Portal:Antička Grčka

Iz projekta Википедија

Skoči na: navigacija, pretraga
POGLEDAJTE I OVE PORTALE
ISTORIJA | UMETNOST | BIOGRAFIJA | ISTORIJA | FILM | PRAVOSLAVLjE

АНТИЧКА ГРЧКА
portal
ANTIČKA GRČKA

Antička Grčka je naziv koji se koristi za opisivanje sveta u kojem se govorilo grčkim jezikom u antičkim vremenima. Taj naziv se ne odnosi samo na područje današnje grčke države, nego i na područja naseljena Grcima u antičkim vremenima: Kipar, egejska zapadna obala Male Azije (tada poznata kao Jonija, Dorida i Eolida), Sicilija i južna Italija (poznata kao Velika Grčka), ta razbacana naselja na obalama današnje Albanije, Bugarske, južne Francuske, Dalmacije, Libije, Španije, kao i crnomorska obala u današnjoj Ukrajini i Rusiji.

Antičku Grčku neki istoričari smatraju temeljom kulture zapadnoevropske civilizacije. Grčka kultura je izvršila snažan uticaj na Rimsko Carstvo, koje je prenelo njen oblik po mnogim delovima Evrope. Civilizacija antičke Grčke je neizmerno uticala na jezik, politiku, obrazovanje, filozofiju, umetnost i arhitekturu modernog sveta, posebno tokom renesanse u zapadnoj Evropi i ponovo tokom procvata neoklasicizma tokom 18. i 19. veka u Evropi i obema Amerikama.

Više informacija o Antičkoj Grčkoj...

АНТИЧКА ГРЧКА
IZABRANI ČLANAK

Александар Македонски
Aleksandar Makedonski

Aleksandar III Veliki, zvan i Aleksandar Makedonski (Pela, 20. ili 22. jul 356. pne. - Vavilon, 10. ili 13. jun, 323. pne., je bio makedonski kralj. Vladao je 336. pne. - 323. pne.. Pripadao je dinastiji Argeada. Kao makedonski kralj i hegemon Grka osvojio je veliko Persijsko carstvo, te je sa vojskom došao do Indije. Posle Aleksandrove smrti u 33. godini, njegovo veliko carstvo se raspalo u ratovima njegovih generala-naslednika koji su se zvali dijadosi.

Aleksandar spada među najznačajnije osobe u ljudskoj istoriji. U 13 godina, koliko je vladao, stvorio je dotad najveće carstvo u istoriji. Ta se država prostirala sve od Makedonije do Indije. Iako se njegovo carstvo raspalo gotovo odmah nakon njegove smrti posledice njegovih osvajanja su bile dalekosežne. Persija, veliko carstvo, prestala je da postoji. Aramejski jezik, službeni jezik u Perziji potisnut je u korist grčkog jezika.

Osnivanjem gradova potaknuo je razvoj trgovine i opštenito ekonomije. Od 334. pne., kada je Aleksandar krenuo na Persiju, računa se početak novog istorijskog razdoblja koje se zove helenizam. Aleksandar se ubraja i među najveće vojne genije. Mnogim slavnim vladarima i vojskovođama, npr. Gaj Julije Cezar, upravo je on bio životni uzor.

OVDE možete pročitati dalje...

АНТИЧКА ГРЧКА
IZABRANA SLIKA

Хермес
Hermes oko 450. g.p.n.e. Atena

Prakistel, 450. g.p.n.e. mermer 216 cm visok, Atina

АНТИЧКА ГРЧКА
IZABRANA BIOGRAFIJA

Аристофан
Aristofan

Aristofan ( Αριστοφανης) (rođen oko 445. godine pre n.e. u Atini, umire oko 385. godine pre n.e.) najznačajniji je predstavnik stare atičke komedije.

Aristofan je bio angažovan pisac, neposredan i oštar u svojoj kritici. Okrenut je savremenim događajima i zbivanjima, i poznatim ličnostima. Njegove komedije su društveno-politički tendenciozne. On izlaže podsmehu i poruzi društvene izopačenosti: demagogiju koja svojim obećanjima obmanjuje narod, nesavesnost sudija, neznanje kod većanja, lakoumnost, nepostojanost, denuncijanstvo, šovinizam. Rat, demagogiju, sofistiku i Euripida kao književno-psihološkog izdanka sofistike smatrao je krivcima za teško stanje u kome se država nalazila. Po njemu sofistika je svojim agnosticizmom, individualizmom, revizijom svih dotadašnjih etičkih, društvenih i političkih postulata predstavljala idejnu osnovu i teorijsku pozadinu demagogije i ratne histerije, neposrednih krivaca za stanje u kojem se država nalazila.

Komediografski rad Aristofana poklapa se sa klasnom i političkom borbom za vreme Peloponeskog rata (431 – 404. g. p.n.e.). Njegov rad je okrenut u potpunosti savremenim događajima i političkim zbivanjima pa će u skladu s tim i njegove komedije odražavati klasni antagonizam njegova vremena zasnovan na suprotstavljenim interesima.

OVDE možete saznati više...

АНТИЧКА ГРЧКА
POGLEDAJTE JOŠ...

Акропољ у Атини
Akropolj u Atini

Ako želite da saznate nešto više o pojedinim božanstvima Antičke Grčke - Zevs, Apolon, Afrodita...

O vladarima - Perikle, Mida...

O bitkama - Peloponeski rat,

O antičkim herojima i drugim ličnostima _ Junaci antičkih mitova, Tezej, Persej, Ahil, Tantal, Orfej i Euridika

O događajima iz tog doba, o arhitekturi ili umetnosti, posetite neke od preporučenih linkova ili sami odaberite ono što vas interesuje.

O bitkama i ratovima antičkog doba...

OVDE možete pročitati dalje...

АНТИЧКА ГРЧКА
HELENSKA UMETNOST

Лаоконова група 1. век пне.Ватикан
Laokonova grupa 1. vek pne.Vatikan

Helenizam (od grčke reči „helios“ koja značava praoca Grka) je u istoriji umetnosti i kulturi epoha istočnog sredozemlja i prednje Azije od osvajanja započeta 338. pne. makedonskim vladarem Filipom II i njegovim sinom Aleksandrom Velikim i nastavljena je nastupajućim državama (Makedonija sa Grčkom, imperijom Seleukida, Ptolomeja, Baktrijsko carstvo, Pergamska imperija i dr.) sve do 30. pne. i samovlade prvog rimskog cara Oktavijana, do doba kada je poslednja helenistička država izgubila samostalnost, Ptolomejski Egipat. Obrazovanje, umetnost, vrednosti i umetnički stilovi starih Grka primali su red naroda, i u isto vreme obogaćivali domaće tradicije.

Helenizam se smatra značajnim periodom antičke kulture i umetnosti i u to doba se uticaji Grčke šire daleko na istok gde su se u Aziji mešali sa elementima orijentalnog sveta.

Najvažnija sedišta helenističke kulture su;

OVDE možete pročitati dalje...

АНТИЧКА ГРЧКА
STAROGRČKA MITOLOGIJA

Аполон
Apolon

Grčki narod je bio jedan od prvih koji je stvarao mitove preko kojih je pokušavao da shvati, da da interpretacije, o svemu onome što prevazilazi dimenzije ljudskog razuma u to vreme, kao i o svemu onome, što je u njihovim očima bilo neobjašnjivo i neukrotivo. Njihove priče su se prenosile s kolena na koleno, nadograđujući se i menjajući se u skladu sa potrebama, kao i stepenom razvoja svake epohe. Po grčkom mitu, u početku su nebo i zemlja bili izmešani i vladao je haos. Zatim su se iz haosa izdvojili boginja Geja - zemlja i Uran - nebo. Njih dvoje izrodili su ostale bogove - titane. Grci su verovali da su ljudi nikli iz zemlje poput biljaka, međutim vremenom je to verovanje odbačeno i mislilo se da je titan Prometej od gline napravio čoveka, a da mu je Atina udahnula dušu. U grčkoj mitologiji spominju se i polubogovi, koji se nazivaju herojima. Oni imaju natčovečansku snagu, pamet, spretnost. Obično su bili zaštitnici ljudi, ubijali čudovišta i razbojnike. Najpoznatiji grčki heroji jesu Herakle (Herakles, Herkules, Herkul), Tezej, Jason. Neki od najpoznatijih grčkih mitova su: Mit o Prometeju, Ikaru i Dedelu, Odiseju...

OVDE možete saznati više...

АНТИЧКА ГРЧКА
HELENSKA KNjIŽEVNOST

Илијада
Ilijada

Helenska književnost obuhvata književno stvaralaštvo koje započinje Homerovim epovima oko 8. veka p.n.e., a završava se okvirno 529. godine nove ere, kada je vizantijski car Justinijan zatvorio Platonovu Akademiju u Atini, poslednju filozofsku školu u antici. Helenska je književnost ne samo presudno uticala na formiranje rimske književnosti, nego je izvršila ogroman uticaj i na celokupnu potonju evropsku književnost, kako u tematici tako i u oblikovanju gotovo svih književnih vrsta. U vremenskom rasponu od trinaest vekova u antici – osam pre nove ere i pet nove ere – stvarali su mnogi pesnici i prozni pisci, koji su jezikom i kulturom Grci, ali nisu svi rodom bili Grci: osvajanja Aleksandra Velikog proširila su grčku civilizaciju van granica Helade, te su glavni gradovi Aleksandrovih naslednika – Aleksandrija, Antiohija i drugi – postali veća središta grčke civilizacije od starih grčkih polisa. Nastanak Homerovih epova, Ilijade i Odiseje, koji se stavlja oko 800. st. e., obično se uzima za početak helenske književnosti.

...dalje...

АНТИЧКА ГРЧКА
ANTIČKI FILOZOFI

Питагора
Pitagora

Za Pitagoru je vezana zapadnohelenska moralno-religiozna reformacija, koja prema naprednim shvatanjima jonske materijalističke škole predstavlja reakciju. Pitagorov duhovni tip je isto toliko mutan kao i njegova istorijska ličnost, obavijena gustom maglom mitova i legendi.

Pitagora se rodio oko 568. god. pre nove ere kao sin Mnesarha, rezača dragoga kamena, na ostrvu Samu. Verovatno je da je po naređenju samskoga tiranina Polikrata putovao u Egipat, da bolje upozna ustanove egipatskih sveštenika (Isocr. Bus. 28). Zbog nesuglasica s Polikratom, a možda i samo zbog odvratnosti prema njegovoj tiranidi, preselio se u Kroton u južnoj Italiji ili Velikoj Heladi, gde su se, otkako je Jonija pod persijskom vlašću počela da opada, stvorila nova središta helenske prosvete i moći.

...dalje...