Pravougaonik
Pravougaonik | |
---|---|
Tip | četvorougao, trapez, paralelogram, ortotop |
Ivice i temena | 4 |
Simbol Šlefli | { } × { } |
Dijagram Kokstera | |
Simetrična grupa | Diedralna (D2), [2], (*22), order 4 |
Dvostruki mnogougao | romb |
Svojstva | konveksan, izogonalan, cikličan Suprotni uglovi i stranice su podudarni |
Pravougaonik je četvorougaona geometrijska figura u ravni. Spada u klasu paralelograma, a sledeća dva pravila važe za svaki pravougaonik: naspramne stranice su po dužini jednake i paralelne, i susedne stranice su normalne jedna na drugu (zaklapaju ugao od 90°). Tačan izgled jednog pravougaonika je određen njegovom širinom (označeno sa a na slici desno) i njegovom dužinom (označeno sa b na slici desno). Specijalan slučaj pravougaonika kome su sve stranice jednake se naziva kvadrat.[1][2][3]
Reč pravougaonik potiče od latinskog rectangulus, što je kombinacija rectus (kao pridev, uspravan, prav) i angulus (ugao).
Ukršteni pravougaonik je samopresecajući četvorougao koji se sastoji od dve suprotne stranice pravougaonika zajedno sa dve dijagonale[4] (dakle, samo dve stranice su paralelne). To je poseban slučaj antiparalelograma, a njegovi uglovi nisu pravi uglovi i nisu svi jednaki, iako su suprotni uglovi jednaki. Druge geometrije, kao što su sferna, eliptična i hiperbolička, imaju takozvane pravougaonike sa suprotnim stranicama jednake dužine i jednakim uglovima koji nisu pravi uglovi.
Karakterizacije[uredi | uredi izvor]
Konveksni četvorougao je pravougaonik ako i samo ako važi jedno od sledećeg:[5][6]
- paralelogram sa najmanje jednim pravim uglom
- paralelogram sa dijagonalama jednake dužine
- paralelogram ABCD gde su trouglovi ABD i DCA podudarni[7]
- jednakougaoni četvorougao
- četvorougao sa četiri prava ugla
- četvorougao gde su dve dijagonale jednake po dužini i dele jedna drugu na pola[8]
- konveksan četvorougao sa uzastopnim stranicama a, b, c, d čija je površina .[9]:fn.1
- konveksan četvorougao sa uzastopnim stranicama a, b, c, d čija je površina [9]
Formule[uredi | uredi izvor]
- Površina pravougaonika je P = ab
- Obim pravougaonika je O = 2(a+b)
- Poluobim pravougaonika je S = (a+b)
- Uglovi između stranica i dijagonala: φ1 = arctg(b/a) i φ1 = arctg(a/b); φ1 + φ2 = π/2.
- Uglovi između dijagonala Θ1 = π - 2φ1 i Θ2 = π - 2φ2; Θ1 + Θ2 = π
- r (poluprečnik opisane kružnice) : r =
Dijagonala pravougaonika[uredi | uredi izvor]
Dijagonala pravougaonika je duž koja spaja dva njegova temena koja nemaju ni jednu zajedničku stranicu. Pravougaonik ima tačno dve dijagonale, i one su jednakih dužina:
Konstrukcije pravougaonika[uredi | uredi izvor]
Dve stranice[uredi | uredi izvor]
Date su dužine stranica a i b. Jedno rešenje:
- Konstruisati duž AB dužine a.
- U tački A, normalno na AB, konstruisati duž AD dužine b.
- Povući duž DB.
- Simetrala tačke A u odnosu na središte DB će biti C.
Umesto koraka 3 i 4 može se konstruisati duž BC, dužine a i normalna na AC, tako da ugao ABC bude matematički negativno orijentisan.
Stranica i ugao između nje i dijagonale[uredi | uredi izvor]
Pretpostavimo da su dati stranica AB i ugao α.
- Konstruisati duž AB
- Iz tačke A konstruisati polupravu s koja sa AB zaklapa ugao α, tako da je ugao BAs pozitivno orijentisan.
- Iz tačke B konstruisati normalu н na AB.
- Presek n i s obeležiti kao C.
- U A konstruisati polupravu n1 normalnu na AB, tako da je ugao ABn1 pozitivno orijentisan
- U A konstruisati krug k poluprečnika BC.
- Presek n1 i kje D.
Ukoliko su dati stranica AB i ugao β između druge stranice nje i dijagonale, ugao α je jednak 90° - β.
Stranica i dijagonala[uredi | uredi izvor]
Ako su date stranca, na primer AB, i dužina dijagonale pravougaonika d, konstrukcija ima sledeći tok:
- Konstruisati duž dužine d i nazvati joj temena A i C.
- Konstruisati krug k1 koji za prečnik ima duž AC.
- U tački A konstruisati krug k2 poluprečnika AB.
- Krug k2 će seći k1 u dve tačke. Jedna od ove dve treba da dobije ime B tako da je ugao ABC negativno matematički orijentisan
- Od B treba povući polupravu kroz središte AC. Presek ove poluprave sa krugom k1 će biti tačka D.
Ostali pravougaonici[uredi | uredi izvor]
U sfernoj geometriji, sferni pravougaonik je figura čije su četiri ivice veliki kružni lukovi koji se sastaju pod jednakim uglovima većim od 90°. Suprotni lukovi su jednaki po dužini. Površina sfere u euklidskoj čvrstoj geometriji je neeuklidska površina u smislu eliptičke geometrije. Sferna geometrija je najjednostavniji oblik eliptičke geometrije.
U eliptičkoj geometriji, eliptični pravougaonik je figura u eliptičnoj ravni čije su četiri ivice eliptični lukovi koji se sastaju pod jednakim uglovima većim od 90°. Suprotni lukovi su jednaki po dužini.
U hiperboličnoj geometriji, hiperbolički pravougaonik je figura u hiperboličnoj ravni čije su četiri ivice hiperbolički lukovi koji se sastaju pod jednakim uglovima manjim od 90°. Suprotni lukovi su jednaki po dužini.
Teselacije[uredi | uredi izvor]
Pravougaonik se koristi u mnogim periodičnim obrascima teselacije, u zidanju, na primer, ovim pločicama:
Naslagana veza |
Tekuća veza |
Pletena košara |
Pletena košara |
Patern riblje kosti |
Kvadratni, savršeni i drugi popločani pravougaonici[uredi | uredi izvor]
Za pravougaonik popločan kvadratima, pravougaonicima ili trouglovima se kaže da je pravougaonik „kvadratni“, „pravougaoni“ ili „trougaoni“. Popločani pravougaonik je savršen[10][11] ako su pločice slične i ograničenog broja i nema dve pločice iste veličine. Ako su dve takve pločice iste veličine, pločica je nesavršena. U savršenom (ili nesavršenom) trouglom pravougaoniku trouglovi moraju biti pravougli. Baza podataka svih poznatih savršenih pravougaonika, savršenih kvadrata i srodnih oblika može se naći na squaring.net.[12] Najmanji broj kvadrata koji je potreban za savršeno popločavanje pravougaonika je 9,[13] a najmanji broj potreban za savršeno popločavanje kvadrata je 21, pronađen 1978. kompjuterskom pretragom.[14]
Pravougaonik ima samerljive stranice ako i samo ako je popločan konačnim brojem nejednakih kvadrata.[10] Isto važi i ako su pločice nejednaki jednakokraki pravougli trouglovi.
Popločavanje pravougaonika drugim pločicama koje su privukle najveću pažnju su one kongruentnim nepravougaonim poliomima, dozvoljavajući sve rotacije i refleksije. Postoje i popločavanja kongruentnim poliabolima.[15][16][17]
Junikod[uredi | uredi izvor]
- U+25AC ▬ Crni pravugaonik
- U+25AD ▭ Beli pravugaonik
- U+25AE ▮ Crni vertikalni pravougaonik
- U+25AF ▯ Beli vertikalni pravougaonik
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Archived copy” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 2014-05-14. g. Pristupljeno 2013-06-20.
- ^ Definition of Oblong. Mathsisfun.com. Retrieved 2011-11-13.
- ^ Oblong – Geometry – Math Dictionary. Icoachmath.com. Retrieved 2011-11-13.
- ^ Coxeter, Harold Scott MacDonald; Longuet-Higgins, M.S.; Miller, J.C.P. (1954). „Uniform polyhedra”. Philosophical Transactions of the Royal Society of London. Series A. Mathematical and Physical Sciences. The Royal Society. 246 (916): 401—450. ISSN 0080-4614. JSTOR 91532. MR 0062446. S2CID 202575183. doi:10.1098/rsta.1954.0003.
- ^ Zalman Usiskin and Jennifer Griffin, "The Classification of Quadrilaterals. A Study of Definition", Information Age Publishing, 2008, pp. 34–36 ISBN 1-59311-695-0.
- ^ Owen Byer; Felix Lazebnik; Deirdre L. Smeltzer (19. 8. 2010). Methods for Euclidean Geometry. MAA. str. 53—. ISBN 978-0-88385-763-2. Pristupljeno 2011-11-13.
- ^ Clapham, C.; Nicholson, J. (2009). „Oxford Concise Dictionary of Mathematics, Congruent Figures” (PDF). Addison-Wesley. str. 167. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 2. 6. 2017.
- ^ Gerard Venema, "Exploring Advanced Euclidean Geometry with GeoGebra", MAA, 2013, p. 56.
- ^ a b Josefsson Martin (2013). „Five Proofs of an Area Characterization of Rectangles” (PDF). Forum Geometricorum. 13: 17—21.
- ^ a b R.L. Brooks; C.A.B. Smith; A.H. Stone; W.T. Tutte (1940). „The dissection of rectangles into squares”. Duke Math. J. 7 (1): 312—340. doi:10.1215/S0012-7094-40-00718-9.
- ^ J.D. Skinner II; C.A.B. Smith; W.T. Tutte (novembar 2000). „On the Dissection of Rectangles into Right-Angled Isosceles Triangles”. Journal of Combinatorial Theory, Series B. 80 (2): 277—319. doi:10.1006/jctb.2000.1987 .
- ^ squaring.net
- ^ Sloane, N. J. A. (ur.). „Sequence A219766 (Number of nonsquare simple perfect squared rectangles of order n up to symmetry)”. The On-Line Encyclopedia of Integer Sequences. OEIS Foundation.
- ^ „Squared Squares; Perfect Simples, Perfect Compounds and Imperfect Simples”. www.squaring.net. Pristupljeno 2021-09-26.
- ^ Gardner, Martin (jun 1967). „The polyhex and the polyabolo, polygonal jigsaw puzzle pieces”. Scientific American. 216 (6): 124—132.
- ^ Golomb, Solomon W. (1994). Polyominoes (2nd ed.). Princeton University Press. str. 101. ISBN 0-691-02444-8.
- ^ Goodman, Jacob E.; O'Rourke, Joseph, ur. (2004). Handbook of Discrete and Computational Geometry (2nd ed.). Chapman & Hall/CRC. str. 349. ISBN 1-58488-301-4.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Martin, George Edward (1982), Transformation geometry, Undergraduate Texts in Mathematics, Springer-Verlag, Theorem 12.1, page 120, ISBN 0-387-90636-3, MR 718119, doi:10.1007/978-1-4612-5680-9
- „Quadrilaterals - Square, Rectangle, Rhombus, Trapezoid, Parallelogram”. Mathsisfun.com. Pristupljeno 2020-09-02.
- „Sum of Angles in a Polygon”. Cuemath. Pristupljeno 22. 6. 2022.
- Keady, G.; Scales, P.; Németh, S. Z. (2004). „Watt Linkages and Quadrilaterals”. The Mathematical Gazette. 88 (513): 475—492. S2CID 125102050. doi:10.1017/S0025557200176107.
- Jobbings, A. K. (1997). „Quadric Quadrilaterals”. The Mathematical Gazette. 81 (491): 220—224. JSTOR 3619199. doi:10.2307/3619199.
- Beauregard, R. A. (2009). „Diametric Quadrilaterals with Two Equal Sides”. College Mathematics Journal. 40 (1): 17—21. S2CID 122206817. doi:10.1080/07468342.2009.11922331.
- Hartshorne, R. (2005). Geometry: Euclid and Beyond. Springer. str. 429—430. ISBN 978-1-4419-3145-0.
- Josefsson, Martin (2013), „Five Proofs of an Area Characterization of Rectangles” (PDF), Forum Geometricorum, 13: 17—21
- Josefsson, Martin (2012), „Characterizations of Orthodiagonal Quadrilaterals” (PDF), Forum Geometricorum, 12: 13—25
- Leonard Mihai Giugiuc; Dao Thanh Oai; Kadir Altintas (2018). „An inequality related to the lengths and area of a convex quadrilateral” (PDF). International Journal of Geometry. 7: 81—86.
- Josefsson, Martin (2014). „Properties of equidiagonal quadrilaterals”. Forum Geometricorum. 14: 129—144.
- „Inequalities proposed in Crux Mathematicorum (from vol. 1, no. 1 to vol. 4, no. 2 known as "Eureka")” (PDF). Imomath.com. Pristupljeno 1. 3. 2022.
- Alsina, Claudi; Nelsen, Roger (2010). Charming Proofs : A Journey Into Elegant Mathematics. Mathematical Association of America. str. 114, 119, 120, 261. ISBN 978-0-88385-348-1.
- John Boris Miller. „Centroid of a quadrilateral” (PDF). Austmd.org.au. Pristupljeno 1. 3. 2022. <
- Chen, Evan (2016). Euclidean Geometry in Mathematical Olympiads. Washington, D.C.: Mathematical Association of America. ISBN 9780883858394.
- David, Fraivert (2019), „Pascal-points quadrilaterals inscribed in a cyclic quadrilateral”, The Mathematical Gazette, 103 (557), S2CID 233360695, doi:10.1017/mag.2019.54
- David, Fraivert (2019), „A Set of Rectangles Inscribed in an Orthodiagonal Quadrilateral and Defined by Pascal-Points Circles”, Journal for Geometry and Graphics, 23
- David, Fraivert (2017), „Properties of a Pascal points circle in a quadrilateral with perpendicular diagonals” (PDF), Forum Geometricorum, 17: 509—526
- Josefsson, Martin (2013). „Characterizations of Trapezoids” (PDF). Forum Geometricorum. 13: 23—35.
- Barnett, M. P.; Capitani, J. F. (2006). „Modular chemical geometry and symbolic calculation”. International Journal of Quantum Chemistry. 106 (1): 215—227. Bibcode:2006IJQC..106..215B. doi:10.1002/qua.20807.
- Hamilton, William Rowan (1850). „On Some Results Obtained by the Quaternion Analysis Respecting the Inscription of "Gauche" Polygons in Surfaces of the Second Order” (PDF). Proceedings of the Royal Irish Academy. 4: 380—387.
- Borisov, Alexander; Dickinson, Mark; Hastings, Stuart (mart 2010). „A Congruence Problem for Polyhedra”. American Mathematical Monthly. 117 (3): 232—249. S2CID 8166476. arXiv:0811.4197 . doi:10.4169/000298910X480081.
- Creech, Alexa. „A Congruence Problem” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 11. 11. 2013. g.
- Franco P. Preparata and Michael Ian Shamos (1985). Computational Geometry – An Introduction. Springer-Verlag. ISBN 0-387-96131-3. 1st edition: ; 2nd printing, corrected and expanded, 1988.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Weisstein, Eric W. „Rectangle”. MathWorld.
- Definition and properties of a rectangle with interactive animation.
- Area of a rectangle with interactive animation.