Prokl Carigradski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Proklo Carigradski

Sveti Prokl (grč. Προκλος) je bio arhiepiskop carigradski u periodu od 434. do 447. godine. Poznat je kao učenik Svetog Jovana Zlatoustog, koji ga je rukopoložio najpre u čin đakona, a zatim i sveštenika. Sveti Prokl je bio svedok javljanja Svetog Pavla Svetom Jovanu Zlatoustom. Od svog učitelja, Prokl je primio veliko znanje o Svetom pismu.

Posle proterivanja i smrti Svetog Jovana Zlatoustog Sveti Prokl, rukopoložen je za episkopa kizičkog 426. godine, a 435. godine izabran je za patrijarha carigradskog. Upravljao je crkvom Božjom kao mudri arhijerej. Radio je predano i snažno se borio protiv nestorijanske jeresi koja je bila dosta proširena u njegovo vreme.

Za njegovo vreme dogodila su se dva znamenita događaja. Prvo, prenete su mošti Svetog Jovana Zlatousta iz Komana u Carigrad, po želji cara i patrijarha. A u to vreme carovao je car Teodosije Mlađi sa sestrom Pulherijom. Drugo, bio je veliki zemljotres u Carigradu i po okolini. Mnoga od najlepših i najvećih zdanja srušena su tom prilikom. Tada patrijarh Prokl s carem i mnoštvom sveštenstva, velikaša i naroda, povede litiju kroz Carigrad. Dok su se na litiji molili Bogu, po predanju se desilo, da neko dete čudesno bude uzneto visoko u vazduh tako da se najzad nije moglo ni videti. Potom se vrati i spusti lagano na zemlju. Upitano gde je bilo dete odgovori, da je bilo odneseno na nebo među anđele i da je čulo kako anđeli pevaju pesmu: „Svjati Bože, svjati krjepki, svjati bezsmertni, pomiluj nas!“ Čuvši tu pesmu počeše je svi ljudi u litiji pevati, i zemljotres odmah prestade. Od tada se odomaćila u crkvi ta divna pesma i postala sastavni deo Svete liturgije. Dete je uskoro umrlo, i sahranjeno je u Crkvi Svete Irine.

Sveti Prokl je služio kao arhijerej još 20 godina nakon tog događaja. Umro je 446. godine.

Pravoslavna crkva proslavlja svetog Prokla 20. novembra po julijanskom kalendaru.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.