Pohvala knezu Lazaru
| Ovom članku ili jednom njegovom delu je potrebno prerađivanje.
|
Pohvala knezu Lazaru je delo monahinje Jefimije. Izvezeno je na platnu u čast kneza Lazara pre bitke kod Angore. Spada u najznačjnije pesničke tvorevine srpske srednjovekovne književnosti. Pored Lazareve ličnosti, u pohvali se ogleda i ličnost monahinje Jefimije. Lična nota odvaja ovaj Jefimijin zapis od kruga sličnih tekstova. Osnovni motiv za nastanak pohvale je Jefimijino duboko poštovanje i zahvalnost, koje oseća prema knezu Lazaru. O knezu Lazaru govori kao o čoveku ratniku i mučeniku. U njoj oživljavaju još neke misli, o stanju u Srbiji i o Lazarevim sinovima Stefanu i Vuku.
Jefimija je smerna i skromna: smatra da je njena pohvala mali prinos i da ne iskazuje sve njegove zasluge. Ono što Jefimiju muči sadržano je u molbi knezu Lazaru na kraju pesme. Ona ga moli da joj da snage da izdrži i ne klone duhom i da je oslobodi neizdrživog osećanja nespokojstva i straha, zbog opšte situacije u Srbiji i zbog brige za Stefana i Vuka.
Ovo delo se smatra remek-delom veziljske umetnosti i napravljeno je kao prekrivač za život kneza Lazara.
Šiveno je žutim koncem po crvenoj svili.
| Ovaj nezavršeni članak Pohvala knezu Lazaru vezan je za jezik. Koristeći pravila Vikipedije, možete ga proširiti. |