Predsednik Ruske Federacije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Predsednik Ruske Federacije
Prezident Rossiйskoй Federacii
Amblem predsednika Ruske Federacije
Na funkciji
Vladimir Putin

od 7. maja 2012.
Izvršna vlast u ruskoj politici
Predsednička administracija Rusije
OslovljavanjeGospodin predsednik
(razgovorno)
Drug vrhovni komandant
(u vojsci)
Njegova ekselencija
(diplomatski)
RezidencijaMoskovski kremlj
(zvanična)
Novo-Ogariovo
(rezidencijalna)
SedišteSenat Kremlja, Moskva,  Ruska Federacija
PredlagačPolitičke stranke ili nezavisni
Dužina mandataŠest godina, jednom obnovljivo
FunkcijaPredsednik
Prvi zvaničnikBoris Jeljcin
(od 10. jula 1991)
Plata8.885.886 godišnje
Veb-sajtwww.kremlin.ru

Predsednik Ruske Federacije (rus. Президент Российской Федерации) najviša državna funkcija Rusije, kao i osoba koja zauzima ovu funkciju.

Predsednik Rusije je šef države. Mnoga ovlašćenja predsednika su ili direktno izvršna ili su blizu izvršne vlasti. Pored toga, prema mišljenju nekih istraživača, predsednik se ne odnosi na bilo koju granu vlasti, već se uzdiže iznad njih, jer obavlja koordinirajuće funkcije i ima pravo raspuštanja Državne dume.[1][2]

Predsednik Rusije je takođe garant Ustava Rusije, prava i sloboda čoveka i građanina i vrhovni glavnokomandujući Oružanih snaga Rusije. U skladu sa Ustavom Rusije i federalnim zakonima, predsednik Rusije određuje osnovne pravce unutrašnje i spoljne politike.

Od 7. maja 2012. godine, predsednik Rusije je Vladimir Vladimirovič Putin, koji je ranije bio na funkciji u periodu od 2000. do 2008. godine.

Izbor i zakletva[uredi | uredi izvor]

Svako lice izabrano na ovu funkciju polaže zakletvu ovim rečima:

Zaklinjem se, u ime svojih ovlašćenja kao predsednika Ruske Federacije, da ću poštovati i štititi prava i slobode čoveka i građanina, da ću poštovati i braniti Ustav Ruske Federacije, da ću štititi suverenitet i nezavisnost, bezbednost i integritet države i da ću narodu verno služiti.

Nadležnosti[uredi | uredi izvor]

Na osnovu četvrte glave Ustava predsednik Ruske Federacije vrši sledeće nadležnosti:

  • imenuje predsednika Vlade sa odobrenjem Državne dume;
  • ima pravo predsedavati na sednicama Vlade;
  • prima ostavku Vlade;
  • predlaže Državnoj dumi imenovanje predsednika Centralne banke i njegovo razrešenje;
  • na predlog predsednika Vlade imenuje i razrešava zamenike predsednika Vlade i ministre;
  • predlaže Savetu Federacije imenovanja sudija Ustavnog suda, Vrhovnog suda, Visokog arbitražnog suda, a takođe imenovanje generalnog tužioca i njegovo razrešenje, i imenovanja sudija federalnih sudova;
  • predsedava Savetom bezbednosti i propisuje njegovo uređenje;
  • utvrđuje vojnu doktrinu;
  • obrazuje Administraciju predsednika;
  • imenuje i razrešava opunomoćene predstavnike predsednika;
  • imenuje i razrešava najvišu komandu Oružanih snaga;
  • imenuje i opoziva diplomatske predstavnike u stranim državama i međunarodnim organizacijama. Predsednik može saglasno Ustavu da imenuje diplomatske predstavnike posle konsultacija sa određenim komitetima ili komisijama domova Federalne skupštine;
  • raspisuje izbore za Državnu dumu saglasno Ustavu i zakonu;
  • raspušta Državnu dumu u slučajevima predviđenim Ustavom;
  • raspisuje referendum saglasno zakonu;
  • podnosi zakonske predloge Državnoj dumi;
  • potpisuje i obnaroduje zakone u roku od 14 dana posle donošenja. Ukoliko predsednik ne potpiše zakon Državna duma i Savet Federacije zakon ponovo pretresaju. Ukoliko zakon bude usvojen dvotrećinskom većinom u Državnoj dumi i Savetu Federacije, predsednik je dužan da ga potpiše i obnaroduje u roku od 7 dana;
  • obraća se Federalnoj skupštini sa godišnjom poslanicom o stanju u državi, o unutrašnjoj i spoljnoj politici države;
  • nastupa kao arbitar kada nastanu nesaglasnosti između državnih organa vlasti ili organa vlasti subjekta države. Ukoliko ne pronađe rešenje spor predaje na razmatranje nadležnom sudu;
  • rukovodi spoljnom politikom;
  • vodi pregovore i potpisuje međunarodne ugovore;
  • potpisuje ratifikacione povelje;
  • prima povelje akreditovanih diplomatskih predstavnika;
  • u slučaju napada ili neposredne opasnosti proglašava vanredno stanje na celokupnoj teritoriji ili na jednom delu. O tome odmah obaveštava Državnu dumu i Savet Federacije;
  • odgovara na pitanja građana i predstavke političkih organizacija;
  • dodeljuje državna odlikovanja, počasna zvanja, viša vojna zvanja i viša specijalna zvanja;
  • vrši pomilovanja.

Predsednik Ruske Federacije svoje nadležnosti vrši donošenjem ukaza i naredbi. Ukazi i naredbe se izvršavaju na celoj teritoriji i ne smeju protivrečiti Ustavu ni zakonima.

Potčinjeni organi[uredi | uredi izvor]

Ministarstva i ostali organi državne uprave, po svojoj podređenosti, dele se na „predsednička“ i „vladina“. [a] Ministarstva, federalne službe i federalne agencije neposredno potčinjene predsedniku su: [b]


Ostala ministarstva, federalne službe i federalne agencije su neposredno potčinjeni Vladi Ruske Federacije.

Regalije[uredi | uredi izvor]

Predsednici Rusije[uredi | uredi izvor]

Broj Ime predsednika Slika predsednika Datum rođenja i smrti Dužina mandata
1. Boris Jeljcin
1. februar 1931. – 23. april 2007. 10. jul 1991. – 31. decembar 1999.
v. d. Aleksandar Ruckoj [v]
16. septembar 1947 — 22. septembar — 4. oktobar 1993.
2. Vladimir Putin
7. oktobar 1952. – 7. maj 2000. – 7. maj 2008.
3. Dmitrij Medvedev
14. septembar 1965. – 7. maj 2008. – 7. maj 2012.
4. Vladimir Putin
7. oktobar 1952. – 7. maj 2012. – danas

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Predsednički organi su potčinjeni neposredno predsedniku Ruske Federacije, i nisu odgovorni Vladi.
  2. ^ Posljednja struktura federalnih organa izvršne vlasti utvrđena je ukazom predsednika Ruske Federacije od 12. maja 2008. godine.
  3. ^ Tokom ustavne krize 1993. godine je 24. septembra Boris Jeljcin bio opozvan sa položaja od strane parlamenta, a Aleksandar Ruckoj je bio imenovan za v.d. predsednika. Jeljcin tu odluku nije priznao, i 4. oktobra je kriza rešena u njegovu korist.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Baranov N. A. Kurs «Političeskie otnošeniя i političeskiй process v sovremennoй Rossii». Lekciя 3. Sovremennaя reforma političeskoй vlasti v Rossii Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. mart 2009)
  2. ^ Nikolaev A. Problemы realizacii principa razdeleniя vlasteй v Konstitucii RF Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. avgust 2011)//Pravo i žiznь. 2000. № 25