Pomično kljunasto merilo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Merenje šublerom spoljnog gabarita.
Pomično kljunasto merilo
Merenje pomičnim kljunastim merilom

Kljunasto pomično merilo, šubler (nem. das Schublehre), nekada neprecizno nazivan i nonijus (lat. nonius) - je ručni merni alat za razna precizna merenja spoljnih i unutrašnjih gabarita, tačnosti obično 1/10 milimetra za šubler koji meri do 150 mm. Izrađuje se od čelika, ali i plastike ili drveta - za merenja predmeta većih dimenzija (npr. šumari koriste za merenje prečnika stabala).[1]

Ovakav lenjir konstruisao je i uveo u upotrebu Pjer Varnier. Postoje različite varijacije kljunastog pomičnog merila koje se razlikuju po tome kako se može očitavati merenje.Očitavanje se može vršiti na skali, brojčaniku ili digitalnom displeju.  

Istorija kljunastog merila[uredi | uredi izvor]

Najstarije kljunasto merilo pronađeno je istraživanjem olupine grčkog broda Giglio u blizini italijanske obale. Pretpostavlja se da potiče iz 6 veka pre nove ere. Postoje istraživanja koja govore da se kljunasto merilo koristilo i vreme Grka i Rimljana.

Merenje pomičnim kljunastim merilom[uredi | uredi izvor]

Od nule na nepokretnom delu nonijusa do nule naporetnom delu nonijusa očitavaju se celi brojevi milimetra, desete odnosno stote delove milimetra očitavamo na pokretnoj skali tako što gledamo koji se milimetarski podeok najbolje ili jedino poklapa sa milimetarskim podeokom na nepokretnoj skali.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Kljunasto pomično merilo”. Radionica. Pristupljeno 22. 1. 2019. 
  2. ^ Vučić, Vlastimir (1982). Osnovna merenja u fizici. Beograd: Naučna knjiga. str. 49.