Aleksandar Karađorđević (prestolonaslednik)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandar Karađorđević
Zvanična fotografija prestolonaslednika Aleksandra
Lični podaci
Datum rođenja( 1945-07-17)17. jul 1945.(78 god.)
Mesto rođenjaLondon, Ujedinjeno Kraljevstvo, Teritorija Kraljevine Jugoslavije
Porodica
SupružnikMarija da Glorija od Orleana i Braganse, Katarina Karađorđević
PotomstvoPetar A. Karađorđević,
Filip Karađorđević,
Aleksandar A. Karađorđević
RoditeljiPetar II Karađorđević
Aleksandra Karađorđević
DinastijaKarađorđevići
starešina Kraljevske porodice Jugoslavije i Srbije
Period3. novembar 1970 — danas
PrethodnikPetar II Karađorđević
prestolonaslenik Kraljevine Jugoslavije
Period17. jul 1945 — 29. novembar 1945.
Činkapetan


Monogram princa od Jugoslavije i Srbije
Aleksandra Karađorđevića


Lični grb princa od Jugoslavije i Srbije
Aleksandra Karađorđevića


Lična standarta princa od Jugoslavije i Srbije
Aleksandra Karađorđevića
Porodica Aleksandra Karađorđevića
Aleksandar Karađorđević sa Vladom Divcem, bivšim američkim ambasadorom u Srbiji Majklom Poltom i njegovom suprugom i ministrom zdravlja Tomicom Milosavljevićem.

Aleksandar Karađorđević (London, 17. jul 1945), u Srbiji poznat i kao Prestolonaslednik Aleksandar, starešina je kuće Karađorđevića i bivši jugoslovenski prestolonaslednik. Sin je jedinac poslednjeg jugoslovenskog kralja Petra II i kraljice Aleksandre.

Njegov otac Petar II u vreme njegovog rođenja je bio kralj Jugoslavije, ali je on svoja vladarska ovlašćenja pod pritiskom britanskog premijera Vinstona Čerčila preneo na Namesništvo, formirano 20. januara 1945. godine, a monarhija je krajem iste godine od strane komunističke vlasti ukinuta. Od rođenja pa do ukidanja monarhije u razdoblju od 4 i po meseca bio je prestolonaslednik Jugoslavije. Nakon smrti svoga oca postao je pretendent na ukinut tron Jugoslavije. Od 2001. godine živi sa svojom suprugom Katarinom u Kraljevskom dvoru u Beogradu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Aleksandar (Petrov) Karađorđević je rođen 17. jula 1945. godine u hotelu „Kleridžis“ (engl. Claridges) u Londonu, kao prvo (i jedino) dete jugoslovenskog kralja Petra II i princeze Aleksandre od Grčke i Danske. Predsednik britanske vlade Vinston Čerčil, proglasio je hotelski apartman broj 212. teritorijom Kraljevine Jugoslavije, tako da je odmah po rođenju Aleksandar dobio titulu prestolonaslednika, budući da je kralj Petar II tada još uvek bio kralj Jugoslavije. O proglašenju apartmana za jugoslovensku teritoriju nema tragova u britanskim izvorima, a dokumenti iz kancelarije Petra II su nestali. Zabeleženo je u tom periodu u depeši konzula Kraljevine Jugoslavije dr Dragana Protića: „Imam čast da vas obavestim da je Njeno Veličanstvo Kraljica Aleksandra rodila sina u hotelu „Kleridžis“, i da u ličnoj karti i knjižici Njenog Veličanstva stoji adresa 41 Upper Grosvenor Street". Izjava konzula uverava da je prestolonaslednik rođen u hotelu ali je po rođenju preko majke registrovan u ambasadi svoje države.[1]

Nekoliko godina ranije njegov otac, mladi kralj Petar II, je 15. aprila 1941. godine, u toku kratkotrajnog Aprilskog rata, pred invazijom snaga sila Osovine, napustio Jugoslaviju i zajedno sa članovima Vlade, otišao u Atinu. Kasnije su prešli u Jerusalim, zatim u Kairo i na kraju u London. Godine 1944, se u Londonu oženio princezom Aleksandrom od Grčke, ćerkom grčkog kralja Aleksandra i Aspazije Manos.

Poreklo Aleksandra je vladarsko i sa očeve i sa majčine strane, ime je dobio po dedi, jugoslovenskom kralju Aleksandru I Karađorđeviću, a isto tako se zvao i njegov deda po majci, grčki kralj Aleksandar. Baba po ocu mu je bila kraljica Marija Karađorđević, rumunska princeza, ćerka rumunskog kralja Ferdinanda i kraljice Marije koja je bila britanska princeza. Direktan je potomak kraljice Viktorije.

Krštenje Aleksandra izvršio je patrijarh Gavrilo u Vestminsterskoj opatiji 24. oktobra 1945, a kumovi su bili britanski kralj Džordž VI i njegova ćerka, tadašnja princeza Elizabeta.

Tokom Drugog svetskog rata u Jugoslaviji je vođen građanski rat između rojalista (pristalica monarhije) i partizana (pristalice socijalizma i republike). Podršku Saveznika imali su najpre JVuO (poznatiji kao četnici), do 1943. godine, a potom partizani. Pošto je partizanski pokret „de fakto“ preuzeo vlast nad zemljom, Saveznici su posredovali dogovor između kralja Petra II i vođe partizana maršala Tita. Sporazum je postignut početkom 1945. godine kada je kralj sva svoja ovlašćenja predao Regentskom savetu, a kasnije je formirana Privremena vlada. U novembru, posle parlamentarnih izbora, novi jugoslovenski parlament je ukinuo monarhiju i proglasio republiku. Još 1943. godine, partizanski pokret je doneo odluku o zabrani povratka kralja Petra II u zemlju. Kasnijih godina, kralj i kraljica su živeli u izgnanstvu u više zemalja - SAD, Francuska, Italija i Engleska, a kralj Petar II je umro 1970. godine u Denveru.

Aleksandar se školovao u „L Rozeju“ (franc. Le Rosey), u Švajcarskoj; Vojnoj akademiji Kalver (engl. Culver Military Academy) u Indijani (SAD); Gordonstonu (engl. Gordonstoun School) u Škotskoj i Milfildu (engl. Millfield) u Engleskoj. Potom je stupio u Kraljevsku vojnu akademiju Ujedinjenog Kraljevstva. Od 1966. godine, kao oficir britanske vojske u kojoj je napredovao do čina kapetana, služio je u 16/5. puku Kraljevskih Kopljanika na Bliskom istoku, u Italiji i Zapadnoj Nemačkoj. Tokom 1972. godine osvojio je titulu šampiona britanske vojske u skijanju. Vojnu službu je napustio 1972. godine i posvetio se poslovnoj karijeri.

Pokušaji povratka iz emigracije[uredi | uredi izvor]

Princ Aleksandar je 1991. godine u pratnji svoje supruge princeze Katarine i sinova Petra, Filipa i Aleksandra prvi put doputovao u Jugoslaviju. Kasnije je ponovo dolazio tokom 1992, 1995. i 2000. godine. Pored Srbije, posetio je 1999. Crnu Goru i Kosovo i Metohiju, a 2000. godine Bosnu i Hercegovinu i ponovo Crnu Goru.

Aleksandar se u početku nije mešao u politički život u Srbiji, mada je bio naklonjen antikomunističkoj i antimiloševićevskoj opoziciji. Godine 1999. aktivno se pridružio u kampanju protiv Slobodana Miloševića - držao je sastanke i bio u stalnom kontaktu sa srpskom opozicijom i ljudima širom bivše Jugoslavije. U novembru 1999. godine sazvao je u Budimpešti veliku konferenciju demokratske opozicije, a potom je učestvovao na sastanku u Banjoj Luci, u januaru i Atini, u aprilu 2000. godine.

Dolazak u otadžbinu[uredi | uredi izvor]

Odlukom Vlade SR Jugoslavije, 2001. godine, porodici Aleksandra Karađorđevića je ustupljen na korišćenje dvorski kompleks na Dedinju u Beogradu, u kojem i danas žive.

Princ Aleksandar je u početku imao priličnu popularnost, posebno u periodu neposredno posle pada komunizma, ali je ona vremenom izbledela usled njegovog nesnalaženja na političkoj sceni, a najčešće mu se zamera neznanje srpskog jezika. U godinama nakon petooktobarske smene vlasti, neki njegovi politički stavovi naišli su na veliko nerazumevanje i osudu u Srbiji. Popularnost princa Aleksandra nikada nije bila dovoljna za ponovno uspostavljanje monarhije u Srbiji.[2] Jedan deo naroda, Srpska pravoslavna crkva, i pojedini članovi Vlade Republike Srbije podržavaju uvođenje monarhije u ustavni poredak Srbije, a nevladina organizacija koja se bavi popularizacijom monarhije i princa Aleksandra u narodu je Udruženje Kraljevina Srbija, koja funkcioniše pod njegovim pokroviteljstvom.

Kao blizak srodnik britanske kraljevske porodice bio je prisutan na venčanju princa Vilijama aprila 2011. godine u delu Vestminsterske opatije rezervisanom za porodicu mladoženje.[3]

Po svojoj želji a u težnji da vrati u Srbiju posmrtne ostatke članova svoje porodice koji su preminuli u inostranstvu princ Aleksandar je bio inicijator i jedan od glavnih članova komisije koja je bila odgovorna za prenos posmrtnih ostataka, kralja Petra II, Kraljice Aleksandre, Kraljice Marije i princa Andreja.[4] Zahvaljujući njegovom zalaganju vraćeni su svi članovi dinastije Karađorđević a zahvaljujući pomoći države održana je državna sahrana na Oplencu, gde su u kraljevski kriptu položeni kovčezi sa posmrtnim ostacima njegovog oca, majke, bake i strica. Sahrani su prisustvovali predstavnici državnog vrha, mnogih kraljevskih porodica sveta, diplomatskog kora i dr.[5]

Viši sud u Beogradu ga je rehabilitovao 8. jula 2015. godine. Utvrđeno je Ukaz 392 Prezidijuma Predsedništva Narodne skupštine FNRJ od 8. marta 1947. godine, ništav od trenutka donošenja, u delu koji se odnosi na prestolonaslednika te da se rehabilitovano lice, smatra se neosuđivanim.[6][7]

U Beogradu je 18-19. jula 2015. svečano obeležio 70. rođendan. Među gostima bilo je više članova kraljevskih porodica koji su tom prilikom došli u Beograd. Među viđenijim gostima bila su dva šefa države, Švedski kralj Karl XVI Gustaf, knez Monaka Albert II i bivša Španska kraljica Sofija. [8]

Brakovi i deca[uredi | uredi izvor]

Princ Aleksandar i princeza Katarina na venčanju princeze Viktorije 2010. godine

Aleksandar venčao se 1972. godine u Viljamanrike de la Kondesa (Villamanrique de la Condesa) (Španija) princezom Marijom da Glorijom od Orleana i Braganse (rođakom u prvom kolenu bivšeg španskog kralja Huana Karlosa I), iz brazilskog Carskog doma. U tom braku rođena su tri sina:

Ovaj brak je okončan 1983. godine. Drugi brak je sklopio 1985. godine u Londonu sa Katarinom Batis iz Atine. Kum na venčanju bio im je grčki kralj Konstantin II.

Humanitarni rad i Srpska pravoslavna crkva[uredi | uredi izvor]

  • Prestolonaslednik Aleksandar je samo tokom 2001. godine obezbedio 400.000 maraka za izgradnju Hrama Svetog Save na Vračaru.
  • Prestolonaslednik i Princeza Katarina su u oktobru 2001. godine poklonili vrednu medicinsku opremu za zaštitu zdravlja dece i omladine u Novom Sadu. Vrednost donacije iznosila je 256.000 maraka, a institut je tom prilikom dobio ultrazvučni aparat (kolor dopler), dečiji aspirator, inkubator, sto za reanimaciju, merač kiseonika u krvi, aparat za brzu analizu krvi, reanimobil — sanitetsko vozilo sa celokupnom opremom za reanimaciju.
  • Patrijarh Pavle je prilikom svoje prve posete Prestolonasledniku Aleksandru u Kraljevskom dvoru novembra 2001. godine Njegovom Kraljevskom Veličanstvu poklonio sasude (mesto u Pravoslavnoj crkvi gde stoje svete knjige i predmeti) dvorske kapele Svetog Andreja Prvozvanog koje su se do tada nalazile u muzeju SPC

Porodica[uredi | uredi izvor]

Princ Aleksandar i princeza Katarina u Kraljevskom dvoru.

Prvi brak[uredi | uredi izvor]

Supružnik[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja
Princeza Marija
13. decembar 1946.

Deca[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja supružnik
Princ Petar
5. februar 1980. nije oženjen
Princ Filip
15. januar 1982. Danica Karađorđević
Princ Aleksandar
15. januar 1982. nije oženjen

Drugi brak[uredi | uredi izvor]

Supružnik[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja
Katarina Karađorđević
13. novembar 1943.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Aleksandar Karađorđević
 
 
 
 
 
 
 
8. Petar I Karađorđević
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Persida Nenadović
 
 
 
 
 
 
 
4. Aleksandar I Karađorđević
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Nikola I Petrović Njegoš
 
 
 
 
 
 
 
9. Zorka Petrović Njegoš
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Milena Vukotić
 
 
 
 
 
 
 
2. Petar II Karađorđević
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Leopold Hoencolern-Sigmaringen
 
 
 
 
 
 
 
10. Ferdinand Hoencolern
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Antonija Portugalska
 
 
 
 
 
 
 
5. Marija Hoencolern
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Alfred, vojvoda od Edinburga
 
 
 
 
 
 
 
11. Marija od Edinburga
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Marija Romanov
 
 
 
 
 
 
 
1. Aleksandar Karađorđević
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Đorđe I Grčki
 
 
 
 
 
 
 
12. Konstantin I od Grčke
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Olga Konstantinovna
 
 
 
 
 
 
 
6. Aleksandar I od Grčke
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Fridrih III Nemački
 
 
 
 
 
 
 
13. Sofija Pruska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Viktorija fon Saksen-Koburg i Gota
 
 
 
 
 
 
 
3. Aleksandra od Grčke i Danske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Thrasivoulos Manos
 
 
 
 
 
 
 
14. Petros Manos
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Roksane Mavromichalis
 
 
 
 
 
 
 
7. Aspasija Manos
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Jakob Argiropulos
 
 
 
 
 
 
 
15. Marija Argiropulos
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Aspasija Anargirou Petraki
 
 
 
 
 
 

Titule i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • 17. jul 1945 − 4. februar 2003: Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević od Jugoslavije
  • 4. februar 2003 − danas: Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević od Srbije

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Domaća odlikovanja[a][uredi | uredi izvor]

Nacionalni orden Legije Časti u rangu komandira dodeljen je Prestolonasledniku Aleksandru Karađorđeviću 2015. godine.

Strana odlikovanja[uredi | uredi izvor]

  • Orden Presvete Blagovesti (Kraljevina Italija).
  • Orden Svetog Mauricija i Lazara (Kraljevina Italija).
  • Orden krune Italije (Kraljevina Italija).
  • Orden Svetog Januarija (Kraljevska kuća Burbon-Dve Sicilije)
  • Sveti Vojni Konstantinopoljski orden svetog Đorđa (Kraljevska kuća Burbon-Dve Sicilije)
  • Orden Pedra Prvog (Imperijalna kuća Brazila)
  • Orden Ruže (Imperijalna kuća Brazila)
  • Orden kraljevske kuće Vikosa (Kraljevska kuća Bragansa od Portugalije)
  • Malteški orden za zasluge (Malteški viteški red).
  • Orden Legije časti (Francuska).
  • Jubilarna medalja povodom 50 rođendana kralja Karla XVI Gustava, Kraljevina Švedska
  • Jubilarna medalja povodom 70 rođendana kralja Karla XVI Gustava, Kraljevina Švedska

Crkvena odlikovanja[uredi | uredi izvor]

  • Orden Svetog Save I reda (Srpska pravoslavna crkva)
  • Orden Svetog vladike Nikolaja (Šabačka eparhija, SPC)
  • Orden Svetog kneza Lazara (Raško-prizrenska eparhija, SPC)
  • Orden Svetih Arhanđela Mihaila i Gavrila (Grčka pravoslavna crkva)
  • Orden Veliki krst reda Svetog Groba (Jerusalimska patrijaršija)
  • Oktobra 2021. odlikovan je Krstom vožda Đorđa Stratimirovića.[9]

Napomene[uredi | uredi izvor]

Napomena: Sadržaj ove stranice je napisan prema zvaničnoj biografiji na sajtu [1] Fotografije su takođe sa tog sajta, dozvolu za korišćenje ovog materijala možete pogledati ovde.

  1. ^ Pored ovih ordena Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević je kao starešina kraljevskog doma nosilac svih kraljevskih ordena kao veliki majstor (engl. Grand Master)

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Karađorđevići