Prava LGBT+ osoba u Španiji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prava LGBT+ osoba u
Španiji
Zastava Španije Zastava duginih boja
Zastava Španije Zastava duginih boja
Položaj Španije
Zakonska regulativa
Legalizacija homoseksualnosti Da – od 1979. godine
Rodni identitet Transseksualcima dozvoljeno da pravno promene pol
Antidiskriminacioni zakoni od 1996. godine
Uzrast seksualne saglasnosti Da – Izjednačeno
Vojna služba – gej muškarcima i lezbijkama dozvoljeno da služe otvoreno,od 1979. godine
Porodična prava
Brak istopolni brak od 2005. godine
Istopolna zajednica Da od 1994. godine
Usvajanje od 2005. godine
LGBT+ u Španiji
Organizacije
Prava
Mediji
Događaji
Osobe
Značajna mesta
LGBT+ portal

Položaj LGBT osoba u Španiji je prošao kroz nekoliko drastičnih promena u poslednjih nekoliko decenija.Španija danas pruža jedan od najviših stepena prava i sloboda u svetu za LGBT osobe. Međutim, to nije bio slučaj kroz veliki deo španske istorije. Mnogi faktori su uticali na evoluciju od rimske seksualnosti do savremenog koncepta homoseksualnosti kao vrste seksualnosti, pa čak i načina života. Jedan od glavnih je bio uticaj hrišćanstva, koje karakteriše seks kao akt čiji je jedini cilj produženje vrste, tako da se sve ostale seksualne aktivnosti vide kao „grešne“ i „suprotne božijim željama“. To se odrazilo u zakonodavstvu srednjeg veka, kada je seks između osoba istog pola izjednačavan sa izdajom države i kažnjavan spaljivanjem na lomači. Preokret se desio u doba prosvetiteljstva, kada se počeo pridavati veći značaj individualnim slobodama, tako da su 1822. godine istopolni seksualni odnosi bili uklonjeni iz španskog krivičnog zakona i efektivno legalizovani. Spori proces prihvatanja homoseksualnosti je naglo prekinut izbijanjem Španskog građanskog rata i dolaskom na vlast režima Fransiska Franka, nakon čega je usledila jaka represija nad LGBT zajednicom u Španiji. Kada je režim okončan, proces je nastavljen, mada je homofobija i dalje bila dosta jaka.

Španija je danas jedna od deset zemalja u svetu koje su ozakonile istopolne brakove i ima najprogresivnije zakone koji takođe dozvoljavaju i usvajanje dece istopolnim parovima. Špansku LGBT kulturu su na međunarodnom nivou proslavili režiseri kao što je Pedro Almodovar i događaji poput „Evroprajda“ u Madridu 2007.

Frankov režim[uredi | uredi izvor]

Homoseksualnost je bila nezakonita za vreme diktature Fransiska Franka, a zakoni protiv homoseksualnih aktivnosti su se aktivno provodili, tako da je veliki broj homoseksualaca bio zatvaran. Reformom iz 1954. zakona „Ley de vagos y maleantes“ („Zakon o skitnji“)[1] homoseksualnost je postala ilegalna, a u tekstu zakona pisalo je da kazne koje su propisane za nju „nisu odgovarajuće kazne, nego samo mere bezbednosti [...] sa ciljem kolektivnog obezbeđenja i težnjom da se isprave te osobe koje su pale na najniži nivo moralnosti. Ovaj zakon nema nameru da kažnjava, već da ispravi i reformiše“. Međutim, zakon je primenjivan proizvoljno i sa ciljem kažnjavanja: policija je često koristila ovaj zakon protiv političkih neistomišljenika, koristeći njihovu homoseksualnost kao način da zaobiđu redovne sudske procedure. Zakon je ukinut 1979. godine.

U drugim slučajevima maltretiranje homoseksualaca, lezbijki i transseksualaca bilo je jasno motivisano njihovom seksualnom orijentacijom, a homoseksualci (uglavnom muškarci) slati su u specijalne zatvore koji su nazivani galerías de invertidos („galerije devijanata“). To je bila uobičajna praksa sve do 1975, odnosno do kraja Frankovog režima.

Tokom šezdesetih godina XX veka u Barseloni počela je da se formira tajna gej scena, naročito tolerantnom gradu pod Frankovim režimom, kao i u nekim drugim centrima kao što su Ibiza i Sidžes. Stavovi širom Španije počeli su da se menjaju sa povratkom demokratije posle Frankove smrti, za šta je posebno zaslužan kulturni pokret nastao osamdesetih godina 20. veka, poznat kao Movida (La movida).

Zapaterova vlada[uredi | uredi izvor]

Istopolni brak i usvajanje legalizovani su 2005. godine kada je na vlasti bila španska Socijalistička radnička partija premijera Hosea Luisa Rodrigeza Zapatera.[2] Od 2006, španska administracija nastoji da pregovara sa drugim zemljama kako bi se rešilo pitanje usvajanja dece iz inostranstva. U novembru 2006, Zapaterova vlada je usvojila zakon koji omogućava transrodnim osobama da prijave željeni pol u javnim dokumentima, bez prethodnog hirurškog zahvata.[3] Zakon o asistiranoj oplodnji takođe je izmijenjen i dopunjen 2006. godine: deca rođena u lezbijskom braku, in vitro oplodnjom, mogu biti legalno priznata od strane nebiološke majke.[4]

Ubrzo nakon što je zakon o istopolnim brakovima stupio na snagu, pripadnik vojno-policijskih snaga Guardia Civil, venčao se sa svojim dugogodišnjim partnerom, nakon čega je organizacija dozvolila istopolnim parovima da žive u kasarnama, i tako je postala prva policijska organizacija u Evropi koja je primila istopolnog partnera u vojni objekat.[5][6]

Prihvaćenost[uredi | uredi izvor]

Posetioci jednog od događaja tokom Gay pride manifestacije u Barseloni.

Homoseksualci i biseksualci su danas u velikoj meri prihvaćeni širom zemlje a posebno u većim i srednjim gradovima. U malim selima i među nekim delovima društva i dalje postoji određeni stepen diskriminacije. Istraživanje Evrobarometra objavljeno u decembru 2006. pokazalo je da 66% ispitanih Španaca podržava istopolne brakove, a 43% podržava usvajanje dece od strane istopolnih parova (Prosek na nivou Evropske unije je 44% i 33%).[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „La junta de protección a la infancia de Barcelona: Aproximación histórica y guía de su archivo” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 19. 01. 2015. g. Pristupljeno 20. 1. 2011. 
  2. ^ „Disposiciones generales – Jefatura del estado” (PDF). Pristupljeno 20. 1. 2011. 
  3. ^ „Spanish lawmakers approve bill to let transsexuals change gender without surgery”. Advocate.com. Pristupljeno 20. 1. 2011. 
  4. ^ „Lesbianas podrán ser madres hijos 'in vitro' de sus parejas”. Actualidad.terra.es. Arhivirano iz originala 11. 02. 2008. g. Pristupljeno 20. 1. 2011. 
  5. ^ „Spain Offers Legal Marriage”. Buddybuddy.com. Pristupljeno 20. 1. 2011. 
  6. ^ „El guardia civil gay ya puede vivir con su pareja en una casa cuartel”. Diariodeleon.es. 28. 1. 2003. Arhivirano iz originala 05. 06. 2011. g. Pristupljeno 20. 1. 2011. 
  7. ^ „Eight EU Countries Back Same-Sex Marriage”. Angus Reid Global Monitor. 24. decembar 2006. Arhivirano iz originala 15. 03. 2008. g. Pristupljeno 16. mart 2008. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]