Žandarmerija (Rusija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Žandarmerija (od franc. gendarmerie) postojala je tokom perioda Ruske Imperije od 1826. do 1917. godine pod nazivom „Korpus žandarma” (rus. Корпус жандармов)[1] i imala je funkciju političke ili tajne policije. Prvobitno se nalazila u sastavu Trećeg odjeljenja Sopstvene kancelarije Njegovog imperatorskog veličanstva.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Žandarmerija u Rusiji se prvi put spominje 1792. godine kada je u sastavu „gatčinskih trupa” cesarevića Pavla Petroviča bila osnovana konjička jedinica nazvana kirasirski ili žandarmski puk. Nakon Pavlovog stupanja na imperatorski presto ta jedinica je ušla u sastav gardijskog konjičkog puka. Zatim se žandarmerija nije spominjala do 1815. godine kada je osnovan žandarmski gardijski polueskadron. Takođe, Borisoglepski dragunski puk je bio preimenovan u žandarmski puk i bio raspoređen pri vojsci sa funkcijom vojne policije. Godine 1817. ustanovljeni su tzv. Žandarmi unutrašnje straže (rus. Жандармы внутренней стражи) koji su u prestonicama bili organizovani u žandarmske divizione.

Godine 1827. zvanično je osnovan Korpus žandarma (rus. Корпус жандармов) i za prvog „šefa žandarma” postavljen je grof Aleksandar Benkendorf koji je godinu dana ranije postao glavni načelnik Trećeg odjeljenja Sopstvene kancelarije Njegovog imperatorskog veličanstva. Korpus žandarma je bio izvršni organ Trećeg odjeljenja (tajna policija). Cjelokupna Ruska Imperija je prvobitno bila podijeljena na pet žandarmskih okruga, a potom i na osam. Okruzi su se dalje dijelili na odjeljenja. Na čelu okruga stajali su generali neposredno potčinjeni šefu žandarma, a za svaku guberniju postavljao se štabni oficir potčinjen okružnom generalu. Ovakva organizacija je promijenjena zakonom iz 1867. godine kada je većina okruga ukinuta, a gubernijski štabni oficiri postali su načelnici gubernijskih žandarmskih uprava. Zakonom iz 1875. godine naziv žandarmerije je postao „Posebni korpus žandarma” (rus. Отдельный корпус жандармов, ОКЖ). Godine 1880, kada je ukinuto Treće odjeljenje Sopstvene kancelarije Njegovog imperatorskog veličanstva, glavno načelništvo nad žandarmima je prešlo na ministra unutrašnjih poslova sa pravima šefa žandarma. U vojnom aspektu Posebni korpus žandarma se potčinjavao vojnom ministru.

Gubernijske žandarmske uprave su neposredno bile potčinjene Štabu Posebnog korpusa žandarma, a u političkom smislu Trećem odjeljenju Sopstvene kancelarije Njegovog imperatorskog veličanstva. Žandarmerija je 1880. godine privremeno prešla pod nadležnost glavnog načelnika Vrhovne upravne komisije (rus. Верховная распорядительная комиссия). Iste godine su ukinuti Treće odjeljenje i Vrhovna upravna komisija, a Posebni korpus žandarma je potpao pod nadležnost novoustanovljenog Departmana policije pri Ministarstvu unutrašnjih poslova. Ministar je imao zvanje šefa žandarma, a zamjenik ministra je bio komandant Posebnog korpusa žandarma. Na čelu Departmana policije se nalazio direktor.[2]

Djelokrug[uredi | uredi izvor]

U Sudskim statutima sudska istraga za državne prekršaje je bila stavljena u nadležnost tužilaca sudskih komora, tako da je došlo do miješanja nadležnosti između žandarma i tužilaštva. Dana 19. maja 1871. izašle su dopune statutima prema kojim su istražne radnje za državne prekršaje prepuštene oficirima korpusa žandarma, osim u slučajevima kada bi prekršaj učinio jedan vojni službenik, i to tamo gde isključivu nadležnost ima vojno ili pomorsko načelstvo i u vreme vršenja službe. O prekršajima koji nisu bili državni, žandarmi su samo mogli dojaviti mjesnom tužilaštvu i opštoj policiji.

Žandarmske policijske uprave željeznica koje su bile neposredno potčinjene načelniku štaba korpusa žandarma, osim opštih obaveza korpusa žandarma, zamjenjivale su opštu policiju u rejonu željeznica.

Za neprimjeren rad i zloupotrebe položaja žandarmski oficiri su odgovornost snosili samo pred njihovim neposrednim načelstvom, tužioci su o tome mogli samo obavijestiti ministra pravde, koji se dogovarao sa ministrom unutrašnjih poslova. Kada nastane razmimoilaženje među tužiocem i načelstvom, predmet se upućivao na rješavanje Senatu (prvi departman).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Od 1875. godine žandarmerija se nazivala „Posebni korpus žandarma” (rus. Отдельный корпус жандармов, ОКЖ)
  2. ^ Žandarmы; Эnciklopedičeskiй slovarь Brokgauza i Efrona, t. XIa (1894), s. 717—719

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]