Prelazni filamenti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prelazni filamenti ili intermedijerni filamenti su grupa proteinskih niti (filamenata) koja čini deo citoskeleta. Ovo je grupa proteinskih niti koje su sličnih ultrastrukturnih svojstava, ali su izgrađene od različitih vrsta proteina. Imaju ulogu u pružanju potpore i zaštiti od istezanja ćelije, a ne učestvuju u pokretima ćelije. Naziv prelazini (intermedijerni) filamenti su dobili zbog toga što im je prečnik veći od mikrofilamenata, a manji od prečnika mikrotubula. Njihov prečnik se kreće od 8 do 10 nm. Njihovo prisustvo je utvrđeno samo u životinjskim ćelijama, ali kod njih su pronađeni i u citoplazmi i u jedru. Ova grupa filamenata pokazuje značajnu razliku u vrsti proteina koji je izgrađuju, a takođe i tkivnu posebnost. Uglavnom prožimaju citosol u vidu mreže ili snopova. Prelazni filamenti su najstabilniji deo ćelijskog skeleta pošto se njihove proteinske podjedinice ne polimerizuju niti depolimerizuju.

Poznato je pet osnovnih klasa prelaznih filamenata:

  1. keratinski filamenti
  2. dezminski
  3. vimentinski
  4. neurofilamenti
  5. glijalni filamenti

Prelazni filamenti se mogu međusobno povezivati putem proteina kao što su npr. sinemin, filagrin i plektin. Sinemin pomaže u stvaranju mreža od dezminskih filamenata, plektrin stvaranju mreža od vimentinskih filamenata, dok filagrin pomaže u stvaranju snopova od keratinskih filamenata.

Građa[uredi | uredi izvor]

Građa prelaznih filamenata (veća slika)

Sem toga što su približno iste debljine prelazni filamenti imaju istu opštu građu. Podjedinice prelaznih filamenata se sastoje iz tri „dela“: centralnog jezgra koje sačinjava α spirala, i dva bočna dela (-C i N-). Centralni deo se sastoji od 4 α spirale koje su odvojene sa 3 nespiralizovana segmenta.

Kada se dve podjedinice udruže nastaje dimer. On nastaje tako što se dve podjedinice uvijaju jedna oko druge. Podjedinice u dimeru mogu biti postavljene paralelno (-C deo jedne podjedinice ide naspram -C dela druge podjedinice) ili antiparalelno (-C deo jedne podjedinice ide naspram N- dela druge podjedinice). Ukoliko se posmatra pod elektronskim mikroskopom dimer izgleda kao štapićast molekul sa loptastim (globularnim) domenima na krajevima.

Dimeri se bočno udružuju i nastaje tetramer. Kod tetramera su dimeri antiparalelno orijentisani. Potom se tetrameri spajaju krajevima te nastaje protofilament. Par protofilamenata se bočno udružuje i nastaje protofibril. Konačno, povezivanjem četiri protofibrila nastaje prelazni filament.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Citologija - Animalni deo II; Dr. Radmila Glišić