig=TRjbo8tKqnoGzaDYxOypku1bIe0 System of Positive Polity]", page 346. Longmans, Green and Co. 1877 edition.
  2. ^ Steel, D: "Marking Time: The Epic Quest to Invent the Perfect Calendar", page 308. John Wiley & Sons, Inc. 2000.
  3. ^ Lootens, T: "Lost saints: silence, gender, and Victorian literary canonization", page 15. University of Virginia Press. 1996.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]