Pretkosovski ciklus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pretkosovski ciklus je ciklus pesama srpske epske poezije u koji spadaju pesme čije se radnje odvijaju pre Kosovske bitke. Pesme pevaju o događajima u Srbiji od kraja 12. veka do Kosovske bitke i sadrže vrlo malo istorijskih činjenica. Pesme ovog ciklusa spadaju u najstarije zapisane epske pesme i njihov broj je relativno mali. Ovde spadaju pre svega pesme o vladajućoj lozi Nemanjića (Dušanu, Urošu, Savi) i Mrnjavčevićima (Vukašinu, Uglješi i Gojku).[1] Iako se o njima zna dosta kao o istorijskim ličnostima narodne pesme donose posebno narodno viđenje srpskih srednjovekovnih velikaša i govore o usponu srpske feudalne države. U pesmama iz tog ciklusa dominantan je motiv pojedinca, tj. jednog heroja, jednog junaka, kao što je Miloš Vojinović ili vojvoda Momčilo. Oni su junaci koji su hrabri u boju, mudri u miru, lukavi sa lažljivcima, dobri sa pravednicima, nepomirljivi sa tiranima, veličanstveni i u pobedi i u porazu. Kao što to tradicija od njih traži, oličenje su čojstva i junaštva, za njih je njihova reč svetinja i nikada je ne bi pogazili, čak ni po cenu gubitka života. U njih je narod ugradio sve ono najbolje što je imao, moralno i fizički. Iako postoji mnogo zajedničkoh crta u likovima srpskih junaka, svaki od njih je poseban, jedinstven.[2]

Pesme koje pripadaju ovom ciklusu su među najstarijim uopšte zapisanim epskim pesmama, pa je shodno tome i njihov broj relativno mali. Najznačajnije pesme ovoga ciklusa su: Ženidba Dušanova[3], Ženidba kralja Vukašina, Zidanje Skadra, Uroš i Mrnjavčevići i dr.

U ovim pesmama dominantan je motiv pojedinaca heroja, kao što su Miloš Vojinović, vojvoda Momčilo, pa i Marko Kraljević. Oni su junaci koji su hrabri u boju, mudri u miru, lukavi s lažljivcima, dobri sa pravednicima, nepomirljivi sa tiranima, a veličanstveni u pobedi i u porazu. Kao što to tradicija od njih traži, oni su oličenje čojstva i junaštva, za njih je njihova reč svetinja i održaće je po cenu gubitka života. U njih je narod ugradio sve ono najbolje što je imao, moralno i fizički.

Glavni junaci[uredi | uredi izvor]

Miloš Vojinović[uredi | uredi izvor]

Miloš Vojinović je u pesmi sestrić Stefana Dušana a istorija ga zna kao velikaša na Dušanovom dvoru. On je u pesmi predstavljen ne kao plemić (iako je visokog roda) već kao obični čovek iz naroda, čobanin. Kroz niz situacija on pokazuje junaštvo i snagu ali i humor što će ostati karakteristika mnogih budućih junaka epskih pesama. Kao takav Miloš Vojinović predstavlja sina narodnih nadanja i željenu personifikaciju srpskog naroda. Hrabar, jak i spreman na šalu u svakoj pa i najtežoj situaciji. Upravo zbog toga Miloš Vojinović je postao i ostao jedan od najomiljenijih junaka naših epskih pesama.

Vojvoda Momčilo[uredi | uredi izvor]

Vojvoda Momčilo je takođe oslikan kao vrlo pozitivna ličnost. Iako se pojavljuje u samo jednoj poznatoj pesmi Ženidba kralja Vukašina, vojvoda Momčilo se zbog svog junaštva svrstava u red najvećih srpskih junaka, kao što su Marko Kraljević, Miloš Obilić, Banović Strahinja i drugi.

  • Vojvoda Momčilo se spominje u pesmi Marko Kraljević i Pilip Dragilović , kao pobratim Kraljevića Marka(Erlangenski rukopis ).[4]


Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]