Poslanica Filimonu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
fragment Poslanice Filimonu

Poslanica Filimonu je jedna od knjiga Novog zaveta i Biblije. Sveti Pavle je ovu poslanicu napisao Filimonu, hršćaninu Kološaninu. Poslanica je najvažniji rani hrišćanski tekst o praštanju. Poslanica sa jedne strane izražava Pavlovu otmenost i meko očinsko srce prema svima, a sa druge strana osvetljava stav hrišćanstva prema pitanju ropstva. Najkraća je od svih Pavlovih poslanica, ima 335 reči u originalu na grčkom jeziku. Biblijska skraćenica je Fil.

Poslanicu su citirali britanski i američki borci za ukidanje ropstva, a Ernast Renan naziva poslanicu biserom ranohrišćanske književnosti.

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Sveti Pavle, koji je tada bio u zatvoru (verovatno u Rimu ili Efesu) piše prijatelju Filimonu, ženi Apiji i službeniku Arhipu. Filimon je dobrostojeći hrišćanin u čijoj kući se održavaju susreti vernika rane hrišćanske zajednice Kološana. Vlasnik je i robova, jedan od kojih je i Onezim. On je razdvojen od Filimona i nije mu više od koristi. Sv. Pavle se susreo s Onezimom, koji je preko njega postao hiršćanin i po njemu šalje poslanicu Filimonu u kojoj ga moli, da oprosti Onezimu, pomiri se s njime i prima ga kao ljubljenog brata, a ne više kao roba. „Ako li ti u čemu skrivi, ili je dužan, to na mene zapiši. Ja Pavle napisah rukom svojom, ja ću platiti: da ti ne rečem da si i sam sebe meni dužan.“ (Fil 1, 18-19).

Veruje se, da je Filimon primio pismo i poslušao sv. Pavla primivši Onezima kao brata, a ne više kao roba. Onezim je kasnije postao biskup u Efesu, mučenik i svetac.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]