Pojas Presvete Bogorodice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Polaganje pojasa Presvete Bogorodice

Pojas Presvete Bogorodice je hrišćanska relikvija, koja je pripadala, prema predanju, Presvetoj Bogorodici, majci Isusa Hrista. Pojas se danas čuva u svetogorskom manastiru Vatoped i predstavlja jedinu dragocenost sačuvanu iz Bogorodičinog života. Pravoslavna crkva proslavlja praznik Polaganje pojasa Presvete Bogorodice 31. avgusta (po julijanskom kalendaru).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pojas je isplela, prema predanju, od kamilje dlake sama Bogorodica. Nakon njene smrti i Uspenja, predat je apostolu Tomi. U prvim vekovima pojas je čuvan u Jerusalimu, a 4. veku prenet je u Kapadokiju.

U vreme vladavine Arkadija (395—408. premešten je u Carigrad, a tokom vladavine Lava I bio je smešten u zlatnom kovčegu za kraljevski pečat Halkopratiske crkve u Carigradu. U vreme vladavine Justina II (565—578. u hramu izgrađena posebna kapela gde se pojas čuvao.

U toku vladavine Leontija Sofua (886—912) prenet je u palatu gde isceljuje bolesnu ženu vladarevu po imenu Zoi. Zoi je u znak zahvalnosti Presvetoj Bogorodici zlatnim koncem izvezla ceo pojas koji je tako dobio svoj današnji izgled.

U vreme Manojla I Komnina (1143—1180) zvanično je ustanovljen praznik Polaganje pojasa Presvete Bogorodice (31. avgust) dok je ranije slavljen zajedno sa Pokrovom Presvete Bogorodice (1. oktobar). Sveti pojas je bio u Carigradu do 12. veka kada je u porazu Isakovom od bugarskog cara Asama (1185) ukraden i prenesen u Bugarsku. Kasnije ga je čuvao srpski knez Lazar (1342—1389)[traži se izvor] koji ga je poklonio manastiru Vatoped zajedno sa velikim komadom Časnog krsta. Od tada se čuva u oltaru Sabornog hrama ovog manastira.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]