Prenov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prenov ili novacija je način prestanka postojeće obaveze, putem sporazuma poverioca i dužnika, da je zamene novom obavezom, a ta nova obaveza treba da ima različit predmet ili osnov u odnosu na ranije postojeću obavezu. Ovo je veoma stara ustanova koja ima korene još u rimskom pravu.

Uslovi potrebni za novaciju[uredi | uredi izvor]

  1. Da postoji punovažna obligacija
  2. Da se ugovorom zaključi punovažna nova obligacija
  3. Da postoji razlika stare i nove obligacije – aliqid novi
  4. Da postoji namera noviranja – animus novandi

Stara obligacija

Obligacija treba da je nastala iz punovažnog ugovora ili da je uopšte punovažna. Dakle, novacija je bez dejstva ako je ranija obaveza ništava ili ako je obligacija već ugašena. Ako je dužnik znao za nedostatak ranije obaveze prenov će biti punovažan (npr. iz rušljivog ugovora). Kako rušljiv ugovor može da se konvalidira logično je da može i da se novira. Staro potraživanje može biti i neutuživo.

Punovažna nova obligacija

Potrebno je da i nova obligacija punovažna. Ako bi bila ništava ne bi proizvodila pravna dejstva i tada bi ostala u važnosti stara obligacija.

Razlika stare i nove obligacije

Nije dovoljno da postoje bilo kakve razlike, potrebno je da je reč o razlikama u predmetu ili osnovu da bi se moglo govoriti o novaciji.

ZOO:

Sporazum poverioca i dužnika kojim se menja ili dodaje odredba o roku, mestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamati, ugovornoj kazni, obezbeđenju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, kao i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se prenovom

Izdavanje menice ili čeka zbog neke ranije obaveze ne smatra se prenovom, izuzev kad je to ugovoreno.

Volja da se prenov izvrši

Potrebna je volja strana da se novacijom ugasi stara i zasnuje nova obligacija. Novacija se ne pretpostavlja pa je potrebno da strane izraze nameru da ugase postojeću obavezu. U slučaju sumnje namera se ne pretpostavlja.

Ako strane nisu izrazile volju da se izvrši novacija (da ugase postojeću obavezu kad su stvorile novu), smatra se da je nastala nova obligacija pored stare obaveze. Lica koja vrše novaciju moraju biti poslovno sposobna.

Dejstva prenova[uredi | uredi izvor]

  1. Ugovorom o prenovu nova obaveza nastaje, a ranija prestaje. Prestanak stare obaveze je definitivan i ona se ne može vaspostaviti izuzev ako ugovor o prenovu bude potišten. Rokovi počinju da teku ponovo.
  2. Sa ranijom obavezom prestaju i zaloga i jemstvo, osim ako je drugačije ugovoreno za zalogodavcem i jemcem. Drugačije može biti ugovoreno ili prvobitnim ugovorom ili ugovorom o novaciji.
  3. Isto važi i za druga sporedna prava vezana za raniju obavezu.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radišić, J. 2004. Obligaciono pravo. Beograd.
  • Perović, S. 1982. Obligaciono pravo. Beograd.